Kuka: Srbija u kontinuitetu negiranje genocida postavlja kao vanjskopolitički cilj, šta bh. institucije rade po tom pitanju?

(Patria) - U prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) u Sarajevu danas je upriličena Javna tribina o temi "Srebrenica - 30 godina nakon genocida nad Bošnjacima".

Uvodno obraćanje imao je predsjednik VKBI-ja Kasim Trnka, a izlagači su bili dr. sci. Zilha Mastalić-Košuta, Amor Mašović i prof dr. Ermin Kuka.

U svom obraćanju, profesor Kuka, inače naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i predsjedavajući Savjeta VKBI-ja za pitanja genocida, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava govorio je o negiranju genocida u funkciji održavanja velikosrpskog projekta.

- Prema brojnim teoretičarima, naučnicima i istraživačima, negiranje predstavlja etapu samog izvršenja genocida. Oblici, načini, metode i sredstva koja se koriste za potrebe negiranja genocida posebno su izraženi u savremeno doba, mada se prepoznaju i u nekim ranijim fazama počev od samog kodificiranja pojma genocida, kao najtežeg oblika zločina, u međunarodnom humanitarnom pravu.

Negiranje izvršenog genocida i drugih zločina, bilo da se radi o kolektivnom ili pojedinačnom, znači izričito i namjerno odbijanje prihvaćanja utvrđenih činjenica o izvršenim zločinima. Budući da su zločini empirijska društvena pojava, to znači odbijanje akceptiranja empirijskih činjenica - govori Kuka.

Prema istraživanjima relevantnih i priznatih naučnih autoriteta genocida, dodaje, negiranje genocida promatra se kao posljednja faza genocida i može trajati izrazito dugo nakon samog čina izvršenja.

O tome je posebno pisao svjetski poznati teoretičar Gregory Stanton. Ova teorija o fazama genocida je u novije doba nadograđena novim saznanjima. Tako Hariz Halilovich piše da je aktuelno posljednja faza genocida njegovo veličanje, slavljenje, tj. trijumfalizam.

- Prema Israelu W. Charnyju, jednom od najpoznatijih istraživača holokausta i genocida, negiranje predstavlja napad na kolektivni identitet i nacionalni kulturni kontinuitet ljudi žrtava i stavlja dodatni teret na njihov oporavak - potcrtava Kuka.

Yehud Bauer, doajen historije holokausta, tvrdi da je iskrivljivanje istine o holokaustu opasnije i štetnije čak i od njegovog poricanja.

- Negiranje genocida je samo nastavak djelovanja počinjenog genocida na žrtve i društvo koje je bilo izloženo zločinima. Naime, preživjele osobe genocida se na takav način ponovo izlažu traumama, tj. retraumatiziraju.

Negatori genocida u akademskim krugovima posebno se fokusiraju na tzv. "definicionalizam", izraz koji koristi i Israel W. Charny kao posebnu kategoriju negiranja. Radi se o praksi da se genocid definira na tako sužen i nepregledan način s ciljem namjernog isključivanja pojedinih slučajeva masovnog ubijanja.

Stoga je iznimno značajno i važno da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, u kojoj je jasno navedeno što znači genocid i koji su to akti izvršenja genocida, ostavljajući neznatno ili ni najmanje prostora negatorima da tekst Konvencije interpretiraju i definiraju genocid na neki drugi način koji nije u duhu same Konvencije - poručio je Kuka.

Upozorava da u cilju relativizacije zločina i negiranja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, srpski establišment koristi sve oblike i sfere djelovanja.



- Izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kojima je zabranjeno negiranje genocida i slavljenje presuđenih ratnih zločinaca, nisu polučile nikakve rezultate, tako da se nije zaustavilo prakticiranje tih pojava.

Proces negiranja izvršenih zločina u Republici Bosni i Hercegovini započeo je još u realnom vremenu, znači dok su izvršavani zločini u razdoblju od 1992. godine.

Nakon što ostvarenje projekta stvaranja "velike Srbije" nije uspjelo, postratni period u Bosni i Hercegovini obilježen je kontinuiranim naporima revidiranja i relativiziranja strašnih zločina, uz medijsko-populističko promoviranje najvećih zločinaca, pa čak i onih osuđenih, u nacionalne heroje.

Donošenjem Odluke visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka, kojom je sredinom 2021. godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona, odnosno dopunio Krivični zakon Bosne i Hercegovine kojim je, između ostalog, zabranjeno negiranje genocida i slavljenje presuđenih zločinaca nije zaustavljen trend prakticiranja tih pojava - kazao je Kuka.

Iako je podneseno više krivičnih prijava protiv osoba koje su na različite načine negirale genocid, nastavlja Kuka, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine još nije reagiralo.

- Od trenutka izmjene zakona ne izostaju direktna negiranja genocida. Do izražaja dolaze intenzivnija crtanja murala, dijeljene letaka, fotografija i na druge slične načine veličanja i slavljenja presuđenih ratnih zločinaca.

Negiranje genocida u Bosni i Hercegovini, državi koja je pretrpjela agresiju i izvršenje brojnih masovnih i pojedinačnih zločina primarno nad Bošnjacima, jedan je od problema s kojima se suočava društvo u postratnom periodu - naglašava Kuka.

