Trojka kao UZO: Olimpijada korupcije i kriminala!

Piše: Rasim Belko

Rijetko je koja stranka i koalicija u relativno kratkom periodu vladavine uspjela u tolikoj mjeri da prekrši zakona kao što su to uspjeli nosioci vlasti ispred koalicije Trojka.

Pogledamo li samo ono što je javnosti dostupno, bit će nam jasno da ovaj Murphy - Schmidt politički projekat ima obrise ozbiljne udružene zločinačke organizacije.

Na državnom nivou istrage se vode protiv ministra odbrane Zukana Heleza (SDP), Edina Forte (Naša stranka), a Elmedin Konaković (NiP) meta je više istraga.

Istraga ne manjka ni na federalnom nivou, a kadrovi Trojke su akteri i predmeta koji vodi Evropsko tužilaštvo.

U Kantonu Sarajevo, odakle je Trojka i krenula prije otprilike šest godina, često se hvaleći “uspjesima”, situacija je vjerovatno najgora. U proteklom periodu hapšena su tri ministra Bojan Bošnjak, Adna Mesihović i Enda Pavić-Pečenković zbog krivičnih djela počinjenih u obavljanju funkcija.

Funkcioneri Trojke hapšeni su ili dio istrage u predmetu “Internacionalni univerzitet u Goraždu”, za koji su otkrivene i konekcije sa italijanskom mafijom. Perjanice SDP-a Irfan Čengić i Benjamina Karić su također na meti pravosuđa. Protiv Čengića formiran je predmet zbog sporne diplome, a protiv Karić se vodi istraga zbog zapošljavanja u vremenu kada je bila na čelu Grada Sarajeva.
Dodamo li tome primjere poput direktora KJKP Rad Nijaza Salamovića(NIP) i člana NO Reufa Sulejmanovića(NS), a u zatvoru je i nekada prvi čovjek NIP-a u Krajini Halil Bajramović, jasno je o kakvom projektu je riječ.

I tako redom, a to je, ponavljam samo dio onog što se za sada zna.

Ako je Trojka bila projekat reforme, onda je riječ o reformi kakvu bi Orwell opisao s osmijehom ironije, obračun s korupcijom obećan je javnosti, a isporuka je bila sistemska pljačka, zloupotreba funkcija i kriminal na visokom nivou. Mnogo kadrova i perjanica “reformskog duha” pokazao se osobama sklonim kriminalnim aktivnostima.

Ironija je gotovo perfidna. Građanima se prodavala priča o “novoj politici, novim pravilima”, dok su unutar istih hodnika “reformatori” krojili mandat za svoj profit i stranački interes. Školski primjer povrata izborne pobjede u seriju kriminalnih radnji, s javnošću kao dekorom. Svaka diploma, svaka funkcija, svako imenovanje – sve su to alatke privatne koristi, prepakirane u medijski PR. Još su se kolovođe projekta u pojedinim aferama žalile da im fali PR-a za ono što su dobro uradili, valjda kako bi prikrili mnogo više nezakonito urađenog.

Trojkini kadrovi su pretvorili reformu u predstavu, gdje je pravda samo statistički podatak, a kriminal praksa svakodnevnog upravljanja. Internacionalni univerzitet u Goraždu i konekcije s italijanskom mafijom nisu incidenti – to je sistem u punom radu. Sva hvalisanja o “uspjesima” Kantona Sarajevo sada zvuče kao groteskna parodija, hapšenja ministara postala su obična dnevna vijest, a ostali kadrovi pažljivo balansiraju između medijske vidljivosti i stvarnog kriminala. I većina kadrova Trojke danas s ozbiljnom zebnjom čita svaku novu vijest o istragama, a potencijala za nove pravosudne procese ima napretek.

Ono što je posebno tragično jest moralni deficit Trojke. Reformisti su obećavali moralnu i etičku renesansu političkog sistema, a isporučili su obrat, strukturu u kojoj su zakoni instrument, a moć valuta. Svaki pokušaj kontrole, svaki nadzor institucija pretvara se u pantomimu, gdje javnost gleda, ali ne vidi ništa. Za građane su istrage i hapšenja televizijska verzija pravde, dok prava moć ostaje u rukama onih koji je zloupotrebljavaju.

Najveća ironija Trojke je to što se predstavlja kao protuteža SDA, stranke koja je u ranijem periodu bila optereća korupcijom, ali Trojka je pokazala da u kriminalu definitivno može brže, više, jače, kao u kakvoj olimpijadi kriminala. Trojka nije tek kopija starih grešaka, ona ih je nadmašila u razmjerima i perfidnosti. Iako se službeno zove “reformska koalicija”, u praksi je to projekt koji kombinuje privatnu pohlepu, političku manipulaciju i sistemsku korupciju.

A onda su tu detalji koji podsjećaju na crni humor zapošljavanja rodbine, sporne diplome, direktori javnih preduzeća u pritvoru, konekcije s mafijom – sve u okviru “reformskog narativa”. Ako ovo nije definicija političkog cinizma, što je onda?

I dok se Trojka smješka pred kamerama, obećava transparentnost i etiku, stvarnost je jasna, građani plaćaju cijenu, institucije su kompromitirane, a politika je postala kombinacija kriminala i simulirane moralnosti. Svi projekti reformi, svi PR tekstovi i obraćanja medijima sve su to maskiranje stvarnog kriminalnog aparata.

A to je tek pola priče, jer druga polovina otpada na onaj moralno politički grijeh prema državi nakon predaje ključnih pozicija i pristajanja na loše kompromise sa secesionistima Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.

Ukratko, Trojka nije samo neuspjela u reformi – ona je najgori politički subjekt u posljednjim decenijama BiH, projekat koji je obećavao novo, a isporučio najgore. Reforma? Samo riječ za naslovnice. Kriminal? Pravilo svakog dana. Etika? Prazna fraza za javni nastup. Građani? Dekor u predstavi koja se zove politika.

Ako želimo govoriti o političkoj budućnosti Bosne i Hercegovine, moramo reći jasno - Trojka je projekat kriminala u odijelu reforme. I dok se svi prave da igra traje, igra se odvija iza kulisa u zatvorenim sobama, sa zapisnicima, istragama i zavjerama koje običan čovjek nikada neće vidjeti. A cijela zemlja plaća cijenu.