Pad Assada u Siriji težak je udarac 'Osovini otpora' i Iran sada traži novi pristup

Piše: Armin Sijamić

Pad režima Bashara al-Assada promijenio je Bliski istok. Jedna od država koja je u takvom raspletu doživjela ozbiljan udarac je i Iran. Zvanični Teheran sada treba novu politiku, dok rivali profitiraju promjenom vlasti u Damasku.

Kako su izgledale posljednje sedmice vlasti Bashara al-Assada još uvijek je tajna. Neki krivca traže u Assadu, a drugi u Rusiji i Iranu. Ali, ono što je poznato jeste da su Assad i Teheran imali problema u komunikaciji, jer sirijski vođa nije pristajao na iranske zahtjeve, prijedloge, planove...

Mediji pišu da je Assad odbacio iranska upozorenja da se u Idlibu sprema vojna operacija protiv sirijske vojske, da je odbio poslati formalni zahtjev Teheranu za vojnu pomoć, a da je prethodno odbio otvoriti front na izraelskoj granici i tako pomoći libanski šiitski Hezbollah, koji je ušao u rat da pomogne palestinskom Hamasu. Navodno je zabranio Hezbollahu, shodno tome i (pro)iranskim snagama, da koriste sirijski teritorij u ratu sa Izraelom, u strahu da će biti napadnut Damask.

Ako je bilo šta od ovoga istina, onda je Iran imao vremena da se pripremi za ono što slijedi poslije Assadovog odbijanja da ostane važna karika u onome što se naziva „Osovinom otpora“, koja se proteže od Irana, Iraka, Sirije, Libana i Jemena. Assadov pad znači prekid osovine između iranske granice i Mediterana, odnosno ostavljanje Hezbollaha bez kopnene veze sa saveznicima, jer prve proiranske snage ostaju na iračkoj granici.

Nova realnost

Hezbollahovi lanci opskrbe presječeni su na kopnu, a izraelska vojska im je sada iza leđa izbijajući na vrh planine Hermon u Siriji. Hezbollah je u nezavidnoj situaciji i mora se transformisati. Pored toga što se mora posvetiti unutrašnjim političkim prilikama i dobiti povjerenje ljudi, mora se ograničiti na djelovanje u Libanu. Dakle, pored političkog opstanka, Hezbollah se mora pretvoriti u organizaciju koja će se baviti samo Libanom, ukoliko ih Izrael i Zapad ne unište.

http://nap.ba/qpost/382451

Izrael i Hezbollah prisiljeni su da pristanu na prekid vatre i spremaju se za novu rundu sukoba

Piše: Armin SijamićSedmicama se govorilo da su Izrael i Hezbollah blizu prekidu vatre. Rat koji je počeo 8. oktobra prošle godine Hezbollahovim napadom na Izrael i što je u septembru dovelo do izraelske invazije na Liban došao je do prekida vat

Iran mora pronaći nove kanale za snabdijevanje Hezbollaha i nema sumnje da će to učiniti, ali isto tako niko ne sumnja da to neće biti u onom obimu i onako jednostavno kako je bilo dok je u Damasku sjedio Assad. Jedan od iranskih poteza biće i upućivanje Hezbollaha na vlastite resurse, što će dovesti i do drugačijeg stava te grupe, kao i čitave „Osovine otpora“.

Iran je sada udaljen od sjeverne izraelske granice. Izrael je tvrdio da se tamo učvršćuje prisustvo iranskih snaga. Pored toga, Iran je izgubio i grad Al-Bukamal, stratešku važnu poziciju na iračko-sirijskoj granici, zatim prisustvo u Damasku, Halepu i na sirijskoj obali. Sva ta mjesta davala su veliku prednost Iranu u odnosu na sve njegove protivnike.

Između dva bloka

Bez Damaska u svom lancu saveznika, Teheran treba novu strategiju, jer još uvijek kontroliše tri glavna arapska grada (Bagdad, Sana i Bejrut). Od početka rata u Pojasu Gaze 7. oktobra prošle godine, Iran je pretrpio velike udarce, ali je ostvario i nekoliko važnih pobjeda.

Sada stvari stoje drugačije i Iran će promijeniti svoj pristup, ali ne i politiku. Za razliku od Rusije koja je porazom u Siriji ispala iz najvažnijih geopolitičkih procesa na Bliskom istoku, Iran je ostao u igri. To tvrdi i iranski ajatolah Ali Khamenei u svom nedavnom obraćanju.

„Što veći pritisak pravite, otpor postaje jači. Što više zločina počinite, otpor će biti odlučniji. Što se više borite protiv njega, on će se još više širiti“, rekao je Khamenei. Suštinski, to je pozivanje na motive zbog kojih je stvorena „Osovina otpora“, računajući da će se milioni ljudi na Bliskom istoku dići zbog osjećaja nepravde. Gledano iz tog ugla, Khamenei je potpuno u pravu.

