Ekonomska zavisnost kao prijetnja suverenitetu: Kako Srbija i Hrvatska oblikuju sudbinu BiH

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Bila jednom jedna država, duhom i identitetom vrlo stara, terminologijom tek u nastanku. Spaljena. Pobijena. Preorana topničkim oružjem i alatima. Natopljena krvlju. Ipak je opstala, krvava i podijeljena. Ne, ne zove se Ukrajina.

Jer, ko bi danas u Ukrajini pomislio, a kamoli Volodimiru Zelenskom predložio, da okonča rat tako da Rusija postane suvlasnik njihovih kompanija? Ili da neko predloži da za deset ili dvadeset godina nakon rata to postane realnost? Vjerujem da bi Zelenski radije digao ruku na sebe nego prihvatio takvu ideju.

U Bosni i Hercegovini to je stvarnost. I u ovom tekstu ću se malo baviti ekonomskim projekcijama ili tokovima. Za priču koju pričamo to je najmanje bitno, a još manje važne su priče o radnim mjestima, biznisu ili globalizmu.

Prisutnost Srbije i Hrvatske u vlasničkim strukturama javnih, a posebno strateških kompanija u Bosni i Hercegovini, predstavlja značajan izazov ne samo s ekonomskog, već i političkog aspekta. Kroz prizmu historijskih odnosa, regionalnih hegemonističkih težnji i trenutnih političkih dinamika, jasno je da vlasništvo nad ključnim resursima ima duboke posljedice po suverenitet i stabilnost BiH.

Ekonomski utjecaj kao instrument politike

Srbija i Hrvatska ostvaruju značajno prisustvo u sektorima poput energetike, telekomunikacija i industrije u BiH. Ovaj utjecaj prevazilazi čisto tržišne interese – postaje alat za kontrolu ključnih tokova kapitala i resursa u državi. Energetski sektor je najočitiji primjer. Kroz vlasničke udjele u kompanijama koje upravljaju infrastrukturom ili opskrbom, susjedne države direktno utiču na stabilnost energetskog sistema BiH, kao i na političke odluke povezane s međunarodnim sporazumima i projektima poput plinovoda ili električnih mreža.

Slično je i s prisustvom srbijanskih i hrvatskih banaka u BiH, koje omogućava direktan utjecaj na tokove kapitala i kontrolu finansijskog sistema. Kada je centralizacija vlasništva u rukama stranih država s dugoročnim političkim interesima, ekonomski interesi postaju neodvojivi od političke strategije, otvarajući prostor za ucjene ili pritiske na vlasti.

Političke implikacije i regionalna hegemonija

Politička dimenzija ove ekonomske dominacije još je alarmantnija. Srbija i Hrvatska nisu obične susjedne zemlje – njihova historija odnosa prema BiH obilježena je težnjama ka teritorijalnom i političkom podređivanju. Srbija, kroz koncept "srpskog sveta," promovira političku i ekonomsku homogenizaciju prostora gdje žive Srbi, dok Hrvatska koristi svoj status članice EU kako bi diktirala dinamiku eurointegracija BiH i ostvarivala ekonomsku dominaciju.

Strateško vlasništvo time postaje produžena ruka političke hegemonije. Srbija koristi ekonomske veze da BiH uključi u inicijative poput "Otvorenog Balkana," koje de facto promoviraju srbijansku dominaciju regionalnim tržištima. Hrvatska, s druge strane, aktivno blokira projekte koji BiH mogu pozicionirati kao konkurenta, poput izgradnje terminala za ukapljeni plin ili modernizacije transportnih pravaca.

Historijske paralele i savremeni izazovi

Historija nas uči da ekonomska zavisnost često vodi u političku podložnost. U slučaju BiH, vlasništvo nad javnim kompanijama u rukama susjednih država može ograničiti njenu sposobnost djelovanja u ključnim političkim pitanjima, uključujući teritorijalni integritet, unutrašnju stabilnost i međunarodnu politiku.

Primjeri su već prisutni. Hrvatska je koristila izgradnju Pelješkog mosta za dodatno jačanje kontrole nad Jadranom, zanemarujući interese BiH. Srbija, kroz svoje resurse u entitetu RS, podržava secesionističke narative i destabilizira državu, koristeći tzv. specijalne i paralelne veze između RS i Srbije za ostvarenje svojih političkih ciljeva.

Strategije za zaštitu ekonomskog suvereniteta

Bosna i Hercegovina mora redefinirati svoj pristup prema stranom vlasništvu u javnim i strateškim sektorima. Prvi korak je uspostavljanje strožih zakonskih regulativa koje će ograničiti koncentraciju vlasništva stranih aktera u ključnim industrijama. Paralelno, potrebno je strateški podržavati razvoj domaćih kompanija, uz političku volju i koordiniranu ekonomsku politiku.

Jačanje saradnje sa zemljama koje nemaju političke pretenzije prema BiH, poput Slovenije ili drugih članica EU s neutralnim interesima, može ponuditi alternativu zavisnosti od Srbije i Hrvatske. Istovremeno, BiH mora graditi institucionalne kapacitete za zaštitu svojih interesa na međunarodnim forumima, koristeći mehanizme EU i UN za ravnopravne odnose sa susjedima.

Prisutnost Srbije i Hrvatske u vlasničkim strukturama ključnih kompanija u BiH nije samo ekonomsko pitanje – to je politički problem s ozbiljnim posljedicama po suverenitet i sigurnost države. Bez jasnog odgovora, BiH rizikuje da postane ekonomska kolonija svojih susjeda, čime dodatno jača njihove hegemonističke težnje.

Vrijeme je da vlasti u BiH stanu odlučno i jasno pred ovaj izazov, stavljajući interese države ispred partikularnih političkih i ekonomskih kalkulacija.