Islamofobija kao amoralni i politički habitus Igora Stojanovića

Piše: Sifet Kukuruz, pravni ekspert

Izjava osvjedočenog islamofoba Igora Stojanovića, kojom poziva da mu neko objasni patriotizam SDA koji podrazumijeva spremnost na odricanje 78% teritorije države BiH kako bi se uspostavila islamska republika na 22% teritorije BiH, potvrda je kontinuiteta njegove satanizacije islama i muslimana, i slijedom toga, svega i svakoga ko na bilo koji način ima veze sa islamom.

Prononsirani islamofob

Igor Stojanović, sada već prononsirani islamofob, nema ni političko, ni moralno pravo držati lekcije bilo kome o podjeli države BiH, a posebno ne dovoditi vjeru islam i muslimane u kontekst antidržavnih aktivnosti.

Kada se Stojanovićeva izjava apstrahira od njegovog odnosa prema SDA kao suparničkom političkom subjektu, onda se jasno uočava njegov islamofobni nagon koji ga pokreće da, u svakoj prilici i na svaki način, vjeru islam i muslimane dovodi u vezu sa destruktivnim, pa čak i antidržavnim procesima.

Stojanović u svojoj izjavi ne kaže da SDA želi napraviti svoju državu na 22% teritorije, nego upravo naglašava da se radi o "islamskoj republici", želeći na takav način islam i muslimane prikazati kao faktor dezintegracije države BiH, što oni nikada nisu bili, niti mogu biti. Da je to tako, Stojanović kao ratni marginalac i "neznani junak" mogao se informisati kod Mire Lazovića ili Mirka Pejanovića, istinskih patriota i ljudi koji su bili i ostali sudionici najvažnijih procesa za državu BiH od proglašenja njene nezavisnosti i sticanja međnarodnog priznanja pa sve do danas.

Stojanovićeva islamofobna izjava je istovremeno i ratnohuškačka i antibošnjački usmjerena, ona ima za cilj da kod Bošnjaka razvije osjećaj animoziteta prema vjeri islamu, a samim time i da Bošnjake odvede u međusobne podjele i sektašenja, a slijedom toga i u međusobne sukobe.

Stojanovićeva agenda je da moraju postojati Bošnjaci koji su muslimani i oni koji se odriču ili makar javno ne ispoljavaju svoj vjerski identitet, pri čemu ovi prvi moraju u javnom prostoru biti žigosani kao oni koji su skloni dijeliti državu BiH i graditi nekakvu islamsku republiku.

Za Stojanovića je prihvatljiv samo Bošnjak koji se odriče svog vjerskog identiteta kao jedne od komponenti od koje je satkan nacionalni identitet. Destrukcija bošnjačkog identiteta pokazuje se kao agenda Stojanovićevog poslijeratnog političkog aktivizma.

Postalo je potpuno jasno da Stojanović svoj islamofobni nagon više ne uspijeva kontrolisati. Poprilično dugo je to, manje ili više, uspijevao vješto činiti. Međutim, akumulacija islamofobnih poriva kod Stojanovića je isuviše jaka da bi se u poslijeratnom periodu mogla držati u okvirima političke i moralne korektnosti. Stojanović sve više podsjeća na vulkan koji izbacuje lavu koja se u njemu dugo nakupljala i koja prijeti da potpuno uništi sve što ga okružuje.

Da li je ova nova islamofobna izjava posljedica osjećaja moći koji se kod Stojanovića razvio usljed vršenja funkcije potpredsjednika Federacije BiH, činjenice da su neki Bošnjaci pokazali spremnost da se radi vršenja vlasti odreknu temeljnih vrijednosti koje baštini narod iz kojeg su oni iznikli ili pak nemogućnosti prikrivanja duboko ukorijenjene mržnje prema islamu i muslimanima, vrijeme će pokazati.

Licemjerstvo i mržnja

Ne ulazeći u političku neodrživost Stojanovićeve izjave, koja implicira da bi stranka koju optužuje pristala na određeni procenat državne teritorije kako bi na tom teritoriju instalirala nekakvu islamsku državu, dovoljno je samo ukazati na činjenicu da je stranka koju Stojanović optužuje za separatizam, da je to uistinu imala kao svoj politički program, mogla podijeliti BiH već u periodu 1992-1995. godina. To je bilo "idealno vrijeme" za realizaciju takve politike, ali se to nije desilo.

