Od Lührmann do Fajon: Sankcije iz Banje Luke još jedan test za državu BiH

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Mediji u Bosni i Hercegovini danima bruje o sankcijama koje je Slovenija uvela Miloradu Dodiku. Kao po nepisanom pravilu, Dodik nije dugo čekao da odgovori. Uslijedila je objava iz Republike srpske o kontramjeri, sankcijama za ministricu vanjskih poslova Slovenije Tanju Fajon i predsjednicu Natašu Pirc Musar.

Apsolutno je jasno da entiteti u Bosni i Hercegovini nemaju nikakve ingerencije u oblasti vanjske politike, niti mogu uvoditi sankcije međunarodnim zvaničnicima. No, u praksi se ponovo pokazuje dobro poznata matrica, Milorad Dodik često odigra potez koji na kraju stavlja državu u apsurdnu poziciju.

Jer, zamislimo situaciju ako Tanja Fajon ili Nataša Pirc Musar, usprkos „sankcijama“ iz Banje Luke, odluče doći u neki dio Republike srpske, država će biti dužna osigurati im zaštitu, protokol i tretman kakav dolikuje njihovim funkcijama. Dakle, Dodikov potez je u startu pravno ništavan, ali politički efektan, još jednom je nametnuo dnevni red i stvorio situaciju u kojoj institucije BiH moraju objašnjavati ono što je ionako ustavna činjenica.

Takvih primjera već smo imali. Njemačka ministrica Anna Luhrmann morala je napustiti Banju Luku u pratnji entitetske policije, i to prije planiranog sastanka s članovima Partije demokratskog progresa. Dodik je, naime, pozvao policiju Rs-a da „isprati“ ministricu.

Iako joj je Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH pružila zaštitu, Lührmann je sama odlučila napustiti zemlju. Dakle, ponovo se dogodilo da Dodik jednim potezom stavi državu u defanzivu, dok međunarodni partneri odlaze iz BiH s jasnim osjećajem da ovdje entitet preuzima ulogu države.

Ovo nije od jučer. Prisjetimo se kako je sve počelo, još u vrijeme kada su zvaničnici BiH, pred očiglednim prijetnjama destabilizacije, umjesto jasne i odlučne reakcije, govorili da „neće slati naoružane ljude na naoružane ljude“.

Upravo tada je propušten trenutak da se pokaže da država ima snagu i da ne dozvoljava da se pravni poredak dovodi u pitanje improvizacijama jednog čovjeka. Svako odlaganje i kalkulisanje samo je osnažilo Dodikov narativ i dalo mu prostor da iznova testira granice.

Zbog toga se danas, kada entitet uvodi sankcije šefici slovenske diplomatije i predsjednici države članice EU, vraćamo na isti zaključak Dodik je, nažalost, uvijek jedan korak ispred države. Ne zato što je jači, niti zato što ima pravo, već zato što institucije i dalje reaguju, umjesto da djeluju. A kad god se reaguje sa zakašnjenjem, Dodik već priprema sljedeći potez.