Šta očekuje arapski svijet nakon Assadovog pada?

Piše: Armin Sijamić

Bashar al-Assad je sirijska prošlost. Ali njegov odlazak je početak za neke druge aktere i procese. Šta očekuje okolne arapske države nakon Assadovog plana i da li je Bliski istok ušao u novu fazu, vraćajući se na postavke iz Arapskog proljeća?

Sirijska Arapska Republika vjerovatno je prestala da postoji, jer nove vlasti u Damasku žele drugačiji svjetonazor. Snage koje predvodi Hayat Tahrir al-Sham (HTS), odnosno bivša sirijska Al-Qaeda, ne žele sekularnu državu.

Budući da je Sirija podijeljena po mnogo osnova (vjerski, nacionalni, sektaški...), insistiranje na prevlasti bilo koje religijske ili bilo koje grupe, može biti uvod u sukobe. Napomenimo da je jedan od uzroka pobune protiv Assada bilo to što je režim favorizovao manjinske alavite.

Kako će nova vlast odgovoriti na ove dileme biće brzo poznato. Tranzicija vlasti neće trajati vječno, a problemi ne čekaju. Te odluke mogu uticati na veliki dio arapskog svijeta.

Pogled na regiju

Kada je u decembru 2010. godine iz Tunisa krenuo niz pobuna protiv tadašnjih arapskih vladara u kratkom vremenu vidio se potencijal za preoblikovanje regije. Neki su željeli da mijenjaju vlast iz želje da imaju bolje uslove za život, tražili su demokratiju, bilo im je dosta vlastodržaca...

Neki drugi željeli su to iskoristiti za svoje geopolitčke ciljeve, jašući na nezadovoljstvu naroda. Oružana pobuna izvana je obilato pomagana, pa čak i direktnim vojnim intervencijama. Navedimo primjer Sirije i Libije. Srušena je vlast u Egiptu, Tunisu i Jemenu. Bahrein, gdje su se većinski šiiti pobunili protiv vladajuće sunitske vladarske dinastije, uklonjen je iz vijesti u većem dijelu Zapada, a u Iraku, Jemenu i Siriji počeo je rat.

Assadovim padom stvari bi se mogle ponovo pokrenuti. Nova vlast u Siriji nije uzbuna samo za Rusiju i Iran, već i za neke arapske države, iako Assada nisu voljeli i radili su na njegovoj smjeni.

Odlazak Assada većini nije teško pao, ali jesu posljedice pada. Vlast su preuzele snage pod uticajem Muslimanskog bratstva, koje svoje uporište sada ima u Turskoj i Kataru. Muslimansko bratstvo je u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Bahreinu i Ujedinjenim Arpaskim Emiratima proglašeno za terorističku organizaciju.

U pobuni u Egiptu 2011. godine sa vlasti je pao Hosni Mubarak, a na izborima narod je dao povjerenje Mohamedu Morsiju iza kojeg je stajalo Muslimansko bratstvo. Morsi je potom zbačen sa vlasti i na njegovo mjesto je došao general Abdel Fattah el-Sisi.

Arapska pobuna drugi put?

Upravo je el-Sisi jedan od onih koji strahuje za svoju vlast, barem prema pisanju The Washington Posta. Ovaj američki medij u prošlu subotu piše da vlasti Egipta, Jordana, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata strahuju od pobune naroda, vođeni primjerom rušenja Assada.

Strah se možda mogao detektovati kada su neke arapske države odlučile vratiti Assada u regionalne arapske tokove, pokušavajući Siriju približiti Arapima. U Siriji su tada najjači bili Iran, Rusija, Turska i Sjedinjene Američke Države, sve nearapske države. Sada je Izrael zamijenio Iran, a Rusija je na izlaznim vratima. Dakle, Sirija klizi Arapima iz ruku i bez Assada na vlasti.

http://nap.ba/qpost/273364

Sirija se vraća u arapske političke tokove i ruši postojeće regionalne diplomatske postavke

Piše: Armin SijamićIako rat u Siriji nije završen i službeni Damask ne upravlja velikim dijelom zemlje, proteklih mjeseci niz događaja dao je nadu tamošnjoj vlasti da se stvari pokreću u pravcu kojem žele. Dogovor Irana i Saudijske Arabije

Assadov pad Saudijska Arabija popratila je između ostalog i saopštenjima, koja su zvučala neobično direktno za reakcije iz Rijada. U jednom od prije desetak dana, Rijad govori o „sestrinskoj“ Siriji i „bratskom“ narodu, aludirajući na zajedničko arapsko porijeklo.

Rijad kaže da će poštovati odluke Sirijaca i traži da se sačuva „jedinstvo Sirije i kohezija njenog naroda, na način koji ga štiti od klizanja u haos i podjele“. Rijad kaže da „Kraljevstvo potvrđuje svoju podršku svemu što bi postiglo sigurnost i stabilnost sestrinske Sirije na način koji čuva njen suverenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet“, i traži da se pomogne da se „prebrodi pustoš koju je bratski sirijski narod pretrpio dugi niz godina, a koja je odnijela živote stotina hiljada nevinih ljudi i raselila milione, tokom koje su strane milicije napravile pustoš u Siriji, namećući vanjske planove ljudima u Siriji”, dodajući da je „došlo vrijeme“ da „Sirija povrati svoje zasluženo mjesto u arapskom i islamskom svijetu“.