Posebno je ovo signifikantno posljednjih nekoliko godina, navodi, imajući u vidu dvije važne činjenice.

- Prvo, kao predvodnici aktivnosti i procesa sistemskog, planskog i organiziranog negiranja zločina javljaju se aktuelni srpski politički predstavnici u i iz entiteta Republika srpska. Ono je postalo duboko ukorijenjeno i institucijama tog entiteta.

Njihova retorika i aktivnosti sve se više intenziviraju, a svakako da u tome imaju podršku političkog, pa i vojno-sigurnosnog vrha susjedne države Republike Srbije.

Pored političkih predstavnika, kao ključni i vodeći akteri negiranja zločina nad Bošnjacima izvršenih tokom agresije u razdoblju od 1992-1995. godine pojavljuju se mediji, kao i brojni akademici, profesori, kulturni radnici, pa čak i umjetnici, sportisti i drugi društveni akteri.

Takva njihova postupanja djeluju na većinu običnih građana, budući da su toliko intenzivna i sistemski osmišljena da njihove poruke, bez ikakvog kritičnog otklona, prihvataju svi slojevi stanovništva, od radnika do akademika - napominje Kuka.

Dodaje da pod njihovim direktnim utjecajem negiranje zločina dobija podršku širokih narodnih masa.

- Primjerice, Vlada Rs je 2019. godine formirala tzv. Nezavisnu međunarodnu komisiju s ciljem istraživanja stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u razdoblju 1992-1995. godine.

U Izvještaju te komisije, klasičnom revizionističkom dokumentu, ne samo da se negira genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, sudski utvrđen i presuđen, već negira i stavlja van snage Izvještaj iz 2004. Komisije Vlade Rs za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.

Drugo, izraženi su nesposobnost i nerad pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini, što upućuje na zaključak da se radi o institucionalnom nečinjenju i neodgovornom ponašanju po pitanju inkriminiranja negiranja ratnih zločina i genocida - govori Kuka.

Postavlja se pitanje mogućih odgovora na te i takve aktivnosti, potencira, kao vida i oblika borbe protiv institucionalnog negiranja.

- Donesena je samo jedna, i to nepravosnažna (prvostepena) sudska presuda za negiranje genocida, a mnogi predmeti i dalje nisu procesuirani.

Također, 2022. godine Sud Bosne i Hercegovine presudio je pripadnike Ravnogorskog četničkog pokreta za širenje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a koji su 2019. godine na trgu u Višegradu javno pozivali na nove zločine - navodi Kuka.

Prema njegovim riječima, ta jedna presuda i zabrana imale su pozitivnog odraza - smanjeno je javno širenje mržnje u tom gradu.

- Nadalje, potrebna je institucionalna potpora daljnjim naučnim i stručnim istraživanjima kretanja u domenu izvedbe velikosrpskog projekta i samoga koncepta nacionalističke ideologije.



Ključna je činjenica da je potrebno raditi na jačanju i osnaživanju institucionalnih kapaciteta pravosudnog sistema unutar države, posebno u kontekstu jačanja pravne i institucionalne autonomije pravosudnih institucija.

Ta autonomija treba uključivati i snažnije uspostavljanje međunarodne saradnje svih relevantnih institucija i aktera.

Dakako, iz vida ne treba izgubiti i važnost edukacije budućih generacija. To je i jedan od ciljeva usvojene Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a 2024. godine.

U tom kontekstu, neophodno je uspostavljanje širokog spektra edukativnih platformi kojima će se na moderan način mlađim generacijama ukazati i prezentirati historijski fakti i činjenice.

Znači, u edukativni fokus treba staviti, ne samo mlađe generacije, već i niz drugih društvenih aktera, među koje vrijedi ubrojiti urednike, novinare, javne i društvene radnike, naučnike.

Taj vid neformalne edukacije treba pratiti i formalna edukacija kroz obrazovni sistem, kako nastavnog osoblja, tako i samih učenika i studenata - rekao je Kuka.

Napominje kako ne treba zaboraviti i kapacitete koje u tom aspektu ima bh. dijaspora.

- Brojna bosanskohercegovačka udruženja u dijaspori ulažu ogromne napore i trud kako bi informirali inozemnu javnost o genocidu, te širenju istine i o drugim zločinima nad Bošnjacima izvršenim tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali i o kontinuiranim nasrtajima na istinu, revidiranjima historijski presuđenih i utvrđenih činjenica, kao i o permanentnim procesima negiranja genocida.

Ogroman je doprinos dijaspore, posebno u borbi za usvajanje Rezolucije u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

Na kocu, postavljamo dilemu svima za razmišljanje. Nakon Drugog svjetskog rata, novoformirana država Izrael je krenula sa progonom zločinaca, a kasnije i negatora holokausta.

Republika Srbija u kontinuitetu kroz državne javne politike i institucije radi na revidiranju historijskih činjenica, politici revizionizma i narativima negiranja kao važnim unutarnjim, ali i vanjskopolitičkim ciljevima.

Šta rade institucije države Bosne i Hercegovine po tim pitanjima - završio je svoje izlaganje profesor Ermin Kuka.