Piše: Amina Čorbo-Zećo
Bosna i Hercegovina nije podijeljena zemlja.
Ustav Bosne i Hercegovine to jasno kaže:
„Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada Bosna i Hercegovina, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i sa postojećim međunarodno priznatim granicama.“
Bosna i Hercegovina je, dakle, jedna država – koja se sastoji od dva entiteta i Distrikta Brčko, s punim međunarodnim kontinuitetom i suverenitetom.
Nijedna izjava, pa ni ona izrečena s najboljim namjerama, ne bi smjela dovoditi to u pitanje.
Zato je izjava premijera Federacije BiH Nermina Nikšića da „dodatnih podjela Bosne i Hercegovine neće biti“ ostavila gorak okus. Jer, postavlja se logično pitanje, jesmo li već podijeljeni, pa sad samo treba da spriječimo “dodatne”?
Na prvi pogled, Nikšićeve riječi djeluju afirmativno, patriotski. Međutim, pažljivije čitanje otkriva paradoks i rizik političkog diskursa koji on, svjesno ili nesvjesno, otvara.
Kada Nikšić navodi da Federacija BiH „pokazuje da je moguće izgraditi sistem u kojem ima mjesta za sve – Hrvate, Bošnjake, Srbe i druge građane“, on zapravo implicitno pravi kontrast s Republikom srpskom. Time, htio to ili ne, potvrđuje razliku među entitetima i održava logiku podjela koju sam pokušava osporiti.
Takva retorika, iako formalno usmjerena na afirmaciju funkcionalnosti institucija, u suštini legitimira koncept dviju različitih političkih realnosti u jednoj državi. To nije samo politički nespretno, to je i opasno. Jer svaka riječ koja može poslužiti kao dokaz da je Bosna i Hercegovina „već podijeljena“, jača narative onih koji upravo to priželjkuju.
Nikšić, u nastavku, sasvim opravdano kritikuje Milorada Dodika i njegove pokušaje razgradnje državnih institucija. No, paradoks leži u tome što i sam Nikšić, svojim insistiranjem na entitetskom kontrastu, indirektno doprinosi toj istoj razgradnji.
U trenutku kada je jedinstvo države i jačanje zajedničkih institucija ključno, svaka riječ koja priziva razlike među entitetima potkopava ono malo zajedničkog tkiva što je preostalo. A Nikšić, kao predsjednik SDP-a i dio vladajuće „Trojke“, ima posebnu odgovornost. Jer današnje urušavanje državnih institucija nije samo rezultat djelovanja SNSD-a ili HDZ-a, već i politike kompromisa koju je Trojka pretvorila u formulu političkog samoodržanja nauštrb države.
Cilj Nikšićeve izjave, vjerovatno, bio je pokazati da Federacija funkcioniše. No, rezultat je suprotan, otvoren je prostor za pogrešna tumačenja, koja će Dodik, nema sumnje, znati iskoristiti.
U vremenu kada se traži politička jasnoća i državna odgovornost, riječi lidera moraju biti precizne, državničke i nedvosmislene. Ali, lidera u Bih, nažalost, skoro pa i nema. Jer velika je razlika između lidera i političara!
Zato Nikšiću, Bosna i Hercegovina nije podijeljena država, ona je država koja se još uvijek brani od onih koji bi je rado takvom proglasili.