Dan kasnije, Rijad osuđuje izraelsko zauzimanje tampon zone na Golanskoj visoravni i kaže da Tel Aviv pokazuje odlučnost da sabotira šansu Sirije da obnovi stabilnost. Zauzimanje teritorije „potvrđuje kontinuirano kršenje međunarodnog prava od strane Izraela i njegovu posvećenost sabotiranju šansi Sirije da povrati svoju sigurnost, stabilnost i svoj teritorijalni integritet.“ Ovo saopštenje je došlo prije nego li se nova vlast zvanično pobunila protiv izraelskog upada u Siriju.

Iz UAE-a bili su još direktniji. „Priroda novih snaga, pripadnost (Muslimanskom) bratstvu, pripadnost Al-Qaedi, mislim da su sve to pokazatelji koji su prilično zabrinjavajući“, nedavno je poručio Anwar Gargash, bivši ministar vanjskih poslova i sadašnji savjetnik predsjednika.

U susjednom Iraku strahovi su posebno izraženi, jer je sadašnji vođa HTS-a Abu Mohammad al-Golani bio pripadnik Al-Qaede (Al-Nusra) i ISIS-a, gdje je ratovao protiv američkih snaga, iračke vlade, šiitskih i proiranskih milicija, sirijskih i iračkih Kurda. U Iraku strahuju od sukoba novih sirijskih vlasti i proiranskih šiitskih milicija, što bi ih gurnulo u novi (sektaški) rat. Al-Golani, ili pravog imena Ahmed Hussein al-Sharaa, bio je dio grupe koja je vršila terorističke napade, uključujući napade bombaša samoubica. Zbog toga je bio pet godina u američkom zatvoru u Iraku.

Iako iz Damaska nova vlast poručuje da želi mir, jasno je da dobra volja neće trajati vječno i da će Bliski istok prije ili kasnije eksplodirati na nekom pitanju. Ne treba zaboraviti da u redovima naoružanih grupa koje su srušile Assada ima mnogo stranih državljana. Njihovo djelovanje je pod posebnom pažnjom, bilo da se vrate u državu porijekla ili da žele proširiti svoju „revoluciju“, jer kalifat za kojeg su se borili prostire se i izvan Sirije. Uz to, države koje su stale iza njih možda će imati nove zahtjeve.

Oprez prema pobuni traje u Jordanu, susjedu Sirije. Jordan je dugo pomagao pobunu protiv Assada, a onda pokušao da izgladi nesuglasice. Rizik za Jordan od masovnih pobuna raste činjenicom da tamo žive milioni Palestinaca - generacije rođene u izbjegličkim kampovima. Njihov ustanak, posebno u kontekstu rata u Pojasu Gaze od 7. oktobra kada je Hamas napao Izrael, možda visi u zraku, i pored najbolje volje vlasti. Dio nove vlasti u Damasku i Hamas imaju ideološku poveznicu.

Korak naprijed, korak nazad

Ali i bez palestinskih izbjeglica stvari se komplikuju, jer jedan blok jača, potiskujući druga dva. Pobjeda u Siriji snaga iza kojih stoje Turska i Katar, odnosno poraz (pro)iranskih snaga, direktno se prelio na one arapske države koje Muslimansko bratstvo vide kao prijetnju.

Treba podsjetiti da su tek 2021., nakon gotovo četiri godine prekida veza, Saudijska Arabija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein ponovo pružili ruku Kataru, prethodno optužujući Dohu za podsticanje pobuna tokom Arapskog proljeća i pomoć Muslimanskom bratstvu. Katar je stupio u vezu sa novom vladom u Damasku, bio je protiv Assada i to nije krio.

Assadov pad došao je nakon perioda približavanja na Bliskom istoku. U kratkom vremenu Iran i Saudijska Arabija otvorile su dijalog, to su uradile Turska i Egipat, Assadova Sirija vraćena je u arapske forume, zaustavljen je rat u Jemenu, pregovaralo se o normalizaciji odnosa između Rijada i Tel Aviva nakon što je to učinio Abu Dhabi i drugi, projektovani su koridori koji bi povezali Evropsku uniju i Indiju preko Bliskog istoka...

http://nap.ba/qpost/371983

Al-Sisi kod Erdogana: Pokušaj približavanja regionalnih sila koje mogu preoblikovati Bliski istok

Piše: Armin SijamićEgipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi ove sedmice je posjetio turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Nekada dva zakleta neprijatelja odlučili su zakopati ratne sjekire. Dogovor dvije regionalne sile priželjkuju mnog

Hamasov napad na jug Izraela u oktobru prošle godine stvari je pomjerio u drugom smjeru i pokrenuo niz lančanih reakcija. Četrnaest mjeseci nakon toga Bliski istok nije isti i traje nova raspodjela zona uticaja.