Trumpovo šarmiranje Xija u Južnoj Koreji nije uspjelo, baš kao ni ranije američke prijetnje Kini

Piše: Armin Sijamić

Nakon šest godina američki predsjednik Donald Trump i njegov kineski kolega Xi Jinping ponovo su se našli za pregovaračkim stolom. Iako je nekada u politici velikih sila to kratak period za ishod strateških planova, taj razmak je bio dovoljan da istom Trumpu preko puta bude novi Xi Jinping.

Kina je „najveći izazov u našoj historiji“, reći će u septembru prošle godine Kurt Campbell, tadašnji zamjenik američkog državnog sekretara i dugo godina ključna osoba u američkoj vanjskoj politici koja zagovara okretanje Washingtona prema Aziji. „Iskreno, Hladni rat blijedi u poređenju sa višestrukim izazovima koje Kina predstavlja“, rekao je.

Campbell nije jedini koji tako misli. Još od administracije Baracka Obame govori se o američkom okretanju ka Aziji, odnosno obuzdavanju Kine. To stoji i u američkim strateškim dokumentima, gdje se naglašava da je Kina jedina država koja Sjedinjenim Američkim Državama može parirati na ekonomskom, tehnološkom i ideološkom planu, dok njena vojna moć iz godine u godinu raste.

Trumpov prvi mandat u Bijeloj kući prošao je u obračunima s Kinom. Uveo je sankcije kineskim tehnološkim i drugim kompanijama, prijetio američkim kompanijama koje imaju pogone u Kini, pozivao na razgovore, nudio podsticaje... s ciljem da zvanični Peking dovede u podređen položaj u pregovorima, istovremeno jačajući razne kineske rivale u Aziji i na Pacifiku.

http://nap.ba/qpost/314936

Američko obuzdavanje Pekinga: Novi NATO pred obalama Kine i Sjeverne Koreje

Piše: Armin SijamićOkršaj dvije najveće svjetske sile se zaoštrava. Washington i Peking ne kriju da im je cilj poraziti suparnika, iako još uvijek pozivaju na saradnju. Stvari su otišle toliko daleko da se raspravlja o dolasku NATO-a pred kine

Kineski odgovor na Trumpove poteze bio je tada blag, gotovo simboličan. Primjera radi, kada bi Trump ciljao kineske tehnološke kompanije, Peking bi odgovarao mjerama na uvoz američkog vina. To je jasno pokazivalo kinesku paniku i strah od direktne konfrontacije s Washingtonom koji je Kinu već označio kao državu čiji se rast i razvoj mora suzbiti.

Oko za oko

Predsjednik Joseph Biden je nastavio sa istom politikom, ali je teške Trumpove riječi i bombastične izjave zamijenio pomirljivim tonom dobroćudnog lidera starog kova. Cilj zvaničnog Washingtona i tada je bio isti – ograničiti rast kineske snage i uticaja širom svijeta.

http://nap.ba/qpost/323227

Washington i Peking su na suprotnim stranama i tamo namjeravaju ostati

Piše: Armin SijamićGodinu dana od njihovog posljednjeg sastanka, predsjednici Sjedinjenih Američkih Država i Kine sastali su se u srijedu San Franciscu na marginama godišnjeg samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC). To je bila prilik

Ali, Trump u svom drugom mandatu ispred sebe ima drugačiju Kinu. Na njegove carine na kineski uvoz dobio je identičan odgovor, na otežavanje kineskog poslovanja u Sjedinjenim Državama odgovor Pekinga je bio prestanak kupovine soje od američkih farmera, odluka da onemogući kineske kompanije da dođu do američkih čipova dovela je do prekida kineskog izvoza rijetkih metala koji su potrebni za uređaje koje bi ti čipovi trebali pokretati.

Xi ovoga puta nije pristao da Kina bude u podređenom položaju. Na Trumpove poteze i političke performanse odgovara mjerama koje zaista bole američke kompanije i narušavaju planove zvaničnog Washingtona. To pokazuje da se osjeća snažno, ili barem stvar tako predstavlja.