Ali i drugi se pitaju i imaju planove. Iran se mora uskladiti s tim planovima. Dolaskom na vlast u Damasku snaga iz pokreta Muslimansko bratstvo, ocrtana su tri velika bloka kod muslimana Bliskog istoka. Jedni su okupljeni oko Turske i Katara, njihovi arapski rivali oko Saudijske Arabije, Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, a Teheran ima pomenute saveznike.

http://nap.ba/qpost/383914/ta-oekuje-arapski-svijet-nakon-Assadovog-pada

Šta očekuje arapski svijet nakon Assadovog pada?

Piše: Armin SijamićBashar al-Assad je sirijska prošlost. Ali njegov odlazak je početak za neke druge aktere i procese. Šta očekuje okolne arapske države nakon Assadovog plana i da li je Bliski istok ušao u novu fazu, vraćajući se na postavk

Saudijska Arabija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein proglasili su Muslimansko bratstvo za terorističku grupu. Iran to nije uradio, a mnogi kažu da taj i iranski blok imaju potencijal za saradnju, što je pokazao odnos Teherana prema Hamasu. Navedimo još dva primjera. Prvi, Iran i Katar zajednički upravljaju najvećim poljem prirodnog gasa na svijetu, i drugi da je Turska dugo vremena prozor ka Zapadu za Teheran. Zvanična Ankara je potpisala važne trgovinske sporazume sa Teheranom, uprkos svim razlikama.

Iran se trudio da popravi odnose sa Saudijskom Arabijom, što se na koncu i desilo. Ove sedmice Masoud Pezeshkian je u Kairu, kao prvi iranski predsjednik koji je to učinio od 2013. godine. Egipatski šef diplomatije Badr Abdelatty prisustvovao je Pezeshkijanovoj ceremoniji inauguracije u Teheranu u julu 2024., a zabilježeni su i drugi kontakti zvaničnika dvije države. Vjeruje se da će dvije države ponovo uspostaviti diplomatske odnose u punom obimu i razmijeniti ambasadore.

Dakle, Iran se nalazi između dva bloka, što postaje klasična „teorija igara“ u kojoj mora predvidjeti kako će se dva bloka ponijeti prema njima i jedni prema drugima. Nema sumnje da će stratezi u Teheranu o tome razmišljati i pod pritiskom da se dva bloka ne približe i okrenu protiv Teherana, što je bio slučaj u Siriji kada je počela pobuna protiv Assada.

Izrael i Zapad

Dok se bude bavio ovom dilemom, Iran se mora baviti i odnosom prema Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama, čija će naredna predsjednička administracija biti ispunjena proizraelskim kadrovima. Donald Trump, koji će funkciju preuzeti za manje od mjesec dana, u svom prvom mandatu pokazao se kao veliki protivnik bilo kakvog dogovora sa Iranom ako isti ne uključuje da se ta velika država podredi interesima Izraela.

Čini se da je pred Teheranom težak period, ako poredimo sa nekoliko godina unazad. Ankara, Rijad, Kairo, Tel Aviv i Washington imaju svoje planove i neki od njih podrazumijevaju da se iranski uticaj u određenim dijelovima Bliskog istoka umanji.

Međutim, Iran ima priliku da neke probleme prepusti drugima sada kada Assada nema u Damasku. Naime, neke muslimanske države su Iranu i njegovim saveznicima zamjerale zašto se bave pitanjem Palestine i zašto druge ne puste da to pitanje riješe, optužujući Teheran da to koristi za svoje interese. Sada kada su oba pomenuta bloka izbila na granicu Izraela, Teheran ima priliku da se skloni sa strane i ovo pitanje prepusti drugima, smanjujući sebi pritisak od strane Zapada i regije.

Teheran će u narednom periodu morati redefinisati politiku prema Bliskom istoku. Poraz u Siriji je uvod u novi period za Iran, a krajnji ishod bi mogao biti i pozitivan i negativan, zavisno od toga kako se Teheran postavi i kako se postave drugi. Jedan od onih od kojeg mnogo zavisi je Trump, koji se pokazao kao neprijatelj Irana, ali i kao osoba sklona pregovorima i sa najvećim neprijateljima, poput vlasti u Sjevernoj Koreji. Bliski istok se promijenio od prvog Trumpovog mandata i za mnogo toga sada se pitaju Tel Aviv, Teheran, Ankara, Rijad...

http://nap.ba/qpost/383411/Poraz-u-Siriji-razbio-je-Putinov-san-da-e-tokom-njegovog-mandata-Rusija-postati-svjetska-sila

Poraz u Siriji razbio je Putinov san da će tokom njegovog mandata Rusija postati svjetska sila

Piše: Armin SijamićMunjevita promjena režima u Siriji još uvijek je obavijena velom tajne. Javnosti nisu poznati svi detalji, ali neke implikacije su očigledne i bile su poznate i onda kada je rat u Siriji išao u korist osovine Moskva-Teheran.