Ne ulazeći u politički aspekt ovakve izjave, treba se vratiti njenom ishodištu - a to je islamofobija.

Interesantno je da Stojanović u svom javnom istupu koristi sintagmu "islamska republika", što u kontekstu globalnih političkih procesa i dešavanja u svijetu, nije slučajno. Takav pristup ima za cilj muslimane u BiH dovesti u kontekst i povezati sa tzv. "Islamskom državom" koja danas djeluje na teritoriji Iraka i Sirije.

Stojanović to čini potpuno svjestan rastuće islamofobije na svjetskom planu, ali i činjenice da se globalni procesi, zbog aktuelnog ustavnog uređenja i dejtonskog aranžmana, nužno reflektuju na političku scenu u BiH.

Stojanovićeva izjava predstavlja eklatantan primjer izliva islamofobne mržnje, jer ne odgovara historijskim činjenicama i predstavlja pokušaj falsificiranja historije. Svima je već jasno da Bošnjaci nikada, bez obzira na političke opcije koje su se pojavljivale i djelovale na političkoj sceni u BiH, nisu imali program stvaranja nekakve muslimanske države. Među samim Bošnjacima je uvijek bilo dovoljno svijesti, političke zrelosti i odgovornosti koja je onemogućavala da se, eventualno individualna promišljanja u tom pravcu, pretoče u nekakav ozbiljan politički program.

Ne može biti nikakve sumnje ni u odnosu na činjenicu da Stojanovićeva izjava nema nikakve veze sa njegovim patriotskim osjećajima, niti se može tumačiti kao iskazivanje brige za državu BiH.

Jasno je da Stojanoviću uopšte ne smeta podjela države BiH, on takvu podjelu intimno vjerovatno i priželjkuje. Međutim, ono što njemu smeta jesu islam i muslimani.

Da se ne zalaže za cjelovitu BiH najbolje pokazuje činjenica da ni on, a ni politika čiji je on danas reprezent, nije učinila ništa da osigura izvršenje presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Slaven Kovačević, koja upravo osigurava uspostavu države BiH kao jedinstvene države, s obzirom da predviđa uspostavu jedne izborne jedinice na cijelom prostoru BiH. Upravo ova presuda zatvara vrata za bilo kakvu podjelu države BiH, a upravo Stojanović i politika čiji je on izdanak, danas čine sve da se ta vrata i dalje ostave otvorenima.

Ne samo što ništa nisu učinili da se osigura izvršenje presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević, nego su suprotno tome dali veliki doprinos da se izvršenje ove presude sabotira, pa čak i da se ova presuda potpuno eliminira iz pravnog postojanja.

Da je Stojanoviću i politici koju oličava zaista važna cjelovita BiH, onda bi i on i politika koju danas reprezentuje učinili sve da se ne podnese žalba Evropskom sudu za ljudska prava protiv presude u predmetu Kovačević. A to su, da su imali iskrenu namjeru spram države BiH i njene nedjeljivosti, mogli učiniti jer predstavljaju vlast na državnom nivou.

I upravo taj i takav Stojanović, dok radi na podjeli države BiH, nastavlja licemjermo govoriti o cjelovitoj BiH i optuživati druge da rade ono što on intimno priželjkuje. Previše je to i za takvog političkog marginalca kao što je Stojanović.

Efemerni lik

Bošnjaci bi konačno morali shvatiti da moralno i politički suspektni Stojanović koristi svaku priliku da posije i unese razdor među Bošnjake i da pri tome izlivima dugo potiskivane mržnje prema islamu i muslimanima, olakša svoju dušu, jer je postalo očito da Stojanovićev politički i amoralni profil odiše aromom mržnje prema islamu i muslimanima.

Bošnjaci bi konačno Stojanoviću i likovima poput njega trebali jasno staviti do znanja da su efemerni i da ih je samo splet ratnih okolnosti i najgrublje kršenje Ustava Federacije BiH, dovelo u poziciju da obnašaju najvažnije funkcije u BiH i da svojim aktivizmom konstantno kontaminiraju politički prostor, generirajući strahove među građanima i narodima u BiH.

Kontinuirano dovodeći islam i muslimane u konotaciju i kontekst podjele države BiH, Stojanović je potvrdio da ga se potpuno zasluženo treba svrstati u doajene islamofobije.

