Hoće li ih odnijeti crnogorska jesen: Srbo-četnicima i albanskom kvislingu odbrojani dani 

Piše: Rasim BELKO (rasim@nap.ba)

Srpska vlast u Crnoj Gori očito se preračunala, a na radost Crnogoraca, njihov rok trajanja mogao bi isteći u septembru, oktobru najdalje. Srpski kler ljut na premijera, srbo-četnici antiNATO i proruskog raspoloženja ljuti su na Zdravka Krivokapića zbog Srpske pravoslavne crkve i negatora genocida Leposavića. 

Abazović je odigrao prvu političko - obavještajnu igru, odnosno, više je bio lutak na produženom koncu zapadnih ambasada, kojima se ugovor Crne Gore i SPC-a nije nimalo svidio. 

Patrijarh je ljut na Krivokapića jer se htio miješati u izbor mitropolita, vukao za nos sveštenstvo jedan cijeli tmurni beogradski dan, došao kasno uvečer i rekao im NE. 

Olako je hegemonistička politika Srbije predvođena Aleksandrom Vučićem pomislila da će Crna Gora biti key point 'srpskog sveta' na trouglu Beograd - Banja Luka - Podgorica. Jer, Crna Gora je unificirano društvo, na njenu sreću bez bilo kakvih poddržavnih aranžmana i do prošle godine bez kadrova koji kroz državne institucije provode subverzivne aktivnosti. 

Istina je da se i dugogodišnja vlast Mila Đukanovića učahurila i počela zaboravljati svoj narod i državu koju vodi, ali veća istina je da će ovo što sada Crna Gora živi biti posljednji trzaj rusko - srpske politike u rušenju crnogorske državnosti i kreiranju trodržavnog srpskog sveta. 

Jer, niti jedan projekat koji ovisi o jednom čovjeku jednog dana zapne u ćorsokaku, naročito kada je taj čovjek sada i jasno vidljivo pod utjecajem različitih instanci međunarodne politike. 

Divljaštvo i kolone štovalaca ratnih zločina u postizbornim danima ostat će uspomene na dane kada je Crna Gora išla putem za prošlosti i nestanka njene državnosti.

Ključno oružje u konačnom uništenju izdajničke vlasti u Crnoj Gori bit će građani, Crnogorci koji znaju kako je živjeti u lažnoj zajednici sa Srbijom, a zapravo u velikoj Srbiji. 

Baš kako to Šeki Radončić predviđa, litije će naslijediti državotvorne kolone građana, željne povratka na put prosperiteta, demokratije, evropeizacije za modernu Crnu Goru. Jer, de facto crnogorska državnost i ovisi o samosvjesnosti istinskih Crnogoraca. 

Zašto bi se odlazak kvislinške crnogorske vlasti mogao desiti baš u jesen ove godine?

Međunarodna politika konačno je shvatila da se u Crnoj Gori nije desila nikakva demokratska promjena, kako su to mislili u prvim danima post Đukanovićeve vladavine.

Tada su sijevale čestitke novoj vlasti i novom premijeru, iako je mnogo razumnih upozoravalo da Krivokapić i nova vlast nemaju skoro nikakve veze sa demokratijom. Dokazivale su to i strašne prijetnje manjinama u pojedinim dijelovima, kolone i likovi koji veličaju najveće zlotvore Evrope novog vakta. 

U mjesecima poslije desio se obavještajno-medijski desant na Crnu Goru, jer su Srbija i Rusija sada puno lakše mogle uvlačiti svoje ljude u crnogorski sistem.

Kontaminacija je rasla, a radijacija četništva i izdajništva bila sve ubitačnija. Zatim su došli i mediji koje finansira Vučić, a onda i ljudi i pomoć koju šalje Dodik. 

Iako je DPS pobjeđivao srpska koalicija pojačana albanskim kvislingom uzimala je vlast. Velikosrpski puleni ovladali su Crnom Gorom. Ali to je tek prvi dio njihovog zadatka. Drugi nisu i ne mogu riješiti. Jer on podrazumijeva podrivanje temelja državnosti, napuštanje NATO-a, ukidanje priznavanja Kosova, uvođenja Srpske pravoslavne crkve kao vrhovnog društvenog ustavnog suda. 

Jedan čovjek ipak je sve to preživio i ostao kao živi simbol državnosti i državotvornosti. Oni Milu nisu srušili. Ostao je daleko iznad njih, čak i kada je gubio uz osmijeh im je čestitao i tim osmijehom poručivao da će se vratiti. 

A povratak Crnogoraca i Crne Gore desit će se prije nego Krivokapić i pomisli uvesti SPC kao Ustavni sud. Iz spržene zemlje izdići će se ponosni narod, koji neće i ne želi velikosrpski zulum. 

Jer samo taj narod može zauvijek presuditi Krivokapićima, Mandićima, Bečićima i inim drugim političkim agresorima na Crnu Goru. Bit će to svecrnogorski ustanak kojem se ni velikosprska ni međunarodna politika neće moći usprotiviti. 

Bit će to konačni kraj velike Srbije i srpskog sveta u Crnoj Gori, koja će nakon odlaska kvislinga konačno moći zakoračiti u Evropsku uniju. 

Do jeseni…. Svaka sličnost sa BiH je historijska…