Članak

KAKO JE (IZ)GRAĐEN SISTEM?

Srbijanska opozicija ispod Vučićeve nadstrešnice i šutnja velikih sila

U slučaju koji je potresao Srbiju otvorena su brojna pitanja, kao i da li opozicija može srušiti vlast Aleksandra Vučića.

Piše: Armin Sijamić

Početkom mjeseca Srbija je opet zavijena u crno. U padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu stradalo je četrnaest osoba, a naknadno je preminula još jedna. U slučaju koji je potresao Srbiju otvorena su brojna pitanja, kao i da li opozicija može srušiti vlast Aleksandra Vučića.

Godina na izmaku biće upisana crnim slovima u historiju Srbije. Brojne tragedije su potresle tu zemlju, nastavljajući listu onih iz prošlih godina, kada je, na primjer, dječak u školi u Beogradu pobio svoje vršnjake ili kada je mladić u selima Dubona i Malo Orašje likvidirao poznanike.

Dva masakra izvela su stotine hiljada ljudi na ulice, ali ništa se bitno nije promijenilo. Neki tvrde da se tako „rasipala energija“ naroda i opozicije, odnosno da su ljudi odani vlasti iznutra minirali pobunu građana. Ta dva događaja vlast je mogla tumačiti na različite načine, tražeći opravdanje u „onima prije“, a Vučić se još jednom pokazao kao majstor političkog preživljavanja.

Ovaj put stvari idu teže, iako je pokušao različite trikove. Nakon što je nadstrešnica pala, tvrdio je da je čitava stanica rekonstruisana, osim nadstrešnice. Ova laž bila je brzo raskrinkana snimcima i vijestima iz arhive, a u narednim danima stručnjaci su do detalja opisali kako je napravljena greška i ukazali na krivce, počevši od izvođača radova do institucija koje su trebale da prate radove.

Da stvar po Vučića bude gora, rekonstruisana stanica bila je dva puta „svečano“ otvarana, što je uklopio u političku strategiju približavanja Kini i zbližavanja sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, koji je bio prisutan na jednom od otvaranja. Mediji iz Srbije izvijestili su da su kineske i mađarske kompanije bile uključene u rekonstrukciju željezničke stanice, ali da oni nisu krivi, jer zakon precizira kako se kontrolišu i puštaju u funkciju rekonstruisani objekti.

Vučićev sistem

U namjeri da opravda propuste, iako po zakonu kao predsjednik Srbije nije uključen u izvođenje radova, Vučić se stavio u prvi plan i pokušao da nađe krivce na svim stranama, istovremeno pokazujući da on odlučuje o svemu i da kritiku sistema doživljava kao lični napad.

To nije slučajno. Posljednjih mjeseci Vučić se suočava sa testiranjem sistema kojeg je uspostavio, pod prijetnjom da sistem pukne po šavovima i sruši vlast Srpske napredne stranke (SNS).

Posljednjih sedmica u štrajku su radnici u prosvjeti koji traže više plate, a vlast poručuje da trenutno nema novca. Neke ranije zahtjeve za novcem vlast je rješavala davanjem jednokratne pomoći, ali se čini da ovaj put to ne radi računajući da će i drugi stati u red za isplatu u trenucima kada državna kasa nije u najboljem stanju i kada građani na ulicama ispostavljaju zahtjeve.

U Beogradu dugo traju i protesti kod jednog od glavnih mostova u tom gradu. Vlast želi most da sruši i napravi novi, a opozicija i aktivisti to vide kao način da se novac izvuče iz džepova građana i tvrde da postojeći most može služiti svrsi.

Nakon protesta širom Srbije u pitanje je došao i Vučićev model ekonomskog razvoja, u slučaju iskopavanja litijuma, čemu se većina građana i stručnjaka protivi. Dalje, iskopavanje litijuma otvara i pitanje ko će kopati i kojoj će se sili zvanični Beograd prikloniti.