Vezati vjeru islam za podjelu države BiH znači ustvari kvalificirati islam destruktivnom idejom po državu BiH, a muslimane prikazivati kao državne neprijatelje.

Da se radi o klasičnom i dugo prikrivanom islamofobnim porivu jasno proizilazi iz činjenice da se u politički stav, kojim se nastoji nanijeti šteta drugoj političkoj opciji, konstantno uključuje vjerski aspekt, i to isključivo islamski.

Koliko mu je bitno da drugoj političkoj stranci nanese političku štetu, Stojanoviću je još važnije da u političko blato baci vjeru islam i nanese štetu muslimanima.

U konačnici, jasno je da Stojanović vlastiti animozitet prema SDA koristi samo kao instrument za iskazivanje svoje islamofobije. Njemu SDA nije problem, njegova meta su islam i muslimani.

Objektivan politički diskurs nikada ne uključuje vjerski aspekt, izuzev kada, kao što je to u konkretnom slučaju riječ, postoje zadnje namjere prema određenom vjerskom svjetonazoru i njegovim pripadnicima.

Za Stojanovića je očito problem podjela države BiH samo ako ona uključuje postojanje i prakticiranje islama, makar ono bilo i neznatno, ali mu općenito ne smeta podjela države BiH. Kao što je već istaknuto, ovo proizilazi iz činjenice da je politika čiji je on reprezent, učinila sve, zajedno sa politikama koje uistinu dijele državu BiH, da pokopa presudu Evropskog suda za ljudska prava čije izvršenje osigurava cjelovitu državu BiH. Da je uistinu za cjelovitu BiH zasigurno je da bi Stojanović, zajedno sa politikom koju reprezentuje, učinio sve da se ova cjelovitost uspostavi i očuva kroz uspostavu jedinstvene izborne jedinice na cijelom prostoru BiH.

Onima koji sahranjuju presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević ne smije se i ne može vjerovati, a njihovi politički stavovi se ne mogu tretirati dobronamjernim u odnosu državu BiH i sve njene građane.

Potvrda da se radi o islamofobiji je i činjenica da Stojanović u političko blato konstantno uvlači samo islam i muslimane, ali nikada pravoslavlje, katoličanstvo ili judaizam, koje nikada u javnom prostoru ne dovodi u politički kontekst. To je Stojanović rezervisao samo za islam i muslimane u BiH. Njemu ne smeta što politika koju on predstavlja u javnom prostoru svjedoči i danas daje veliki doprinos svekolikoj klerikalizaciji javnih poslova, javnih ustanova i svega onoga što predstavlja opće dobro svih građana BiH. I dok mu smetaju islam i muslimani, ne smeta mu osveštavanje javnog prostora i dobara koja pripada svim građanima u BiH od strane katoličke i pravoslavne crkve. Ne samo što mu to ne smeta, nego politika koju on danas predstavlja tim procesima daje veliki doprinos i poseban pečat.

"Neznani junak"

Bošnjaci, vrijeme je da se osvijestite i ne dozvolite da vas sataniziraju raznorazne političke bitange i marginalci.

Činjenica da je Stojanović rat proveo u Sarajevu kao "neznani junak" i navodno se borio za cjelovitu BiH, ne može biti garancija njegovog patriotizma, niti izraz državotvorne svijesti.

Stojanović pokazuje da se između njega i naprimjer Mire Lazovića ne može staviti znak političke jednakosti. Dok je Lazović otvoreni i osvjedočeni patriota, Stojanović je prikriveni destruktivac u čije destruktivno političko djelovanje građani BiH imaju priliku da se svakodnevno uvjere.

Zato, oni koji su rat proveli na pravoj strani historije, danas moraju biti oprezni, i to više nego za vrijeme rata. Nisu isti svi oni koji su sa njima bili na pravoj strani historije, tu postoji razlika, a tu razliku neki pokazuju tek danas. Zato oprezno sa tim i takvim.

One koji su bili na pravoj strani historije, ili dobro pazite i čuvajte ili ih se dobro pripazite i pričuvajte.

U prve zasigurno spadaju Miro Lazović i Mirko Pejaković, kao i brojni drugi istinski patriotski nastrojeni građani BiH, a u ove druge Igor Stojanović i oni koji se njegovim pokušajima falsificiranja historije i moralno-političkim perverzijama dive.