Državna imovina je državna i to tako treba da ostane!

Piše: Muamer Bandić

Primarni razlog agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 90-tih godina bila je borba za životni prostor (Lebensraum) između velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma. Suštinski, bila je to borba za zemlju između dva agresivna južnoslavenska nacionalna projekta s ciljem da se uspostavi međa, konačna kulturna granica između Srba i Hrvata.

Prokletstvo Bošnjaka, a i Bosne i Hercegovine kao države, jeste da se nalazi na toj na imaginarnoj granici, te se preko naših leđa preklapaju i sukobljavaju interesi naših susjeda. Pri tome, bez imalo razlike, i jedni i drugi prostor Bosne i Hercegovine smatraju svojim. Samo zbog toga je agresivni rat koji su Srbija i Hrvatska vodile u našoj zemlji i bio tako brutalan. I zbog toga su Bošnjaci, kao politička smetnja imperijalnim ambicijama susjeda da prošire među, i postali njihove najveće žrtve.

Čak je i kroz presude ICTY-a u Hagu dokazano da su teritorije Republike BiH, pod neposrednom upravom paradržavnih tvorevina RS-a i HRHB-a bile pod aktivnom okupacionom vlašću Srbije i Hrvatske. I u tom ratu za zemlju nije se prezalo ni od čega, etničkog čišćenja, silovanja, kulturocida, pa čak i genocida, sve kako bi se otela i očistila zemlja, te uspostavila nova granica. A sve je to pratila najveća pljačka društvene i državne imovine.

Iz današnje perspektive možemo jasno vidjeti da Dayton, koji je zaustavio rat, nije donio mir kakav smo željeli. Posebno što je njegov Anex 7. (Povratak izbjeglih i raseljenih) sistematski obezvrijeđen i zanemaren od strane onih koji su vodili agresivni rat, te možemo konstatovati da je u potpunosti propao.

Zadnjih trideset godina ovog primirja politički ciljevi, kao i politike srbijanskih i hrvatskih satelita u BiH, se nisu nimalo promijenile. Njihov jedini cilj je da zadrže i što više opljačkaju etničke feude koje su zaposjeli ratom, potpuno ignorišući postojanje države BiH i pravni okvir u kom svi živimo. I da se ne lažemo, u tome ih ama baš nimalo ne interesuju ni reforme, a ni „evropski put“ Bosne i Hercegovine.

Jedino što ih interesuje je da opljačkaju ono što je preostalo od državne imovine Bosne i Hercegovine. To pitanje je uzrok svih političkih prijepora u našoj zemlji od Daytona na ovamo.

Do sada je vlast iz manjeg bh. entiteta bila najagresivnija po tom pitanju, pokušavajući nizom entitetskih zakona promijeniti vlasništvo nad državnom imovinom, od kojih su svi redom proglašeni neustavnim odlukama Ustavnog suda BiH. A zabilježeni su brojni slučajevi nezakonitog knjiženja državne imovine, te pokušaja entiteta ili općina da je prodaju ili prenamjene u građevinsko, kako u RS tako i u FBiH, iako je nekako RS uvijek u fokusu javnosti.

Tako je nametnuti premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, prije dva mjeseca podnio OHR-u zvaničnu inicijativu za izmjene zabrane raspolaganja državnom imovinom.

Za razliku od hajdučkih otimačina iz RS-s, Nikšićev prijedlog je suptilan te predviđa da iz zabrane raspolaganja bude izuzeta ona državna imovina koja je potrebna za izgradnju, održavanje i funkcionisanje javne infrastrukture, sve to pod krinkom brige o razvoju.

E kada vam premijer, koji je na vlast doveden suspenzijom Ustava FBiH i čovjek koji vodi čitavu klijentelističku mrežu, koja se bavi „spengavanjima“, uhljebljavanjem i „muštulucima“ krene pričati o brizi o razvoju, budite sigurni da je u najavi pljačka stoljeća. I to pljačka onoga što jednu državu i čini državom, njena zemlja, vode i šume!

Milorad Dodik ni u najvećoj političkoj snazi taj poduhvat nije uspio izvesti sam. Ali ne treba da se sekira, jer tu su pouzdani partneri iz Federacije ili kako ih on naziva „izvršioci radova“, koji će otvoriti vrata putu za ispunjenje ciljeva koji nisu ostvareni ni ratom. To će se odraditi po istom obrascu po kojem je Zakonom o prebivalištu BiH završeno etničko čišćenje Bošnjaka i Hrvata iz Republike Srpske.

SDP je Zakonom o prebivalištu poništio bilo kakvu naznaku političke moći Bošnjaka i Hrvata u tom bh. entitetu i time raskrčio put Miloradu Dodiku za ova divljanja kojima smo svjedočili. Po istom obrascu Nermin Nikšić danas krči put Miloradu Dodiku da opljačka i oduzme državi BiH ono malo što je preostalo, njenu imovinu. Nermin Nikšić i njegova klijentelistička klika zaboravlja da su upravo zbog te zemlje, vode i šuma ljudi protjerivani i ubijani!

Ne sumnjam da će im u tom pljačkaškom poduhvatu asistirati Christian Schmidt, čovjek lišen bilo kakve etike, odlučan samo u jednom - da primiri tri etničke, mafijaške organizacije. Ponaša se kao kakav mešetar, uopće ne uzimajući u obzir negativne dugoročne posljedice ovakvog pijačarskog pristupa, po naše ionako krhko društvo.

Svako diranje državne imovine BiH, bez Zakona o državnoj imovini BiH, nije ništa drugo nego PLJAČKA i pomoć rušiteljima države Bosne i Hercegovine!

Državna imovina jeste državna i to tako treba da i ostane!