Donošenje odluke o evropskom pregovaraču koju predlažu Magazinović & Co - napad je na ustavni poredak BiH!

Piše: Rasim Belko

Zastupnici Saša Magazinović, Mira Pekić, Nihad Omerović, Sabina Ćudić i Jasmin Emrić – šefovi klubova u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH – odlučili su da zatraže da se hitno, odmah nakon 32. sjednice, održi i 33. sjednica Predstavničkog doma. Jer, znate, kad “evropski put” zove, sve mora biti hitno. Čak i rušenje Ustava.

Cilj je, kako kažu, donošenje odluke o uspostavi Ureda glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom, kao “privremenog tijela” Vijeća ministara BiH.

Privremeno, dakle baš kao i sve u BiH: privremene institucije, privremene odluke, privremeni ljudi na trajnim funkcijama.

Ali suština je jednostavna. Pod parolom “Evropa nema vremena za čekanje”, ovi zastupnici planiraju preuzeti nadležnosti koje im ni Ustav, ni zakon ne daju.

Naravno, nasilje nad ustavno-pravnim poretkom nije novost u političkom repertoaru Trojke, HDZ-a i SNSD-a. To je već postala rutina – kao prepričavanje tračeva u kabinetima. Samo što Dodik to radi otvoreno, s prstom u čelo državi, dok ovi to rade fino, sa osmijehom i pozivanjem na evropske integracije.

U oba slučaja rezultat je isti, udar na državu, samo s različitim ambalažama.

Jer kada Milorad Dodik donosi zakone suprotne Ustavu BiH, to se s pravom tumači kao napad na ustavni poredak. Ali kad isto to pokušaju “demokratski reformatori” iz Trojke, onda to valjda spada pod “kreativno tumačenje Ustava u interesu evropskih integracija”.

Da nije žalosno, bilo bi duhovito.

I sada, kao da se radi o banalnoj administrativnoj odluci, šefovi klubova SDP-a, NiP-a, NS - Aida Baručija, NES-Naprijed i uz asistenciju PDP-SDS iz Rs – odlučuju da mimo svih pravila izmijene političku arhitekturu države.

Da su kojim slučajem na vlasti u Rs-u, Dodik bi ih tapšao po ramenu.

Ustav Bosne i Hercegovine, član V, tačka 3, u stavovima b, c i d jasno kaže:
b) Imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, od kojih najviše dvije trećine mogu biti odabrani sa teritorije Federacije.
c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije član.
d) Vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora.

Dakle, sve što ima međunarodni predznak – isključivo je nadležnost Predsjedništva BiH.

To potvrđuje i Zakon o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih obaveza:
Član 6 pomenutog zakona: “Odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora, po vlastitoj inicijativi ili na prijedlog Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, donosi Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Član 7: “U pregovorima za zaključivanje međunarodnog ugovora Bosnu i Hercegovinu zastupa delegacija koju je odredilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno, po njegovom ovlaštenju, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine”.

Drugim riječima Parlament kao ni Vijeće ministara nemaju pravo odlučivati o bilo čemu što se tiče međunarodnih odnosa i ugovora. Ono što sada pokušavaju nije nikakav reformski korak – to je ustavni puč s evropskom zastavom u ruci. Da stvar bude apsurdnija, zamislite da sutra Ana Trišić-Babić u Banjaluci predloži da Narodna skupština Rs usvaja odluke o imenovanju međunarodnih predstavnika BiH.

Zapalila bi se politička scena, EU ambasadori bi se zgražavali, a Trojka bi održala tri press konferencije o “antidržavnom djelovanju”. E pa, dragi reformatori – upravo to sada radite vi, samo što ste obukli evropsko odijelo i stavili kravatu s plavim zvjezdicama.

Ovo nije pitanje tumačenja, nego pitanje elementarne pismenosti o ustavnom poretku.

Ako neko sjedi u Državnom parlamentu, a ne zna da Predsjedništvo vodi međunarodne pregovore, onda nije problem u Ustavu – problem je u nivou svijesti.

A ako, pak, sve to znaju, ali svjesno krše Ustav i Zakon da bi udovoljili trenutnim političkim potrebama, onda to više nije neznanje nego zloćudni voluntarizam – pokušaj da se država pretvori u improvizovani poligon za političke eksperimente. Možda su zaboravili, ali imunitet zastupnika ne štiti od krivične odgovornosti za napad na ustavni poredak.

I ako je iko u ovoj zemlji ozbiljan (a još ih ima nekoliko), neko bi ih morao podsjetiti da se ustavni poredak ne ruši bez posljedica – čak ni kad to zovete “evropskim reformama”. Jer BiH se ne brani samo od Dodikovih zakona. Brani se i od samozvanih “evropejaca” koji bi, u ime Bruxellesa, prepravljali Ustav kao da je partijski statut.

I zato – neka ne zaborave rušenje poretka nije manje opasno zato što dolazi iz Sarajeva, niti je legalno zato što je upakovano u briselske fraze.

Jedina razlika je što jedni mašu zastavom Rs-a, a drugi zastavom EU – ali oba puta, ispod te tkanine, ruši se ista država.