Policija, politika i patriotizam: Gdje je stvarna dužnost?

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Dok kolone ljudi pješače ka Potočarima u tišini, u Sarajevu se vodi rasprava da li policajci Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH trebaju ići na Marš mira, i da li im se to treba eventualno platiti. U zemlji gdje je pojam patriotizma godinama razvodnjavan do neprepoznatljivosti, sada se pokušava uvesti kao “plaćena obaveza”.

U ovom trenutku, iz nekih kabineta glasno se kritikuje odluka direktora Direkcije Enesa Karića da Marš mira ne bude službeni zadatak policijskim službenicima. No, nisu to obični kabinetski glasovi, već upravo oni koji su prethodnih mjeseci tražili političku zaštitu i benefite koji im zakonski ne pripadaju. I tada, kao i sada, država im je bila sredstvo, ne odgovornost.

Policajci nisu marširali kad je trebalo. Nažalost, policijske agencije BiH nisu pokazale snagu kad je to najviše značilo, u trenutku kada je zakazalo izvršenje naloga za privođenje Milorada Dodika. I tu se ogolila suština. Ne u Potočarima, ne u Nezuku, nego na vratima institucija koje su morale funkcionisati, a nisu.

Marš mira nije prilika za “odrađivanje zadatka” i obračunavanje preko medija. To nije prilika za dnevnicu, komandna vozila i plaćene sate. To je lična stvar savjesti. Hod za one koji više ne mogu hodati. Hod za one koji su ubijeni jer su vjerovali u domovinu. na kraju, psotoji i godišnji odmor za takve stvari!

Patriotizam je biti tamo gdje treba, a to su Potočari, na osiguranju dženaze i komemoracije u vrijeme kada u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela nedostaje policijskih službenika. Pravi patriotizam nije stvar službene dužnosti, nego svijest o važnosti trenutka i odgovornosti prema žrtvama i zajednici.

Jadno je što se i ovaj dan, najvažniji u kolektivnoj memoriji ove zemlje, koristi za unutarpolitičke obračune i samopromociju. A još jadnije je što se sve to pokušava zamotati u patriotizam.

Patriotizam nije hedonizam. I nikada neće biti.