Suveren bez vlasti i nebošnjački politički kontekst!

Trojka i nebošnjački politički kontekst ne mogu opstati na vlasti u Bosni i Hercegovini nakon iduće godine bez nove pobjede Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

O čemu govorimo kada govorimo o nebošnjačkom političkom kontekstu? To je upravo ovaj kontekst u kojem većinska bošnjačka, pa ukupno i bosanska politička volja u parlamentarnom smislu nije zastupljena u vlasti, dok je sa druge strane većinska srpska i hrvatska politička volja zastupljena, po vertikali, u punom smislu i kapacitetu.

Denis Bećirović u ovom trenutku je suveren bez vlasti, jer on svoju vlast ne može realizirati, budući da koalicija (Trojka i drugi) koja ga je nominovala i izabrala za člana Predsjedništva BiH, sa samo dva ministra u Vijeću ministara, igra potpuno podređenu ulogu u odnosu na dominante faktore, HDZ i SNSD.

Bećirović kao suveren bez vlasti uopće ne učestvuje u donošenju odluka unutar bosanskohercegovačke vlasti. Suveren bez vlasti od protokolarnih sastanaka i formalnosti pravi (diplomatsku) nauku, dok je s druge strane gotovo bez ikakvog utjecaja na procese u državi.

Međutim, to je oduvijek bio integralni dio Bećirovićevog ugovora sa strankama Trojke pa i sa vlastitom strankom. Osnove tog neformalnog ugovora koji možda ne postoji na papiru, ali itekako postoji u političkoj praksi sastoje se iz sljedećeg:

Trojka i njeni partneri će Bećiroviću osigurati glasove potrebne za izbor u sastav tročlanog Predsjedništva, a Bećirović će se druge strane podržati formiranje vlasti Trojke sa srpskim i hrvatskim političkim predstavnicima, neovisno o tome da li Trojka ima izborni legitimitet i kapacitet među građanima.

I tu se završavaju obaveze Bećirovića prema Trojci, i obaveze Trojke prema Bećiroviću, do narednih izbora. Dokaz tome jeste i Bećirovićevo glasanje za Borjanu Krišto i formiranje nebošnjačkog političkog konteksta koji je na sceni.

Od kakve važnosti za nebošnjački politički kontekst je reizbor Denisa Bećirovića na mjestu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda najbolje svjedoče pozivi od strane “dobrog dečka” zvaničnog Zagreba Elmedina Konakovića, Denisu Bećiroviću da prihvati kandidaturu (tobože je Bećirović u dilemi).

Konakoviću je izbor Denisa Bećirovića gotovo važniji od rezultata njegove stranke, jer Konaković u duhu pomenutog neformalnog ugovora zna, da samo taj izbor omogućava nastavak postojanja ovakvog političkog konteksta u kojem Trojka u vlasti egzistira, a on je neusmnjivo nebošnjački, i često puta antibošnjački i antibosanski.

I to ne utoliko koliko je Trojka antibošnjačka, nego je njihova slabost i servilnost veća čak od toga i onakve prirode da u odnosu sa HDZ-om i SNSD-om čini takav kontekst.

Kontekst u kojem većina građana koji su lojalni državi Bosni i Hercegovini za suverena ima figuru koja nema nikakvu efektivnu političku moć.

Nažalost, Denis Bećirović je, koliko se god lično, pa i iskreno trudio da ostavi drugačiji dojam, aktivnostima formalne i proceduralne političke prirode, figura bez političke moći. Suveren bez vlasti.

Od demokratskih izbora i referenduma o nezavisnosti Republike, Bošnjaci, i drugi državi lojalni građani, a među njima probosanski orijentirani Hrvati, Srbi i drugi nisu bili u poziciji koja ih lišava političkog suvereniteta.
Oni se u takvoj poziciji nalaze sada, to jeste danas, i to nije samo nebošnjački politički kontekst, nego i antidržavni politički kontekst u suštini stvari, ali se kroz negaciju prvenstveno bošnjačke političke volje, taj kontekst realizira.

Ono što je naročito zanimljivo, nikako nije Konakovićeva svijest o nužnosti reizbora Denisa Bećirovića za nastavak postojanja nebošnjačkog političkog konteksta, odnosno vlasti bez Bošnjaka, jeste pozicija Stranke demokratske akcije.

Ispostavlja se da je Stranci demokratske akcije najavljenja saradnja (za badžak - stolom) sa SDP-om, koja se bazira prije svega na raspodjeli resora i budućih haman tendera, važnija od suvereniteta države Bosne i Hercegovine, te važnija od političke volje bošnjačkog naroda.

Po tome, nije važno da li suveren, u ovom slučaju član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda ima ikakvu vlast u svojim rukama. Nije važno imaju li na taj način posredno i Bošnjaci vlast u svojim rukama. Važno je živjeti u uvjerenju da će se ostvariti mirnu tender koegzistenciju sa "grabljivicama" i sa onima koji ignorišu političku volju bošnjačkog naroda, a sve zbog privatnih interesa i ciljeva koji nemaju nikakve veze sa interesima bošnjačkog naroda.

Takav intertan i kukavički odnos prema činjenici postojanja suverena bez vlasti i odnos prema činjenici vladavine nebošnjačkog političkog konteksa, u krajnjem cilju abolira i nametanje vlasti te suspendiranje političke volje bošnjačkog naroda putem stranog intervencionizma.

Jer, ako političkim strankama koje dobijaju najveću podršku glasača bošnjačke nacionalnosti ne smeta vladavina nebošnjačkog političkog konteksta i ako ne smeta postojanje suverena bez vlasti kome bi to onda trebalo smetati? Političkim neprijateljima države sigurno ne, predstavnicima međunarodne zajednice, sigurno ne!

To može smetati jedino poniženom bošnjačkom narodu.

(M.T)