Imamo li pravo slaviti godišnjicu Petog korpusa, dok Dudaković i saborci po naredbi Suda žive u kavezu i moraju šutjeti!?

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Danas slavimo Peti korpus ARBiH – ta 'sila nebeska' formirana je 21. oktobra 1992. godine i imamo šta slaviti, jer Peti korpus se u jednom trenutku iz okruženja istovremeno borio sa tri uvezana neprijateljska fronta. I izborio, časno i viteški. Zato je dan njegovog formiranja jedan od najcrnjih dana neprijateljima Bosne, Krajine posebno.

I mediji danas veličaju Korpus koji je odbranio narod bosanske Krajine. Problem je što će sa današnjim danom prestati interesovanje – a u tome leži sva licemjernost ovdašnjih brižnika i poznavalaca svega o svemu, a suštinski niko da sagleda kako značaj Petog korpusa tako i bitke njegovih komandanata i boraca danas.

U moru tekstova o osnivanju Petog korpusa nećete naći ni u jednom da se trenutno pred Sudom BiH u prvostepenom postupku vodi proces protiv 24 pripadnika Petog korpusa, u drugostepenom protiv 9, dok ih je pet već na izdržavanju kazne.

Znamo li za samoubistva onih časnih vojnika Petog korpusa koji usljed pritisaka inspektora SIPA-e nisu izdržali, pa su sebi živote oduzimali – jer su imali dvije opcije – ili svjedočiti protiv suboraca ili biti optuženi!

Ne znamo, jer nas ne zanima.

Dakle 38 pripadnika po optužnicama Tužilaštva BiH svoju borbu nastavlja u sudnici. Daleko od medija, daleko od javnosti, jer ti procesi nisu interesantni medijima, kao što im je naprimjer interesantan slučaj Milorada Dodika, čije se suđenje prati iz minute u minutu.

A, znate li zašto danas o Petom korpusu ne priča Atif Dudaković? Zato što smo mi licemjerno slavili njegove uspjehe, a onda dozvolili da ga neprijatelji otjeraju na optuženičku klupu. Zato što mu je Sud BiH zabranio kontakt s medijima!? Isti onaj Sud koji Dodiku dozvoljava da vrijeđa sve u toj instituciji uključujući i sutkinju Senu Uzunović.

I kada se jednom odvažio reći nešto o borbi koju danas slavimo, Tužilaštvo BiH je odmah zatražilo njegov pritvor!? Ne znaju to mnogi, jer ih ne zanima sudbina onih koji su danas zaslužni jer mi živimo u nezavisnoj Bosni i Hercegovini, a dok im se, mahom u montiranim optužnicama, igraju sa slobodom i životom.

Na kraju Dudaković je u državi, kao i ostali optuženi i pod mjerama zabrane su. Žive kao u kavezu, a Milomir Savčić slobodan šeta Srbijom?

A, upravo je Savčić tokom boravka na slobodi kao predsjednik Boračke organizacije Republike srpske skoro svakodnevno gostovao na RTRs i pričao o Dudakoviću, a Dudaković se ne smije oglašavati. Ali optuženik Savčić nije imao zapreke, da preko javnog servisa iznosi stavove.

Podsjećamo, predsjednik Boračke organizacije Rs-a Milomir Savčić bio je u Sudu BiH na ročištu za određivanje pritvora. Samo nekoliko sati poslije osumnjičeni za genocid u Srebrenici više nije bio dostupan institucijama naše zemlje. Za bijeg je trebala biti osigurana logistička podrška, i sigurno ju je imao, a u sve su navodno uključeni vrh Republike srpske i Srbije.

Interesantno je da i Milorad Dodik kada se pita o Savčiću skrene temu na Dudakovića!?

Onaj Dodik koje prate kamere javnih servisa, privatni mediji, dok optuženi pripadnici Armije RBiH i MUP-a RBiH ulaze na sporedne ulaze zgrade u kojoj već odavno ne stanuje pravda.

Zato bismo morali prestati s licemjerjem i pogledati se u ogledalo. Mi smo svoje heroje pustili u milost i nemilost onih koji vrše historijski revizionizam, dok klikove tražimo prateći Dodika.

Onima koji zaboravljaju ili prekrajaju vlastitu prošlost zna se narugati i budućnost, to svi zaboravljaju.

Slučajevi 'Dudaković i drugi', 'Čemerno', 'Dobrovoljačka', 'Jošanica' četiri su slučaja pred Sudom BiH u kojima se procesuiraju navodni ratni zločini pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBiH i slučajevi koji će, a neko će dočekati, izučavati pravnici širom svijeta kao primjer montiranih optužnica s debelim političkim predznakom u kojem su obuhvaćeni najviši dužnosnici od civilnih preko policijskih do vojnih lica koja su branila i odbranila Bosnu i Hercegovinu.

I baš ova četiri slučaja (niti jedan nije bio na A haškoj listi), nisu slučajno predmetom interesovanja, jer vrh Republike srpske i Srbije pod svaku cijenu želi izjednačiti odgovorne u protekloj agresiji, a baš im ova četiri slučaja i trebaju da nam mašu papirima kako smo svi bili isti. Teritorijalno su sa četiri slučaja pokrili cijelu Bosnu, sudi im se za UZP, a onda žuri i sa presudama, jer njihovi svjedoci sve češće, suočeni s odbranama, padaju i nekredibilni su.

Ali, porazno je da se to sve dešava daleko od očiju javnosti, jer kamere i reflektori su rezervirani za neke druge.

Jedini gori od rukovodstva Rs-a, ali i Srbije koji i insistiraju na ovim slučajevima u kojem dželati svjedoče, a ne odgovaraju za svoja zlodjela, su pripadnici probosanskih političkih snaga, koji još nikako da zbroje dva i dva i shvate (upravo na ova četiri slučaja) šta je to revizionizam koji nam se dešava.

Kako bi trebali mogu pogledati u Hrvatskoj. Sjećamo se kako je država Hrvatska stala u zaštitu svojih oficira (optužila ih Srbija) te su oformili i pravni tim na državnom nivou za pomoć optuženim, kao i novčana sredstva za njihovu odbranu. To je jednom riječju DRŽAVA.

Istovremeno, država za koju su se borili i pripadnici Petog korpusa, kojeg danas veličamo, a sutra ćemo ga već zaboraviti, kao i sudbinu njih skoro 40 koji dokazuju svoju nevinost, je potpuno suprotan primjer. Jer, dok Hrvatska štiti svoje branitelje i komandante, BiH mirno posmatra svoje heroje na optuženičkim klupama.