Upad ukrajinske vojske u Rusiju je udar na reputaciju Vladimira Putina i njegove ratne planove

Piše: Armin Sijamić

Prije osam dana ukrajinska vojska upala je u Rusiju, u regiju Kursk, nanijela težak poraz ruskoj vojsci, zadala udarac ugledu ruske države i reputaciji predsjednika Vladimira Putina. Iako Ukrajina nije saopštila jasan razlog za ovaj rizičan napad, čini se da su neki razlozi daju naslutiti i da su u skladu sa ranijim potezima koje su povlačili Kijev i Zapad.

Od početka godine Rusija je ostvarila neke vojne pobjede u Ukrajini, ali kako se približava kraj ljeta Moskva bi 2024. mogla pamtiti kao godinu značajnih taktičkih, možda i strateških, poraza. Prvo je u Maliju plaćenička grupa Wagner pretrpila najteži udarac na afričkom tlu, a i za napada, po reakcijama iz Malija i Senegala i komentarima iz Kijeva, stoje ukrajinske snage.

http://nap.ba/qpost/369592/Svijet-kao-bojno-polje-Rusija-i-Ukrajina-obraunavaju-se-i-u-Africi

Svijet kao bojno polje: Rusija i Ukrajina obračunavaju se i u Africi!

Piše: Armin SijamićAgresija Rusije na Ukrajinu traje. Plan Moskve da Kijev baci na koljena za samo nekoliko sedmica je propao. Novo polje okršaja ojačanog i samouvjerenog Kijeva i Moskve sada je Afrika.Da su ruski stratezi mogli znati da će rat

Događaj iz Malija ostao je u drugom planu, jer je ukrajinska vojska napravila novi podvig – ušla je u Rusiju i napredovala deset do dvadeset kilometara u dubinu, zavisno od izvora. Ukrajinska vojska je razorila punktove ruske vojske, zarobila mnogo vojnika, došla do grada Sudža, gdje je posljednja mjerna stanica za gas koji iz Rusije ide ka Ukrajini i dalje ka Evropi, i prijeti da dođe do jedne od najvećih ruskih nuklearnih elektrana. Dalje, ukrajinska vojska prijeti da izađe na željezničku prugu i autoput ka Belgorodu, odakle Rusije napada na Vovčansk i Harkiv.

Ruski déjà vu

Da Rusija ima ogromnih problema unutar Rusije, posebno u sistemu komandovanja i koordinacije sa civilnim vlastima, posljednjih godina postalo je očito. Prvo, napad je opet iznenadio Rusiju. Drugo, ukrajinske trupe mogle bi krenuti istim pravcem kuda i pomenuti Wagner tokom svoje prošlogodišnje pobune.

http://nap.ba/qpost/298196

Najveća Putinova opozicija nalazi se u državnom aparatu

Piše: Armin SijamićProteklog vikenda pripadnici grupe Wagner su otkazali poslušnost državnom vrhu i okrenuli oružje na rusku vojsku, iako je njihov vođa odbacio optužbe da je to bio pokušaj puča. Tom su prilikom oborili avion, nekoliko helik

A onda još jedna scena sa Putinom kao repriza. Suočavanje predsjednika, generala, zvaničnika iraspava o tome kako je do upada došlo i to pred kamerama. Putin nezadovoljan i sa nepovjerenjem sluša načelnika Generalštaba generala Valerija Gerasimova, koji ga izvještava da su ukrajinske snage kod Kurska gotovo uništene. Danima poslije toga ukrajinske snage su napredovale na terenu.

Paralelno s tim, neki su tvrdili da je ruski FSB obavijestio vojsku da Ukrajina gomila snage i da će napasti. Dakle, vojni vrh je opet bio u raskoraku sa civilnim vlastima i obavještajnom službom. To je posjetilo na prve dane ruske agresije na Ukrajinu, kada je Putin na sastanku, pred kamerama, ljutito tražio da se prisutni izričito izjasne jesu li za vojnu operaciju protiv Kijeva. Putinu odani ministar odbrane Andrej Belousov, po struci ekonomista, doživio je blamažu, baš kao i Sergej Šojgu prije njega. Belousov, koji se trebao baviti suzbijanjem korupcije i ojačavanjem ratne privrede i logistike, sada mora utvrditi kako je do ukrajinskog napada došlo i ko je zakazao.

