Tomović: Vrijeme je za normalne ljude, 'veliki Hrvati, Bošnjaci i Srbi' samo nude rat

O aktuelnim dešavanjima u BiH i njenoj budućnosti razgovarali smo sa istaknutim privrednikom, piscem i društvenim radnikom Milisavom Tomovićem. Riječ je o istinskom Bosancu i Hercegovcu čije ideje nisu nailazile na razumijevanje, čak ni opozicije koja kao ni vladajuće stranke u politici ne želi normalne ljude. Aktuelnu krizu vidi kao šansu da se normalni ljudi probude i krenu u obračun sa politikom podjela koja skoro trideset godina nikome nije donijela ništa dobro.

Patria: Gospodine Tomoviću, odbili ste biti dio snaga koje su u bivšoj Jugoslaviji vodile ratove koje ipak niste mogli spriječiti, kako vidite trenutno stanje u BiH, jesmo li opet na rubu sukoba?

Sramota je ono što su, na kraju dvadesetog vijeka, narodi na ovom prostoru učinili jedni drugima slijedeći bolesne ambicije nižerazrednih političara podržanih ekstremistima u zemlji i inostranstvu, kao i dijelom međunarodne zajednice.

Danas su okolnosti u međunarodnoj zajednici i regionu drugačije, ali ne prestaju uticaji, miješanje u unutrašnja pitanja i prikrivene aspiracije prema tuđim teritorijama.

Rat bi na ovom prostoru već uveliko trajao da se pitaju mnoge interesne, agresivne i inatne politike vladajućih opcija u zemlji, regionu i svijetu. Mišljenja sam da ipak do rata neće doći, ali vjerujem da će pod uticajem takvih politika u i narednom periodu biti povremenih verbalnih ispada i vještački izazvanih unutarnjih, regionalnih i međunarodnih tenzija vezanih za pitanja koja se tiču naše zemlje.Time se samo bolji život na ovim prostorima odlaže.

Patria: Vidite li politiku i političare koji mogu i hoće BiH napraviti državom koja će ljude učiniti sretnim?

Zakonodavna, izvršna i sudska vlast i njihove institucije formalno kod nas postoje, ali su duboko podijeljene po etničkom šavu i podređene konfliktnim vladajućim politikama. Slična situacija je i u drugim oblastima društveno-političkog života. 

Nažalost, na političkoj sceni BiH ja ne vidim političku opciju vođenu iskrenom voljom, vizijom i podrškom u okruženju i međunarodnoj zajednici, koja bi mogla da se suprotstavi etno-nacionalističkim politikama. Ključni problem je ponašanje opozicije opterećene ličnim interesima, ali i dominantnom etničkom profilacijom politike koja kao takva ne može da nametne teme i aktivnosti koje bi pokazale istinsku želju da se država učini ekonomski ojačanom, stabilnom i efikasnom sa zadovoljnim građanima i ugledom u regionu i svijetu. Postoje rijetki pojedinci koji mogu i znaju šta bi trebalo uraditi, ali će biti potrebno da dobiju širu podršku, posebno naše dijaspore koja bi mogla i trebala u BiH unijeti nove ideje i političku praksu demokratskih društava u kojima se vrednuje rezultat a ne pripadnost nekoj skupini.

Prije 10-ak godina ja sam osmislio stranku savez za promjene na nivou BiH. Nije zaživjela jer mi je sadašnja opozicija ukrala naziv stranke, bez želje da zajedno nešto radimo jer su tada pojedinci tvrdili da ne mogu dijeliti moje ideje, jer nije vrijeme za normalne ljude. Kakva je to alternativa politici ludila ako ne želite normalne ljude oko sebe, opozicija samo želi vlast, a ne promjenu.

Patria: Bavili ste se biznisom, puno kontaktirali s ljudima širom BiH, zašto osiromašeni i obespravljeni pristajemo na nove podjele i sukobe?

Duhovni i moralni pad društva i pojedinca, do kojeg je došlo 90-ih godina, traje nažalost i danas. U razgovoru sa mnogim ljudima sam u početku čuo komentare i stavove koji su mi ulivali nadu u bolje sutra, a često sam nakon više razgovora bivao razočaran. Pod uticajem, i na mnoge načine zavisni od etničkih vođa, opijeni mitomanskim i ekstremno - nacionalnim zabludama, zaboravljajući na realan život, mnogi ljudi žive za nešto što ih ne može učiniti srećnim.

