Vučić je mali vuk za svjetske sile, ali velika opasnost za BiH

Piše Rasim Belko

Vojska Srbije svaki dan ima sve više i sve modernije oruđe i oružje i Srbija će nastaviti da štiti slobodarsku tradiciju. Umjećemo sami da sačuvamo svoje nebo, svoje zemlju i svoje ljude. Živjela slobodna i nezavisna Srbija, poručio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u govoru na vježbi “Sloboda 2019”.

Već odavno je jasno da površinsko čitanje Vučićevih poruka nije dopustivo. Naročito iz dijelova Balkana koji su osjetili 'slobodarske poruke' mlađeg i krvoločnijeg Vučića.

“Ubijte jednog Srbina, mi ćemo ubiti sto muslimana”, poručio je krvoločni radikal s govornice Skupštine Srbije. Bilo je to 20. jula 1995. godine, netom nakon što je spaljenu srebreničku zemlju natopila krv Bošnjaka ubijenih u genocidu. 

A onda je Vučić porastao i zvjersko - zločinačku narav zamijenio krznom čuvara mira i napretka regiona. Zapravo, Aleksandar Vučić koristio je igru mirotvorca i lažnog pomiritelja da kupi vrijeme. U tom vremenu okupljao je čopor. Jer, bez čopora će bivši četnik i radikal teško postati moderni Lazar srpskog viteštva i objedinitelj srpskih zemalja.

U čopor su pohrlili srpski lideri s Bosanske strane Drine. Ali, u vučjoj jami nisu prolazili ispite. Jedini koji je u Vučićevoj igri velikosrpstva dobio prolaznu ocjenu bio je Milorad Dodik. Postepeno je, javnim i tajnim kanalima, Vučić okretao Dodika ka istoku. Danas malo ko pamti da su tog istog velikosrbina stvorile zapadne sile. 

Priča o Dodiku kao bitnoj karici ujedinjenja svih Srba u jednu državu poslužila je kao paravan za pljačku svega što je u postratnoj BiH pripalo entitetu Republika Srpska. Dodik se obogatio, ‘počistio’ političke protivnike, a one malo otpornije otkupio. 

U političkom diskursu bh. Srba u aktuelnom trenutku skoro i da nema oponenata Dodikovoj priči o sjedinjavanju sa Srbijom. 

Dodik je danas postao politički inventar na svakom važnijem skupu u Srbiji. Kao da su ga u Beogradu izabrali za člana Predsjedništva BiH.  Dok je međunarodna zajednica uspavano posmatrala, Vučić je jačao Dodikovu snagu u BiH. Danas je, bez Dodika, skoro nemoguće pokrenuti procese u BiH. Zna to Vučić, zato i igra na kartu ujedinjenja, dok se sprema za nove igre. Dok u svakom govoru vezanom za BiH, Vučić ovlaš priznaje teritorijalni integritet, još ga niko nije čuo da priznaje nezavisnu i suverenu BiH. 

A s druge strane, srbijanski predsjednik priča o sve naoružanijoj i sposobnijoj vojsci Srbije. Ističe kako je Srbija sposobna da se brani i svoju zemlju i svoje nebo. Posljednji put na tlo Srbije padale se NATO projektili u oktobru 1999. godine. Bombardovao je NATO Srbiju zbog pretjerane “zaštite slobodarskog srpstva na Kosovu”. Posljednja agresija na Srbiju bila je ona Hitlerova 40-ih godina prošlog vijeka. Od tada, niti jedna strana vojska nije kročila na tlo Srbije. Postavlja se jednostavno pitanje, od koga to Vojska Srbije, pod Vučićevom komandom, brani svoju zemlju. 

Nema Srbija aktivnih neprijatelja spremnih da je napadnu. Iako se često sukobljava s komšilukom, još nije zabilježena prijetnja ka Srbiji. Međutim, Srbija je ta koja ima pretenzije i probleme s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Hrvatskom. Najviše verbalnih ratova Srbija vodi upravo s Hrvatskom. U obje zemlje buja nacionalizam i rastu retrogradne snage. Poučena svojim zločinima na teritoriji Hrvatske, možda se Srbija zaista pribojava političkog Zagreba. Ipak, Hrvatska je u NATO-u, a Srbija sve dublje u ruskoj političkoj igri, pa je teško očekivati novi sukob. Politički Beograd s Podgoricom ratuje preko popova i crkve. Međutim, teško je očekivati da će Srbija udariti na Crnu Goru, koja je također postala članica Alijanse. 

Jedini vojno nezaštićeni prostor, za čije se osvajane Srbija već decenijama sprema je Bosna i Hercegovina. Jednom su pokušali i nisu uspjeli. Vučićeva politika je samo jedan od dokaza da nisu odustali.

Dok preko svog pijuna u Predsjedništvu BiH koči NATO put naše države, Aleksandar Vučić sve glasnije priča o moći svoje vojske. U tu igru sve aktivnije se uključuje i ruska politika. 

“Po ovom prikazu se vidi da je vojska dobro organizirana, opremljena i da je pod čvrstom upravom. To nas raduje. Srbija u vremenu koje dolazi postaje garant za bezbjednost svih Srba gdje god da se nalaze. To je i predsjednik govorio, da se više neće desiti oluja i mi tu čitamo poruke i za našu bezbjednost”, kazao je banjalučkoj televiziji ATV član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. 

Dodik je u nekoliko rečenica upravo potvrdio ono što Vučić ne smije javno reći. “Srbija će biti garant svih Srba, gdje god se nalaze”, poručuje Dodik i istovremeno dokazuje da je on svoju politiku, iako član Predsjedništva BiH, podredio velikosrpskoj politici. S druge strane, Dodik je kao član Predsjedništva BiH  dio tročlane vrhovne komande Oružanih snaga. Tako je Dodik još jednom potvrdio da Oružane snage ne prizna kao svoje. 

Također, Dodik, kao i svaki politički potrčko Vučića naziva predsjednikom. A kada pređe Drinu i uđe u BiH, izigrava velikog vožda. Takav je Milorad Dodik, politički tapkaroš i srbijanska dvorska luda. Ali i takav je dovoljno opasan po stanje u BiH. 

Vučić, nekada odani učenik Vojislava Šešelja, odavno je velikosrpstvom nadmašio učitelja, ali i dalje nije ostvario ništa što bi ga upisalo u srpsku mitološku književnost. Svjestan tereta historijskog poraza političkog boja za Kosovo, pokušat će slobodarski Vučić kompenzirati gubitke. Zna Vučić da mu je jedini način da spasi obraz spajanje u jednu državu Srba s obje strane Drine. To još niko nije uspio i  Republika Srpska, entitet na 49 posto bh. teritorije san je koji Vučić sanja od dana kada je došao na tron. 

Niti je ‘slobodarski” vojskovođa Srbije dovoljno velik vuk da zaustavi širenje NATO-a, niti je dovoljno jak da zaštiti Rusiju. Vučić je međutim, koliko god bio vuk u deminutivu i dalje spreman za nastavak onog što je mnogo veći vuk počeo 90-ih.