Bandić: Nova dimenzija urušavanja institucija i pravnih normi, kakav veliki uspjeh bh. diplomatije!

Piše: Muamer Bandić

Izostanak adekvatne reakcije sigurnosnih agencija Bosne i Hercegovine, koje su zadužene za odbranu i jačanje ustavnog poretka, prilikom provođenja presuda Suda BiH i naredbi Tužilaštva BiH u slučaju Milorad Dodik, pokazao je svu slabost institucija i države kao nosioca suvereniteta. U tom procesu smo svjedočili jednoj novoj dimenziji urušavanja institucija i pravnih normi, pregovaranja s počiniocima krivičnih djela o trgovini ustavnim i zakonskim nadležnostima, u čemu je javno pokazano da država zapravo nije država već prostor za trgovinu i razmjenu, te ostvarenje ličnih interesa.

Sve politike i političari koji su svoj „uspjeh“ isticali u tome što nije došlo do upotrebe sile, te što nije došlo do sukoba između institucija koje štite ustavni poredak (SIPA i ostale državne sigurnosne agencije) i onih koje su štitile Dodika i rušili taj poredak (MUP RS), pokazali su se kao obične neznalice i lažovi.

Neznalice koje ne razumiju da su nas time, umjesto da nas legitimno uvedu u uređeni sistem u kojem se ustavni poredak mora poštovati i braniti, čak i represivnim mjerama, spustili na Dodikov teren, na kojem on već decenijama igra igru da Bosne i Hercegovine kao države nema.

A država prestaje biti država onog trenutka kada se zakoni selektivno primjenjuju, kada sudske odluke ne važe za sve jednako i kada sigurnosne institucije biraju nad kome hoće, a nad kome neće „provoditi zakon“. Tu prestaje vladavina prava i počinje vladavina moćnika, odnosno vladavina mafije.

Sigurnosne agencije i policija dužne su da zaštite teritorijalni integritet, suverenitet i ustavni poredak od unutrašnjih i vanjskih prijetnji. U tome one imaju legitimno pravo na primjenu sile. Sigurnosne agencije naše zemlje nisu uradile taj posao za šta su direktno odgovorni oni koji nam već tri godine prodaju maglu upakovanu u šuplje udžbeničke fraze. To su lideri stranaka koje se nazivaju Trojka (NiP, SDP i Naša stranka).

Jedno su nam pričali, a sve suprotno radili. I ništa tu oluju laži nije ogolilo do kosti kao porukice razmjenjivane unutar SDP-ove klijentelističke hobotnice i metenje bagerima njihovog „reformiranog partnera“ Milorada Dodika. Zato, nemojmo biti iznenađeni ako se uskoro na pregovaračkom stolu pojavi i trgovina državnom imovinom, izmjenama izbornog zakona, pa čak i „treći entitet“.

Ali treba biti realan i reći da i sami snosimo krivicu za ovakvu situaciju. Krivi su oni koji su i pomislili da će likovi koji su uništili sve što su dotakli,
Konaković, Forto i Ćudić, čije je dosadašnje političko djelovanje bilo ograničeno isključivo na Kanton Sarajevo, koji su pritom potpuno devastirali, uspješno voditi državnu politiku, uvesti red, donijeti promjene i povesti zemlju prema boljitku.

Upravo zbog te greške, kriminogena oligarhija Milorada Dodika danas pobjeđuje državu i vladavinu prava u našoj zemlji. Mnogi će pisati da je ovo poraz Elmedina Konakovića, Edina Forte, Sabine Ćudić i Nermina Nikšića, ali nije.

Ovo je poraz svih nas koji želimo normalan život. A za taj poraz su krivi upravo oni Nermin Nikšić, Elmedin Konaković, Edin Forto i Sabina Ćudić, ljudi koji su nas od prvog dana folirali i lagali!

Gdje nam je danas, kada su Dodiku skinute američke sankcije, Sabina Ćudić koja prema riječima Peđe Kojevića „ulazi u američki Kongres kao u svoju kuću“? Gdje je danas „još jedan veliki uspjeh bh. diplomatije“, kako ministar za sve, osim za diplomatiju, tepa svakom sastanku koji protokolarno održi? Ima li kakva porukica da je Nermin Nikšić razmjenio s ozbiljnim ljudima u državnim poslovima, a da se ne tiče ličnog namirivanja klijentelističke hobotnice?

U državnim poslovima postoji jedan aksiom koji kaže da je vanjska politika ogledalo unutrašnje politike. To je upravo ono što danas gledamo u našoj zemlji. Sav javašluk, klijentelizam, trgovina uticajem i laži lidera Trojke isplivali su na površinu, te se vratili kao bumerang u ovom amaterskom igrokazu sa bagerisanjem Milorada Dodika.

I to nije nimalo čudno, jer kakva nam je diplomatija, dobro smo i prošli. Mogli su, po svom „uspješnom modelu pregovaranja“ isposlovati i puštanje Ratka Mladića i Radovana Karadžića iz kazamata.

Svi uspjesi Trojke, kako u unutrašnjoj tako i u vanjskoj politici, su toliko veliki da ih samo Nermin Nikšić, Elmedin Konaković, Edin Forto i Sabina Ćudić razumiju, te pokoji član uže klijentelističke klike. Naše je samo da im se divimo i da im aplaudiramo. Zato, bravo majstori!

I nemojte više, ako Boga znate, jer svaki vaš „uspjeh“ dovodi u pitanje našu budućnost!