Trojka kao ključna ispomoć separatistima protiv BiH
Ustavni sud Bosne i Hercegovine kao institucija od vitalnog značaja za opstojnost i funkcionisanje države Bosne i Hercegovine napadnut je iz tri pravca. Iz pravca srpske separatističke politike, iz pravca hrvatske separatističke politike, te iz pravca politike takozvane trojke.
Prvi pravac ofanzivnog kretanja prema Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, kojim komanduje predsjednik manjeg bosanskohercegovačkog entiteta Milorad Dodik, na Ustavni sud atakuje tako što u cjelosti pokušava osporiti legalitet djelovanja Ustavnog suda BiH na pola teritorije države Bosne i Hercegovine. U cilju toga Narodna skupština manjeg bh. entitata nedavno je usvojila antiustavne zaključke po kojima se pokušava zabraniti djelovanje Ustavnog suda BiH na pola teritorije Bosne i Hercegovine.
Zamazujući oči naivnoj bošnjačko - bosanskoj javnosti, ljubitelj nacističkih pilota Christian Schmidt (visoki predstavnik u BiH) navodno je poništio zaključke Narodne skupštine manjeg entiteta. Takav potez, svima je poznato, u praktičnom smislu ne znači ništa, osim što znači to da je Schmidt kupio Dodiku vrijeme i mir da se spremi za novi i snažniji udar na Ustavni sud BiH.
Drugim pravacem ofanzivnog kretanja prema Ustavnom sudu BiH komanduje lider hrvatskog separatističkog pokreta u BiH Dragan Čović. Čović na Ustavni sud BiH atakuje tako što pokušajem imenovanja pravosudno neobrazovanog i politički podobnog Marina Vukoje, nastoji doći do dovoljnog broja sudija u Ustavnom sudu BiH za izmjenu pravila o radu Ustavnog suda, i tako što u perspektivi nastoji da zajedno sa Dodikom dođe do većine u Ustavnom sudu BiH, čime bi državu BiH stavili u potpuni obruč, i stekli mogućnost za njeno legalno rušenje. Cilj Čovićeve politike je vremenom doći do 6 od 9 sudija, kako bi sve buduće nelegalne poteze njihova osovina koju čine sa SNSD-om u potpunosti legalizirala. Za razliku od srpske separatističke ofanzive na Ustavni sud BiH, hrvatska separatistička ofanziva kreće se u okvirima legalnosti, pa je time i opasnija, iako ima potpuno identičan cilj kao srpska.
Treći pravac ofanzivnog djelovanja prema Ustavnom sudu BiH je onaj kojim se ne zna ko tačno komanduje, jer se ne zna ko tačno komanduje trojkom, ako se na trenutak ispusti iz vida da njome komanduju pojedine diplomate u Bosni i Hercegovini. Raštimani orkestar Elmedina Konakovića, Nermina Nikšića i Edina Forte, trenutno je u ulozi u vojnog orkestra HDZ-a koji svira po Čovićevim notama. To je naročito bilo vidljivo jučer kada se trojka na sve moguće načine trudila da izabere HDZ-ovog Marina Vukoju u Ustavni sud BiH.
Nisu iz trojke prezali ni kršenja poslovnika o radu federalnog parlamenta, kao ni od bilo čega drugog kako bi ispunili čvrsto dato obećanje Draganu Čoviću da će mu isporučiti kontrolu nad Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući djelovaju patriotskog dijela javnosti i dijela političara iz opozicije (DF, SBiH, NES i SDA) takav pokušaj trojke zaustavljen je u ranim jutarnjim satima nakon što klimavoj i nametnutoj vlasti u FBiH, nije uspjelo da na prevaru izglasaju odgovarajući sastav Komisije za izbor i imenovanja koja bi Marina Vukoju predložila kao jedinog kandidata, (sve po želji Čovića) za izbor sudije Ustavnog suda BiH.
Trojka se jučer obrukala, možda i ponajviše u dosadašnjem toku svoje vladavine koja je obilježena pukim sluganstvom HDZ-u i SNSD-u. Umjesto da se sa ostalim strankama koje su lojalne državi Bosni i Hercegovini, suprotstave srpskoj i hrvatskoj separatističkoj ofanzivi na Ustavni sud, trojka je pokazala svoje pravo lice i otvorila i treći front na kojem bosanske snage, (sada razvučene između sva ta tri fronta) moraju da se bore.
Do kada će uspjevati u tome, to pitanje ostaje da visi u zraku. Ukoliko trojka ne krene djelovati protivno interesima SNSD-a i HDZ-a, te nastavi dejstvovati prema bosanskim snagama, historija bi se mogla ponoviti.
(M. T.)