Realnim životom i životnim problemima običnog čoveka ne bavi se ni vlast, a ni opozicija. U tom pogledu između njih postoji znak jednakosti. Pojedinci, koji se pojave, brzo budu ućutkani, jer su vlasti kreirale medijski prostor u kojem se protežiraju sukobi i strahovi bez kojih ne bi mogli opstati na vlasti. Vjerujem da će do trežnjenja od zabluda i oslobađanja od negativnog uticaja ekstremističkih politika kad-tad doći, ali je to proces koji će trajati veoma dugo.

Patria: Da li je i zašto RS-u tijesno u BiH?

Nikome ozbiljnom ne bi trebalo da bude tijesno u BiH. Već sada imamo viška prostora koji je nenaseljen, a bojim se da će ako se nešto radikalno ne promijeni ovo biti zemlja bez ljudi, posebno bez radne snage.  Nedostaje nam sloga i dogovor na političkoj sceni. Potrebni su nam političari koji će ujediniti narode u borbi za bolji život i ekonomski napredak umjesto što ih pod izgovorom odbrane nacionalnih interesa suprostavljaju, obespravljuju i pljačkaju.

Kao po dogovoru, politički lideri koji vode tri etničke grupe naizmjenično stvaraju atmnosferu nestabilnosti i nesigurnosti koja pogoduje takvim tvrdnjama. Njima takva situacija odgovara. Oni se nekažnjeno bogate i održavaju na vlasti, a narodu su ponudili priču od koje se ne živi, ali je prihvata, živeći u neizvjesnosti i pod stalnim tenzijama.

Patria: Ko može i hoće li zaustaviti Dodika?

Dodika može zaustaviti samo Dodik, oni koji ga podržavaju u zemlji i svijetu kao i međunarodna zajednica, i to - ako i kada im to bude u interesu. Međutim, ovde nije problem samo Dodik. Problem su sve agresivne i isključive etno-nacionalističke politike koje duboko razdvajaju i truju narod. Kako će se i kada zavedena masa osvijestiti iz etno-naconalističkih zabluda, ni sam ne znam, ali bez toga, sve je drugo upitno.

Patria: Sad se sve u BiH svelo na sukob građanskog i etničkog, kako to pomiriti i da li je opravdan strah Hrvata i Srba da Bošnjaci kroz građansku BiH žele majorizirati druge narode?

Nedostaje nam iskrenost. Svi se foliraju i zahvaljujući tome narod ne zna šta mu je činiti, osim da ispunjava želje svojih etničkih i plemenskih vođa. U sadašnjim okolnostima i sa ovakvim liderima ništa nije isključeno.

Za promjenu postojećeg stanja potrebni su novi ljudi i nove politike, potrebno je razviti nacionalnu identifikaciju sa državom, a ne sa etničkom grupom. Biti Bosanac i Hercegovac ne znači da ste manji Srbin, Hrvat ili Bošnjak. Ovdje nisu upitni etnički identiteti, već stvarna volja i želja da se gradi normalno društvo u kojem ćemo se vrjednovati prema znanju, kompetencijama, a ne po imenu i prezimenu. Dug je to proces, ali nekad mora početi, a čini mi se da je ova kriza šansa da se oživi jedan novi, normalan narativ kojim ćemo u svijet poslati poruku da možemo biti bolji i normalniji. Niko nam neće pomoći, ako svi zajedno ne pokažemo da to zaista i želimo.

Patria: Zašto je u BiH teško biti Bosanac i Hercegovac?

Teško je zato što morate imati svoj stav koji je suprostavljen aktuelnim politikama i stavu većine u sopstvenoj sredini. Većina ljudi nije spremna ili slobodna da ga izrazi. Konfliktno okruženje, negativni učinak inatnih politika i primitivno shvaćen nacionalni ponos kod mnogih to ne dopušta u sopstvenoj sredini i šire. Kada se nađu van uticaja i granica zemlje, po pravilu, našim ljudima to ne smeta. Možemo se mi nervirati koliko hoćemo, ali ljudi iz drugih zemalja nas doživaljavaju kao Bosance i Hercegovce jer dolazimo iz zemlje koja se tako zove. Bio sam u Srbiji i Hrvatskoj i uvjek su me zvali Bosancem.

Patria: Potpredsjednik SDP Vojin Mijatović vjeruje da je vrijeme u RS za treći blok, ima li snage u RS da se napravi građanski politički pokret, jer sadašnja opozicija to nije, ili griješimo?

Tačno je da sa ovakvom opozicijom i vlašću ne možemo graditi državu u kojoj bi nam svima bilo bolje. Isto se odnosi i na entitete. Dakle, treći  blok je itekako potreban. U njega nebi smjeli ući lideri sa postojeće etno-nacionalističke scene niti preletači iz njihovih stranaka, koji bi ga u svakom koraku minirali.