Ukrajinski upad kod Kurska, nešto sjevernije od Belgoroda, neminovno vuče i na paralelu sa pobunom Wagnera, koji je upravo tim dijelom Rusije napredovao ka Moskvi. I njih i ukrajinske trupe trebale su zaustaviti čečenske snage, ali i ovaj put to se nije desilo. U prvom slučaju radilo se o izbjegavanju okršaja sa Wagnerom, a u drugom o vojnom porazu od ukrajinske vojske.

Težak poraz ruske vojske je udar na reputaciju ove nuklearne sile i na reputaciju Putina, koji od februara 2022. godine pokušava rusko stanovništvo zaštititi od posljedice rata u Ukrajini. To se posebno odnosi na etničke Ruse, jer se mobilizacija snaga vrši u velikoj mjeri među pripadnicima drugih etničkih zajednica, prema izvještajima različitih medija. Upad ukrajinskih snaga kod Kurska raselio je desetine hiljada etničkih Rusa, jer na tom području uglavnom žive samo oni.

Onako kako Zapad želi

Osim što mora popraviti imidž kod Rusa, Putin ima i drugih briga. Ukrajinski prekogranični napad demonstracija je sposobnosti vojske. Taj napad rasteretiće druge dijelove fronta na kojima Rusija stoji bolje, a već je dio ruskih snaga otuda povučen. Neki mediji tvrde da se u Rusiju vraćaju i pripadnici Wagnera, iz Afrike i Bjelorusije, gdje su smješteni od pomenute pobune. Ako je to tačno, to govori ili o nedostatku vojnika u ruskoj armiji, ili o neprovjerenju Putina prema vlastitoj vojsci.

Putin je rekao da je Kijev izvršio napad da bi popravio pregovaračke pozicije, što je dijelom tačno. Teritorije u Rusiji mogli bi mijenjati za teritorije u Ukrajini. Ali bitnije od toga, Kijev je izveo nešto što je Zapad ranije planirao, prije nego je Ukrajina doživjela seriju poraza na istoku zemlje, usljed neslaganja predsjednika Volodimira Zelenskog i generala Valerija Zalužnog. NATO stratezi su željeli na ratištu uspostaviti odnos ukrajinskog kvaliteta protiv ruskog kvantiiteta.

http://nap.ba/qpost/317260

Ofanziva Kijeva približava se kraju bez većih teritorijalnih dobitaka, ali kao trijumf Zapada

Piše: Armin SijamićUkrajinska ofanziva pokrenuta u junu približava se svom kraju usljed vremenskih uslova na istoku Evrope. Iako Kijev nije uspio da probije ruske linije odbrane i natjera neprijatelja na povlačenje, Ukrajina ostvarenim može biti

Ova operacije je dokaz toga. Oružje i oprema sa Zapada glavni je adut Ukrajine proteklih dana. Zapad želi pokazati Rusiji da nema mira, ukoliko se ne uvaže njihovi i ukrajinski stavovi. Zamrznut konflikt, ili konflikt koji će trajati godinama, postaje za Rusiju neprihvatljiv, jer su Ukrajinci pokazali da je front propustan i da ukrajinska vojska ne može biti obuzdana, odnosno da može napasti unutar Rusije. Kada se tome dodaju i dalekometne rakete i avioni koje Zapad isporučuje Ukrajini, onda stvar postaje još opasnija po Moskvu.

Zapad i Kijev žele da natjeraju Rusiju na kompromis, nakon što je Kremlj odbio dogovor koji neće Moskvi obezbjediti teritorijalno proširenje na račun Ukrajine i to ne samo na Krimu. „Što prije Rusija pristane na pravedan mir... to će prije prestati napadi ukrajinskih obrambenih snaga na Rusiju“, rekao je jučer Georgij Tikhi, glasnogovornik ukrajinskog ministarstva vanjskih poslova. Sinoć je Dmitri Polianski, zamjenik ruskog izaslanika u Ujedinjenim nacijama, rekao da „velikodušna ponuda“ Moskve Kijevu za deeskalaciju više nije na stolu i da će zbog toga zažaliti.

Drugim riječima, Putinu je poslata poruka da trajnog mira po njegovim uslovima nema, jer nije moguće u potpunosti zaštititi granicu i ruske gradove, odnosno da je uslov svakog mirovnog sporazuma da bude prihvatljiv za obje strane. Bez obzira kako završi ukrajinska operacija u regiji Kursk ta poruka ostaje kao podsjetnik da se može ponoviti na nekom drugom dijelu fronta.