Dragan Čović u funkciji izborne kampanje Slavena Kovačevića

Za NAP piše: Sifet Kukuruz, pravni ekspert

Nedavno održana konferencija u Zagrebu koja je bila posvećena razmatranju modaliteta podjele Bosne i Hercegovine, odnosno mirnodopskom postizanju ratnih i UZP ciljeva, mogla bi polučiti rezultat koji je suprotan očekivanjima organizatora, promotora i samih sudionika konferencije.

Efekat kao kontraefekat

Iako je agenda konferencije izraz ne/skrivenih višedecenijskih želja lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, ipak efekat konferencije mogao bi biti kontraefekat. Sportskim rječnikom kazano, Čović je ovom konferencijom, u zoru predizborne kampanje, postigao politički autogol. Osim što je podjela Bosne i Hercegovine iluzija kojom su kroz bližu i daljnju historiju bili opsjednuti mnogi, konferencija je zasigurno mobilizirala i homogenizirala, ne samo Bošnjake, nego i Hrvate koji državu Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom domovinom i koji su protiv njene podjele.

Svi oni koji su imali bilo kakvu dilemu u vezi sa izborom između politike Slavena Kovačevića i politike Darijane Filipović, kao osobnog Čovićevog političkog surogata, nakon pomenute konferencije takvih dilema više nemaju, njihov glas zasigurno ide Slavenu Kovačeviću. Tako se pokazalo da Dragan Čović svojom antidržavnom politikom direktno radi na afirmaciji politike koju propagira Slaven Kovačević.

Jedina šansa da Dragan Čović sanira štetu koju je proizveo i da vrati povjerenje građana, jeste da se javno distancira od ciljeva pomenute konferencije i da jasno osudi iscrtavanja novih karata o podjeli Bosne i Hercegovine. Zato bi Slaven Kovačević mogao ozbiljno razmisliti da mjesto u svom izbornom štabu i formalno ponudi i Draganu Čoviću.

Čović igra pogrešnim kartama

Najnovije crtanje karata o podjeli Bosne i Hercegovine potvrđuje da se Dragan Čović politički zaigrao, ali i ono što je još važnije, da igra "pogrešnim kartama". Uprkos velikom političkom iskustvu, Dragan Čović je napravio lošu procjenu. Koliko god to izgledalo nerealno, nakon održane konferencije u Zagrebu potpuno je obesnažena i obesmišljena kandidatura Darijane Filipović, a osnažena kandidatura Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda.

Upravo je Dragan Čović kandidaturu Slavena Kovačevića učinio potpuno legitimnom s aspekta interesa države Bosne i Hercegovine i svih njenih građana i naroda. Crtanjem karata o neustavnom preustroju Bosne i Hercegovine, lider HDZ-a je svojoj kandidatkinji osigurao kartu u jednom pravcu, pravcu izlaska na izbore, ali bez ulaska u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Istovremeno, iscrtavanjem novih karata o podjeli Bosne i Hercegovine, Slavenu Kovačeviću je dat snažan argument kojim će učvrstiti povjerenje Bošnjaka koji tradicionalno ne podržavaju kandidate iz reda bošnjačkog naroda, ali i kojim će učvrstiti povjerenje među Hrvatima koji državu Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu. A takvih ima i njihov broj nije mali.

Crtanjem novih karata u Zagrebu, Dragan Čović je potpuno otkrio svoje karte i pokazao da to nisu evropske, niti karte koje državi Bosni i Hercegovini garantuju stabilnost i mirnu budućnost. Lider HDZ-a je još jednom potvrdio da se njegove karte zasnivaju na kartografiji koju su devedesetih godina neuspješno iscrtavali Gojko Šušak, Mate Boban i njihovi sljedbenici.

Legitimni bez legitimiteta

Iako je u proteklih dvije decenije i više, lider HDZ-a BiH za neuspjeh koncepta tzv. legitimnog predstavljanja okrivljivao Bošnjake, ipak, u praksi se pokazuje da su najveći doprinos propasti ovog koncepta dali upravo oni koji se na taj koncept pozivaju, a to su prije svega lider HDZ-a Dragan Čović i njegov saveznik, lider SNSD-a Milorad Dodik.

Najupečatljiviji i najnoviji dokaz za ovakvu tvrdnju, predstavlja formiranje Vlade Federacije BiH, kao i izbor člana Kolegija iz reda bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH kada su politički predstavnici Bošnjaka potpuno ignorisani.

Legitimni delegitimirali vlastiti koncept

U Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemal Ademović je ličnim angažmanom Dragana Čovića i Milorada Dodika oktroisan kao politički "predstavnik Bošnjaka". Ademović je u rukovodstvo Doma naroda postavljen isključivo voljom političkih predstavnika Srba i Hrvata, a ne voljom Bošnjaka. Preciznije kazano, politički predstavnik Bošnjaka je u konkretnom slučaju postavljen suprotno volji - Bošnjaka.

I na kraju, treba još jednom ukazati na svu logičku i pravnu neodrživost koncepta legitimnog predstavljanja u Predsjedništvu BiH. Ovaj, vještački konstruisan, koncept suprotan je Ustavu BiH, jer Predsjedništvo BiH predstavlja državu Bosnu i Hercegovinu, a ne entitete, a svi članovi Predsjedništva BiH podjednako su ustavno obavezni da zastupaju interese svih građana BiH, a ne samo naroda iz kojeg se biraju. U tom ustavnom kontekstu sav legitimitet se iscrpljuje kroz obavezu svakog člana Predsjedništva BiH da podjednako zastupa interese svih građana Bosne i Hercegovine.

Kako Predsjedništvo BiH nije entitetski organ, niti institucija kroz koju se štite i zastupaju interesi isključivo konstitutivnih naroda, ne može biti nikakve dileme da ustavnopravno nije niti moguće da Bošnjaci, Hrvati i Srbi u Predsjedništvu BiH imaju "svoje članove". Ova ustavnopravna činjenica potvrđena je i odlukama Ustavnog suda BiH.

Ko to tamo peva

Logička neodrživost, ali i ustavna neutemeljenost zahtjeva da konstitutivni narodi imaju "svoje" članove u Predsjedništvu BiH, mogla bi se usporediti sa vožnjom autobusom, pri čemu vozač autobusa tokom vožnje ne može brinuti za sigurnost samo onih putnika koji pripadaju etničkoj grupi kojoj i on pripada. Vozač autobusa podjednako mora brinuti o sigurnosti svih putnika.

Samo takvo upravljanje tokom vožnje garantuje kako sigurnu vožnju, tako i bezbjednost za sve putnike. Zato, Dragane Čoviću dobro razmisli kakvim kartama igraš i kako voziš ovim bosanskohercegovačkim vrletima koje su nadživjele i mnogo veće hazardere i nesavjesne vozače.