Ko nam danas politiku kroji: Neznanje i neobrazovanje su im reference, a još su i bahati

Piše: Amra Vrabac

„Najveći si filozof kad šutiš o stvarima o kojima ne znaš.“

Tu rečenicu prvi put sam čula tokom studija žurnalistike na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na predavanju prof.dr. Besima Spahića prije 15-ak godina. Količinu i raznolikost informacija koje je izgovarao tokom predavanja teško da bi danas neko mogao i pročitati i da mu je napisano na papiru, a ne onako iz glave, iz sjećanja, iz prošlosti iz sadašnjosti. Jasno, tečno, slušljivo i pamtljivo.

Za potrebe ovog teksta neću spomenuti kojeg je političara tada profesor Spahić ocijenio kao najkompletniju ličnost kada je riječ o izgledu, govoru, facijalnoj ekspresiji, političkoj kulturi. Ali ću reći da je i danas na političkoj sceni i bez njega nema vlasti. Ali to nije poenta ovog teksta.

Danas u javnom prostoru gledamo i slušamo one koji ne znaju koje su škole i fakultete završili, a doktori su nauka, ministri, načelnici... One koji svoj fakultet odmilja zovu pimom, a poništena im je diploma i onda mladima drže predavanje o obrazovanju. Ima i onih koji su iz fudbalskih klubova donijeli potvrde o rukovodnom iskustvu da bi postali direktori. I bez ikakvog stida preuzmu odgovorne poslove za koje nemaju nikakvih znanja ni vještina. Ima i onih koji su u 35. godini života završili srednju školu u Širokom Brijegu. I oni se danas nešto pitaju u Sarajevu. O diplomama kadrova stranaka koje čine vlast mogla bi se napisati ozbiljna knjiga.

Ima i onih koji u istupima na sjednicama Skupštine KS, Federalnog ili Državnog parlamenta sebe nazivaju „moja malenkost“ vjerujući valjda da zvuče pametnije.

Ima i onih kojima padeži nisu jača strana, a ponekad se čini ni sva slova abecede. Pa su tako i problematične i riječi sa više od tri sloga, a tu ne pomaže ni čitanje vlastitih inicijativa iako često djeluje da čitaju nešto što vide prvi put. Nije ni ta opcija isključena.

A upravo te osobe su na javnim i važnim funkcijama, pišu i predlažu zakone za koje ne znaju ni ta u praksi znače. Nismo jednom imali situaciju da se nakon usvajanja nekog zakona pokaže da je neprovodiv, pa onda brže-bolje idu izmjene...

Imate i one koji naprimjer zaprijete s pozicije koju obavljaju susjednim državama, pa su im mediji krivi što pitaju otkud general OS BiH u Srbiji na vojnoj paradi. No, kad smo vidjeli koliko se sa te pozicije troši alkohola, mnoge stvari postaju jasne.

Imate na našoj političkoj sceni i onih koji su presuđeni za davanje lažnog iskaza, nasilničko ponašanje i ugrožavanje sigurnosti, pa danas obavljaju neke od najvažnijih funkcija u BiH i u FBiH.

Kada je prije nekoliko dana na BHRT-u ministar Ramo Isak izgovorio da je 90 posto novinara i medija nepismeno, voditelj ga nije ni opomenuo. A zašto su za Ramu Isaka mediji nepismeni? Zato što su tražili službenu informaciju ko je dozvolio sigurnosno kompromitovanom licu ulazak u zgradu Federalnog MUP-a (u kojoj je i Obavještajno-sigurnosna agencija) da ministru unese baklavu. E pošto novinari ne znaju da je Ramo Isak vladar zgrade FMUP-a onda smo nepismeni jer radimo svoj posao. Valjda je i novinar toliko uspio zbuniti ministra da u jednoj emisiji nije znao na kojem je fakultetu doktorirao, pa je uporno ponavljao naziv univerziteta. Pa je isto krivica novinara kada Ramo Isak ne zna koliko ima kantona u Federaciji BiH.

A da ministar Isak zaista radi svoj posao onda bi izašao u javnost pa pojasnio zašto je u FBiH došlo do porasta prisutnosti droge. Zabrinjavajuća je zvanična statistika Uprave policije MUP KS. Kako to da se ne prekidaju rute kojima droga dolazi u Sarajevo iako imamo silne policijske agencije. Pa posljedično tome imamo sve više ovisnika, mladih koji eksperimentišu s drogama, ali su samo problem oni koji godinama dolaze po svoju terapiju i uredno se vode u zdravstvenom sistemu.

Kada je u aprilu 2023. godine Elmedin Konaković, koji je i uvukao Isaka i njegovog sina u vlast, obećao da će preuzeti odgovornost za sve što Isak bude radio dobro ili loše, do danas nismo vidjeli gdje je ta odgovornost. Možda će ministar Konaković kao i u slučaju Nenada Nešića tvrditi da nikada nešto slično nije ni rekao već je to neka „umjetna inteligencija“.

A možda je i najbolja ideja da pojedine ministre i javne funkcionere zamijene roboti i da nam prestanu sa vrijeđanjem zdravog razuma.