Ako je fašista Dodik partner američke administracije, jesmo li onda mi koje vrijeđa žrtve ‘najvažnijeg’ inostranog prijatelja

Piše: Rasim Belko

- Ovaj grad ne smije dozvoliti dodatnu islamizaciju. Pustite priče da smo svi isti - nismo iste vjere, nismo isti. Moramo braniti svoj identitet, svoj način života i ovaj grad. Niko ne laže gore i više od Turčina. Moramo da se suprotstavimo velikom muslimanskom nacionalizmu koji je pretvoren u ono što se zove politički islam - govorio je Dodik uz aplauze s tribina.

Ovako se sinoć u Istočnom Sarajevu fašističkim lavežom o sugrađanima muslimanima izjasnio Milorad Dodik, bivši predsjednik Rs, danas lider SNSD-a. I potpuno je nevažno je li riječ o Dodikovom blefiranju na kartu fašizma ili doista sve što je izgovorio misli o bosanskim muslimanima.

Bitna je činjenica da poruka koju je odaslao na maksimum diže međuetničke i međuvjerske tenzije, jer malo koji bosanski musliman, Bošnjak, Bosanac, je sinoć nakon Dodikovog izljeva fašizma mirno zaspao u entitetu Rs. Tim prije što su problemi i napadi na nesrpsko stanovništvo u Rs redovna praksa bez adekvatnog sudskog epiloga i kazne.

No, posmatrano kroz prizmu dešavanja posljednjih mjeseci na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, postavlja se pitanje jesu li riječi koje smo sinoć čuli od Milorada Dodika zapravo poruka bosanskim muslimanima novog američkog partnera.

Jer, upravo je administracija u Washingtonu skinula Dodiku pravosudnu hipoteku rušitelja ustavnog poretka u BiH, oslobađanjem sankcija nagradila ga za poništavanje antiustavnih zakona koje je ranije Ustavni sud BiH poništio i još eksplicitno u dva navrata navela kako je to otvorilo mogućnost saradnje entiteta Rs i SAD.

Ništa nije slučajno, samo to neko političkim patuljcima u Sarajevu, koji sebe zovu liderima, treba i objasniti.

Jer, Dodik sinoć nije nastupao samo s pozicije lidera SNSD-a, na kojoj je također ostao zahvaljujući američkom utjecaju, to sinoć nam je govorio poželjni američki partner, čije je povlačenje poništenih zakona okarakterisano kao potez za deeskalaciju prilika u Bosni i Hercegovini.

Sumirano, smijemo li mi u Bosni i Hercegovini, pogotovo mi muslimani, vjerovati da je sinoćnje fašističko baljezganje američkog partnera Milorada Dodika zapravo novi američki pristup deeskalaciji prilika u Bosni i Hercegovini!

Izvinite drugovi u Washingtonu, ali niti smijemo niti hoćemo!

Druga je priča što samozvani lideri, a zapravo politički klimavci, strepe pred vršiocem dužnosti ambasadora SAD ili nekom delegacijom nižerazrednih washingtonskih birokrata.

Takvi lideri možda i mogu vjerovati da su Sjedinjene Američke Države najvažniji vanjskopolitički partner i prijatelj Bosne i Hercegovine. Jer, biti najvažniji partner Bosni i Hercegovini i Miloradu Dodiku je apsurdno i nemoguće. To u punoj mjeri jedno drugo isključuje.

A ako smo vidjeli da je Dodik zaista postao novi američki partner, onda bismo se morali zapitati vode li nas samozvani sarajevski lideri u propast i nestanak forsirajući dugo ponavljanu mantru o SAD kao najvažnijem vanjskopolitičkom partneru i savezniku.

Jer, šutnja iz Ambasade SAD u Sarajevu na Dodikove teške uvrede bh. muslimanima i destabilizaciju, možda govori više od bilo kakve reakcije. Istina je da su nam SAD bile najvažniji saveznici nekada, ali to je davno prošlo vrijeme Boba Dolea i Josepha Bidena.

Danas su neka nova vremena, neprijatelji postaju prijatelji, samo mi živimo u ružičastoj realnosti koju nam nameću samozvani lideri koji nikada nisu imali ozbiljan kompas i strateški pristup, nego su nas naučili zamajavati pričom kako nas čuva Washington.

Ako je Dodik partner Washingtona, a od pravoslavaca traži da se brane od navodne islamizacije, jesmo li mi onda žrtve našeg “najvažnijeg” vanjskopolitičkog partnera.

Rekao bih da je vrijeme da se probudimo, ali već sam previše puta to ponovio a mi i dalje uspavani u vjerovanju da će nas neko odbraniti. A oko nas monumenti bjeline kao najbolji svjedoci istine o tome ko nas je branio i odbranio. I kao putokaz ko nas jedino može odbraniti.

Jer, partner mog neprijatelja, je moj neprijatelj, šta god klimoglavci u Sarajevu govorili!