Christian Schmidt će izazvati građanski rat u BiH ako ga Washington, Berlin i Brisel ne zamijene uskoro!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Marketinški servis politike koju zagovara HDZ, poznatiji kao HMS, ovih dana je objavio potencijalni odgovor u slučaju da Evropski sud za ljudska prava potvrdi presudu u predmetu “Kovačević vs. BiH”.

Već viđeno i standardizirano propagandno djelovanje malo je koga iznenadilo, čak ni krajnjom mjerom oživljavanja tzv. HRHB. Jer, politika koju već više od decenije zagovara Dragan Čović i njegov pokrovitelj iz Zagreba nije ništa drugo do pokušaj reaktiviranja paratvorevine na temeljima UZP-a.

I nije to počelo političkim otporom izboru Željka Komšića, kako za Čovićev interes spinuje sarajevska Trojka, niti je počelo propalim reformama Izbornog zakona. Još manje je okidač za takvu politiku pomenuti predmet Kovačević.

Hrvatska politika od relativizacije Bobanove tvorevine nikada nije ni odustala. Samo je od suludog Jelavićevog pokušaja promijenila strateške pravce i načine djelovanja, a u korist joj je išla i promjena u Zagrebu – iz radikalnog ustaštva u desničarski europeizam. Na kraju krajeva, Čović i svi važniji kadrovi HDZ-a rado su se slikali, smijali i slavili u društvu presuđenih ratnih zločinaca.

No, slijed događaja na unutrašnjem političkom parteru daje za pravo vjerovati kako je propagandni HMS poslužio savršeno kao krinka iza koje se kriju prave arhitekte navodnog odgovora u slučaju da ESLJP potvrdi odluku u predmetu Kovačević.

I ne samo to, već i ono što je zamišljeno ili planirano da se uradi po potvrđivanju presude u predmetu Kovačević upućuje na to da je arhitekta daleko od Mostara. Da budem precizniji, iščitavajući ovaj propagandni pamflet, prepoznao sam poteze Christiana Schmidta u njemu.

Zato sam sklon vjerovati da je ono što HMS planski podmeće javnosti, kako bi izvršilo pritisak na Sud u Strazburu, zapravo djelo ljubitelja nacizma Christiana Schmidta.

Ono što nam HDZ-ovo glasilo navodi kao hrvatski odgovor na presudu “Kovačević vs. BiH” najsličnije je djelovanju ustaško-tuđmanovske klike koja je nekada kontrolisala hrvatsku politiku u BiH. A Schmidt, kao dokazani nacista, nosilac ordena “Ante Starčević” i prijatelj Franje Tuđmana, najpozvaniji je da konstruiše odgovor kakav nam je ponudio HMS.

I ne samo najpozvaniji, nego i jedini koji je spreman i ima mehanizme zaštititi Bobanove sljedbenike u obnovi UZP projekta HRHB. Podsjećanja radi, Schmidt je pri dolasku na misiju u BiH prvo svratio u Hrvatsku i od tada do danas nikada nije promijenio prohrvatski diskurs.

To je prvi visoki predstavnik koji je suspendovao Ustav kako bi Bošnjacima oduzeo političku volju u korist hrvatske politike. Zašto bi onda bilo teško povjerovati u to da je on arhitekta hrvatskog odgovora na presudu Evropskog suda koja Bosni i Hercegovini može otvoriti autoput ka Evropskoj uniji?

To je ono što podjednako smeta hrvatskoj politici ovdje i tamo, ali i Schmidtu, čiji rođak nije poginuo za Bosnu u Evropskoj uniji, nego za Banovinu Hrvatsku. Zato Schmidt i djeluje isključivo u jednom pravcu, samo kroz dvostruku strategiju.

Prvi dio te strategije je maksimalno ojačavanje hrvatske pozicije unutar Bosne i Hercegovine, gdje najmnogobrojniji narod ima apsolutno najveći utjecaj. Drugi Schmidtov pravac je više destruktivistički, kroz koji dopušta Miloradu Dodiku da otima državnu zemlju, da privodi kraju etničko čišćenje u entitetu RS i da na državnom nivou blokira sve državotvorne poteze i procese.

Ukoliko međunarodna zajednica ne želi da kao partnera izgubi Bošnjake, čime bi de facto izgubila i mogućnost djelovanja ma koliko i šta suspendovali, krajnje je vrijeme da preispita opcije zamjene Christiana Schmidta.

Ukoliko Washington, Berlin i Brisel ne žele da Christian Schmidt proizvede građanski rat u Bosni i Hercegovini nesagledivih razmjera, onda je krajnje vrijeme da Schmidta sklone s pozicije visokog predstavnika.

Jer, arhitektura rješenja koje nam je prezentovao propagandni servis HMS nije ništa drugo do uvod u građanski rat. A arhitekta tog rješenja je Christian Schmidt, koji je u svojoj mržnji prema Bosni i Hercegovini očito pogubio ne samo diplomatski kredibilitet, nego i razum.