Slažem se i da je vrijeme za pojavu trećeg bloka, ali nisam optimista u pogledu da su sazreli uslovi za njegov uspjeh. Bez ozbiljnog i temeljnog pristupa, odgovarajuće infrastukture i bez odgovarajuće fiinansijske pomoći, kao i bez dugoročnog teškog i istrajnog rada sa narodom, teško da će taj blok uspjeti, pošto će dva postojeće bloka sa izgrađenom infrastrukturom i kapitalom, učiniti sve da takve nove ideje ne nađu uporište u masama.

Patria: BiH je radikalizirana u trenutku kad mnoge evropske kompanije najavljuju povlačenje svojih privrednih pogona u Istočnu Evropu, tjeramo li ovim potencijalne investore iz BiH i RS?

Naš problem nije samo u trenutnoj političkoj nestabilnosti. Uz to imamo ogroman i neefikasan administrativni aparat na svim nivoima, mito, korupciju, nedostatak odgovorne i kvalifikovane radne snage, nelegalnu konkurenciju crnog tržišta i sive ekonomije, nedovoljno interesovanje nadležnih organa države, entiteta i lokalne zajednice....sve ono čime bi, umjesto inatnim politikama, ozbiljno trebale da se bave vlasti ove zemlje i entiteta. Ovdje, i domaći savjesni i odgovorni privrednici teško opstaju. Koji ozbiljan investitor može da dođe u ovakvo okruženje osim bjelosvjetskih i naših mangupa? U atmosferi koju imamo i kao dugogodišnji uspješan privrednik da sam mlađi spakovao bih kofere i otišao u svijet. Ako se dublje zamislimo nije isključeno da je trenutna radikalizacija i usmjerena da odbije investitore od BiH kako bi svoje pogone instalirali u okruženju.

Patria: Vlasnik Violete kaže da minimalna plata u BiH treba biti 1000 KM, je li to recept za očuvanje države i što od toga bježe politike?

Složio bih se sa gosp. Ćorlukom da je potrebno povećati primanja radnicima u privredi, bar toliko da im se obezbijedi normalna egzistencija. To se odnosi i na penzionere, kao i na ostale socijalne kategorije. Ključni problem je što su mnoge firme povezane s predstavnicima vlasti, ili naslonjene na budžetske jasle. S jedne strane imate ljude u vlasti kojima odgovara da ljudi ne zarađuju dobro, jer tada razmišljaju o novom kvalitetu života, a gazdama odgovara jer ostvaruju extra profit. Nešto nije u redu s društvom gdje komapnije imaju oko 100 miliona dobiti, a njihovi radnici plaću od 500 KM. S druge strane rast plaće vlast onemogućava i kroz odlaganje porezne reforme kojom bi se rasteretila opterećenja na plaću.

Moramo biti objektivni i priznati da dio problema postoji i u narodu naviklom na donacije. Moram istaći i da je radnik u mojoj firmi još 2000-te godine mogao zaraditi više od 1200 KM, a da sam ipak u to vrijeme teško nalazio radnike, koji bi nakon kratkog vremena odustajali. Posao koji sam i sam obavljao nije bio lak i zahtijevao je fizički napor i odgovornost. U mom okruženju svi bi da se zaposle, imaju visoka primanja, a da minimalno rade. Zato svi žele da dobiju posao u javnom sektoru.

Patria: Živite u Han Pijesku, ogromno je to prostranstvo koje nema ko da koristi, to postaje slika cijele BiH, kako to promijeniti?

Sadašnje ekonomsko, demografsko i političko stanje u BiH je posljedica nezainteresovanosti i destruktivnih politika ove i prethodnih vlasti na svim nivoima. Trebaće desetine godina da se stanje promijeni. Prije svega, potrebna je politička stabilnost i vizija razvoja ove zemlje i to na svim nivoima - od lokalne zajednice, entiteta do države.

Živimo u prelijepoj zemlji sa velikim prirodnim resursima. Zato je primarno korišćenje prirodnih resursa u proizvodne i turističke namjene, optimalno korišćenje sirovina uz finalnu obradu, energetska efikasnost, stvaranje i obnavljanje infrastrukture, stvaranje povoljnog radnog i životnog ambijenta,...

U Han Pijesku, konkretno, razvoj se u budućnosti mora bazirati na projektima drvoprerađivačkih kapaciteta, poljoprivrede i turizma. Problem je što je i ova opština  kao i mnoge druge u BiH, ostala bez većine radno sposobnih mladih ljudi.

Buduće politike bi morale da iznađu načine kako da obnove sve ono što su rat i poslijeratne politike razorile, da zainteresuju ljude da se vrate u svoju zemlju i da obezbijede efiksno korišćenje prirodnih resursa, kako bi vratile život u normalu i obezbijedile perspektivu ljudima koji u njoj žive.