Dejtonska istina potpisana u Parizu: Kako ideološka propaganda već 30 godina pokušava sakriti agresiju na Bosnu i Hercegovinu

Piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

Osvrt na neke navode Nenada Kecmanovića u pamfletu pod nazivom 'Dejtonska prevara potpisana u Parizu'

'Prevara' kao naslovna manipulacija: Od početne teze do zamjene teza

Kada neko tekst započne rečenicom 'Dejton je velika prevara', on već na startu priznaje da mu činjenice nisu dovoljno jake, pa poseže za jeftinom propagandnom hiperbolom. Dejtonski sporazum nije pao s neba, niti ga je neko 'namjestio' Srbima, Hrvatima ili Bošnjacima. On je rezultat troipogodišnje internacionalno priznate agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, rezultat masovnih zločina, genocida, opsade Sarajeva i stotina hiljada ubijenih, ranjenih i protjeranih.

Dejton nije počeo propadati zato što je bio 'prevara', nego zato što političke elite na čijoj se ideologiji Kecmanović decenijama grije nikada nisu prihvatile Bosnu i Hercegovinu kao državu, nego samo kao privremenu pauzu na putu ka stvaranju 'Velike Srbije'. To je srž problema, a ne Holbrooke, Lisabon ili Zapad. Usput, tzv. 'izvorni Dejton' je nepostojeća političko-pravna kvalifikacija, jer je Dejtonski sporazum proces koji traje i danas.

Cutileiro, Holbrooke, Kontakt-grupa i 'naštimane granice'

Kecmanovićeva tvrdnja da je Holbrooke 'plagirao' Lisabonski plan jednako je besmislena kao i njegova tvrdnja da u BiH nije bilo agresije nego građanskog rata. Holbrooke je bio samo gasitelj požara koji je Milošević zapalio. I da se razumijemo, bez srbijanske vojske, MUP-a, JNA arsenala i paravojnih formacija, u BiH ne bi bilo nikakvog rata, jer ga niko izvan velikosrpskog projekta nije mogao započeti. Sve ostalo su propagandni falsifikati.

Kada Kecmanović govori o 'naštimanim granicama', on prešućuje najvažniju činjenicu: granice u Dejtonu nisu određene voljom Washingtona, nego kartom već počinjenog etničkog čišćenja. Da nije bilo genocida u Srebrenici, mnoštva koncentracionih logora (Omarska, Keraterm, Trnopolje, ...), masakra u Prijedoru, Foči, Višegradu, Zvorniku i drugim gradovima, teritorijalni omjer bi izgledao drugačije. Iako Dejton nije nagradio žrtvu, nego zločin, potpisan je u ime mira uz mnoge kompromise. Današnji zagovornici velikosrpskog projekta nastoje da glume žrtve, oni bi rado otcijepili dio Bosne, ali uz unaprijed podrazumijevajuću amnestiju od odgovornosti za posljedice.

Teza da su 'Srbi bili hendikepirani' jer je Karadžić bio isključen iz procesa ima za cilj da se zaboravi da je taj isti Karadžić već bio optužen za genocid i etničko čišćenje. Isto tako, priča o 'izlazu na Jadran' nije ništa drugo do nostalgična opsesija velikosrpskim snom o izlazu Srbije na more preko teritorija BiH i Hrvatske. Što se tiče Brčkog, arbitraža nije napravila prekid teritorije entiteta, nego je spriječila prekid teritorije Bosne i Hercegovine. Time je Brčko spašeno od fizičkog brisanja njegovog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, što ne predstavlja nikakvu navodnu 'nepravdu prema Srbima'.

Vrhunac cinizma: 'Bošnjaci spašeni od kapitulacije'

To može napisati samo neko ko prešućuje genocid, relativizira opsadu Sarajeva, negira sistematsko uništavanje bosanskih gradova, pokušava prikriti zvaničnu politiku Miloševića iz 1990-ih. Dejton nije spasio Bošnjake od totalnog nestanka nego ih je spasila njihova odbrana, organizacija, otpor, te činjenica da su uprkos svemu odbili nestati. Stavovi o 'populacionoj većini bez političkog značaja' jesu nastavak iste ideologije koja je 1992. tvrdila da 'muslimani nemaju pravo na državu'. U ove dvije teze, zajedno s nazivanjem Bošnjaka 'poturice' (koji kao takvi, u ideološkoj vizuri manje vrijedni ljudi, dakako ne pripadaju ovim prostorima), mogu se pronaći i natruhe fašizma.

Napad na visoke predstavnike: Strateška tema onih koji žele demontirati BiH

Kecmanović forsira narativ da su visoki predstavnici 'rušili Dejton'. Istina je obrnuta: visoki predstavnici su političke procese vraćali u ustavne okvire jer je upravo Rs sistemski urušavala državu blokadama, secesionističkim potezima i otvorenim kršenjem Dejtona. Što se tiče Schmidta, nije problem on, nego očigledna činjenica da se u Rs-u želi ukinuti svaki trag ustavne funkcionalnosti BiH. Zato je napad na OHR dio šire strategije razgradnje države, što nije nova ideja nego stari projekat u novom ruhu.

Manipulacije o Trumpu, Njemačkoj i geopolitičke 'teorije'

Dio teksta o Trumpu, navodnim 'tajnim obećanjima' i geopolitičkim naklapanjima o 'četvrtom Reichu' nije ništa drugo nego politička fantazmagorija. Cilj je jasan: proizvesti utisak da Zapad slabi, a da će Srbija i Rs, uz Rusiju, konačno dobiti priliku da 'riješe bosansko pitanje'. No činjenice su neumoljive: Trump nije ukinuo podršku Bosni i Hercegovini, Njemačka ima legitiman interes stabilnosti Zapadnog Balkana, EU je jedina realna perspektiva za BiH i konačno - Rusija nastoji da oslabi Evropu destabilizirajući region. Priče o 'američkoj neintervenciji' služe samo jednom cilju: ohrabrivanju secesionizma.

Zadnji dio Kecmanovićevog teksta o ratu, Rusima u Berlinu i 'novom dogovoru' je tipičan kraj kolumne kojoj je cilj zastrašivanje, a ne analiza. Poruka je jednostavna: ako nam ne date ono što smo silom uzeli 1992-1995., mi ćemo izazvati novu krizu. To nije analitički stav nego providni poziv na nove političke ucjene.

Dejtonski sporazum ima mnogo nedostataka, ali on nije 'prevara'. Prevara je krivotvoriti historijske činjenice, prevara je pokušaj da se zločin predstavi kao 'politička nepravda', prikazivati BiH kao privremenu grešku koja treba nestati. A najveća prevara i sebe i eventualnih nekritičkih čitalaca je da se i danas ne prihvata Bosna i Hercegovina ni kao činjenica, ni kao realnost, ni kao država.