Taj novi pristup se mogao vidjeti i na jučerašnjem sastanku u južnokorejskom Busanu, na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC). Jedan takav detalj su uhvatile kamere. Prilikom susreta s Trumpom, koji je izvodio jedan od svojih „napada šarmom“ na sagovornika, Xi je ostao hladan, više gledajući prema kamerama nego u Trumpa koji najavljuje „veoma uspješan sastanak“ njih dvojice i dok kineskog predsjednika hvali kao dobrog pregovarača. Xi je prethodno ostavio Trumpa da ga kratko čeka pred zastavama dvije države.

Rovovi su iskopani

Pred sastanak s kineskim liderom u Južnoj Koreji, Trump je sreo predsjednika zemlje domaćina Lee Jae Myunga i japansku premijerku Sanae Takaichi. Američki saveznici u Aziji nisu krili zadovoljstvo što vide Trumpa, obasipajući ga pohvalama i vrijednim poklonima. Zvanični Seul i Tokio su i ovaj put iskazali odanost Washingtonu i Trumpu.

S kineskim predsjednikom stvari stoje potpuno drugačije. Odnosi Sjedinjenih Država i Kine nisu se promijenili nabolje. Simbolični potezi načinjeni s obje strane na sastanku u Južnoj Koreji više su napravljeni zbog forme nego suštine. Ali, Trump se nije dao omesti u predstavljanju sebe kao čovjeka koji drži sve konce u svojim rukama. Na skali od jedan do deset, sastanak je ocijenio s dvanaest, rekavši da je to bio „nevjerovatan sastanak“.

Šta je to dogovoreno da je Trump tako zadovoljan? Trump kaže da će Kina raditi na suzbijanju ilegalne trgovine fentanilom, od Sjedinjenih Država će kupovati soju i druge kulture i američke energente te će ponovo Amerikancima prodavati rijetke metale. Zauzvrat, Trump će smanjiti carine na kineski uvoz s 57 na 47 posto i s 20 na deset 10 za trgovinu prekursorima fentanila.

Na kineskoj strani nije bilo tako velikih riječi o sastanku dva lidera. Čini se da čitav sastanak vide kao jedan u nizu onih na kojima se prešutno kaže da su dvije strane svjesne da druga postoji i da se s tim moraju nositi.


Trump sa Xijem na samitu u Južnoj Koreji

„Kina i SAD imaju različite nacionalne okolnosti, te su određene razlike neizbježne. Kao dvije najveće svjetske ekonomije, povremeni nesporazumi su sasvim normalni. Suočeni s olujama i izazovima, predsjednik Trump i ja, kao kormilari, treba da održimo pravac i kontrolišemo situaciju, kako bi brod kinesko-američkih odnosa plovio stabilno naprijed“, poručio je Xi Jinping.

Kineska delegacija je bila veoma aktivna na samitu APEC-a, nastojeći se prikazati kao pouzdan i miroljubiv partner svim državama. Xi Jinping želi, navode kineski mediji, „otvorenu i inkluzivnu ekonomsku globalizaciju“, što je u suprotnosti s Trumpovim ekonomskim protekcionizmom. Za razliku od Trumpa, koji mjesecima prijeti uvođenjem carina i sankcijama svakoj državi s kojom se ne slaže, kineski predsjednik na čelu komunističke države traži još više slobodne trgovine.

Trumpove riječi nakon samita s Xi Jinpingom, čini se, nisu ubijedile ni njegove vjerne pristalice u nekim američkim medijima. Nije bilo euforije zbog uspjeha njihovog lidera, odnosno izvještavano je o svemu s dosta zadrške, baš kao što je to bio i slučaj prije samita, jer niko nije vjerovao da će Trump napraviti čuda u pregovorima s Kinom koja se osjeća ojačanom do te mjere da je trgovinu počela koristiti kao oružje u odnosima s Washingtonom.

U samo par desetljeća svjetska ekonomija promijenjena je do te mjere da se kineski komunisti bore za otvoreno tržište, a šampioni kapitalizma iz Washingtona uvode carine u namjeri da se zaštite i od najsiromašnijih država. Namjera Trumpa i Xija da ih historija pamti kao važne lidere na taj način biće ispunjena – tokom njihovih predsjedničkih mandata desila se epohalna promjena.