Tako je Vučić do besmisla doveo svoj „ples“ između velikih sila, tražeći način kako da udovolji Kini, Rusiji, Evropskoj uniji i na koncu Sjedinjenim Američkim Državama koje ga već dvanaest godina podržavaju u namjeri da pitanje Kosova konačno riješi.

„Ples“ je doveo do toga da građani Srbije životima plaćaju političke odluke vlasti, jer izbor partnera na različitim projektima značio je da se zažmiri na propuste i korupciju. Na primjer, dio opozicije tvrdi da željeznička stanica u Novom Sadu nije dobila upotrebnu dozvolu nakon rekonstrukcije, ili da su ugovori o tim radovima proglašeni državnom tajnom na zahtjev kineske strane.

Velike sile uz Vučića

Upornost građana Srbije da godinama protestuju protiv vlasti SNS-a je politološki i sociološki fenomen. Naime, SAD, EU, Rusija i Kina ne žele da Vučić ode sa vlasti. Ljudima na ulici nijedna strana sila ne daje podršku, makar i simboličnu držeći će principa u koje se po potrebi zaklinju. To ne čine ni onda kada je ugrožen mir u regionu, što je užasna poruka ovdašnjim ljudima.

Uz to, vlast proteste minira na razne načine, šaljući pristalice da izazivaju sukobe. Marinika Tepić, jedna od vodećih opozicionih figura u Srbiji, jučer je na društvenoj mreži X objavila snimak na kome visoki funkcioner SNS-a Damir Zobenica daje upute aktivistima stranke da ometaju proteste, napadaju lidere opozicije i sve to snime i njemu pošalju kako bi on to proslijedio medijima. „Gurate narod u građanski rat“, napisala je u komentaru Tepić, obraćajući se Vučiću.

Dio opozicije u Srbiji posebno se žali na Brisel, vjerujući da je spas za tu zemlju ako počne uvoditi evropske standarde. Ali Brisel šuti. Neki analitičari tvrde da je Vučić tu šutnju kupio litijumom i politikom prema Kosovu. Jedan od lidera opozicije Zdravko Ponoš upitao je Brisel gdje je briga za slobodne izbore u Srbiji, nakon što su izbore u Gruziji proglasili pokradenim.

Posljednjih dana protesti su masovni u Novom Sadu, dok policija hapsi aktiviste i opozicionare, i ne jenjavaju ni gotovo mjesec dana nakon pada nadstrešnice. Hladno vrijeme ih nije još uvijek pomaklo sa ulica, a njihov nastavak mogao bi dovesti do daljnih komplikacija za Vučićevu vlast.

Proteste nakon pokolja u beogradskoj školi i selima Dubona i Malo Orašje, u decembru prošle godine Vučić je umirio vanrednim parlamentarnim, pokrajinskim i lokalnim izborima, na koje je izašao samo dio opozicije. Nepravilnosti su zabilježene širom Srbije, čak i uvoz glasača iz okolnih država. Te izbore u svojoj Rezoluciji Evropski parlament je ocijenio negativno, ali Vučićevoj vlasti briselska izvršna vlast nije zamjerila.

U raspravi o različitom stavu Brisela na izbore u Gruziji i Srbiji, evropska parlamentarka Viola von Cramon, koja se godinama bavila balkanskim prilikama, na društvenoj mreži X je napisala da su izbori u Srbiji pokradeni kao i oni u Gruziji, ali je to Vučić „izveo elegantnije“ u odnosu na „brutalnost“ viđenu u kavkaskoj državi. Cinici bi rekli da geografska blizina Balkana i Brisela garantuje da možete biti pokradeni i potlačeni elegantno, što je sretna okolnost u poređenju sa brutalnošću koju doživljavaju oni koji su pokradeni i potlačeni daleko od Brisela.

#AleksandarVučić #ArminSijamić #EU #Evropskaunija #MarinikaTepić #opozicija #Srbija #violavoncramon #vlast #Region