Kako sudsku presudu anketom preinačiti u 'volju naroda': Referendum koji ne vrijedi papira na kojem je napisan

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

U Republici srpskoj (Rs) ponovo se poteže najopasnije političko oružje - referendum. Ne da bi se građani izjasnili o nekoj važnoj društvenoj temi, nego da bi se pravosnažna presuda bivšem predsjedniku entiteta propitivala kroz 'narodnu volju'. Predloženo je i konfuzno referendumsko pitanje koje sadrži čak tri laži i koje glasi:

“Da li prihvatate odluke neizabranog stranca Christiana Schmidta i presude neustavnog Suda BiH izrečene protiv predsjednika Rs-a, kao i odluku CIK-a o oduzimanju mandata predsjedniku Rs-a Miloradu Dodiku?”

Već samim izborom terminologije jasno je da ovo nije pitanje, nego presuda državi u jednoj rečenici koja nosi ozbiljne demokratske, pravne i političke implikacije. Neistine koje su ugrađene u ovo pitanje odnose se na status visokog predstavnika, Suda BiH i ulogu CIK-a.

Manipulativna i sugestivna formulacija pitanja

Formulacija ovog nezgrapnog pitanja nije neutralna, sadrži vrijednosne kvalifikacije, duboko je sugestivna i suprotna Kodeksu Venecijanske komisije. Korištenje termina poput ‘neizabrani stranac’i ‘neustavni sud’ unaprijed sugerira krivicu visokog predstavnika i pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine. Umjesto da građani biraju između dvije ravnopravne opcije, njima se nameće obaveza da brane fiktivno ‘napadnutu Rs’. Pitanje sadrži i politički naboj, usmjereno je da inducira emociju i političku lojalnost, a ne stvarnu odluku građana baziranu na činjenicama.

Indikativno je da raspisivanje referenduma dolazi nakon oduzimanja mandata. Dakle, ne radi se o instrumentu demokratskog odlučivanja, već obliku političkog pritiska s ciljem pokušaja osporavanja sudskih presuda i institucija države. Glasanje o sudskim presudama je pravni apsurd i predstavlja udar na samu srž vladavine prava. Da li sudska presuda vrijedi ako ‘narod’ kaže da ne vrijedi?

Kršenje ustavnog poretka - entitet iznad države

Dejtonski Ustav jasno određuje da entiteti nemaju pravo da se izjašnjavaju o pitanjima državnih nadležnosti, visokog predstavnika i rada Ustavnog ili Suda BiH. Ovakav referendum bi bio ne samo politički, već i pravno ništavan, a mogao bi se kvalifikovati kao čin podrivanja ustavnog poretka, što samo produbljuje krivičnu i političku odgovornost entitetskog rukovodstva.

Njime bivši entitetski predsjednik ne brani ustav entiteta, nego sebe isturajući građane Rs-a kao štit. U kojem pravnom sistemu se izvršenje presude može spriječiti raspisivanjem referenduma? Opozicione političke stranke su prepoznale da je referendum dimna zavjesa. Čak i u slučaju njegove provedbe ne bi proizveo nikakvo pravno dejstvo i imao bi snagu malo veće ankete.

Mobilizacija kroz strah i lažni patriotizam

Anketno pitanje je napisano na način da se proizvede osjećaj ugroženosti, prijetnje i nepravde kod građana Rs-a, te da ih u skladu s time mobiliše. Iako su procesi protiv bivšeg entitetskog predsjednika vođeni u skladu sa zakonom i od strane legalnih institucija. Time se javnost stavlja u poziciju branitelja ‘narodnih prava’, dok se u suštini brane privatni interesi jednog fizičkog lica.

Manipulativna retorika je konstanta bivšeg entitetskog predsjednika, građane konfrontira s institucijama čiju je svaku pravnu radnju i sam prihvatao. Radi se o strategiji lažnog patriotizma, kada mu zakoni ne idu u prilog, stvara se imaginarni front i traži kolektivna odanost.

Posljedice čitave priče o anketnom propitivanju građana Rs-a su politička radikalizacija i produbljivanje podjela. Usput, kompletan razvoj događaja je na liniji nastavka slabljenja državnih institucija u skladu s kojekakvim srbijanskim memorandumima, rezolucijama i strategijama o stvaranju tzv. srpskog sveta.

Referendum o statusu fizičkog lica, ne o entitetu

BiH je već godinama pod lupom EU i internacionalne zajednice zbog političke nestabilnosti. Referendum kojim bi se ugrozile državne institucije bi izvjesno izazvao reakcije, od novih sankcija prema SNSD-u, do blokiranja evropskih fondova i pregovaračkih procesa. Dok EU traži reforme i odgovornost, SNSD nudi sukob i nastavak izolacije Rs-a.

Referendum sa ovakvim pitanjem ne bi predstavljao demokratski izraz volje građana, već politički performans i pokušaj političkog preživljavanja kojim se ne brani Rs, nego razara ustavnopravni poredak. U tom smislu, Ustavni sud Bosne i Hercegovine već ima odgovarajuću sudsku praksu poništavanja sličnih akata, koji su usvajani kroz opasan politički avanturizam.