Konaković u UN-u: Kao žrtve genocida imamo dužnost zahtijevati od moćnika da zaustave zločine u Gazi

(Patria) - Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković obratio se danas na sastanku ministara vanjskih poslova Pokreta nesvrstanih zemalja (NAM), koji je održan na marginama 79. zasjedanja Generalne skupštine UN-a u New Yorku.

Konakovićevo obraćanje o temi "Zaštita civila u oružanom sukobu: solidarnost s palestinskim narodom" u nastavku možete pročitati u cjelosti:

Obraćanje ministra vanjskih poslova BiH @DinoKonakovic na sastanku ministara vanjskih poslova Pokreta nesvrstanih zemalja (NAM), koji je održan na marginama 79. zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u Njujorku.

Ministar Konaković je u svom obraćanju govorio na temu… pic.twitter.com/ZlRNkb6Fzq

— Ministry of Foreign Affairs of BiH (@mfa_bih) September 24, 2024

"Ekselencije, uvažene kolege, cijenjeni predsjedavajući;

Većina vas, i na vašu sreću, poznaje ove pojmove samo u teoriji. Ukratko ću vam dati pozadinu stvarnih životnih iskustava koja omogućavaju meni i ostalim predstavnicima moje zemlje Bosne i Hercegovine da zahtijevamo od svijeta da se ponaša bolje i da fraza 'nikad više' zaista znači nikad više za bilo koga i bilo gdje.

Širom moje zemlje civili su masakrirani i na mnogim mjestima ostavljeni u masovnim grobnicama. Kulminacija godina agresije i genocidnih radnji bila je genocid u Srebrenici. Ne samo da nas svijet nije zaštitio, nego je dozvolio da srpske snage ubiju gotovo 8.400 civila u gradu koji je bio proglašen kao UN-ova sigurna zona.

Napadnuti smo i invadirani od strane moćno naoružanih srpskih snaga, dok je UN nametnuo embargo na oružje, zabranjujući nam da osiguramo oružje za odbranu naših domova, naših porodica i naše zemlje.

Na mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini žrtve su prisiljene živjeti rame uz rame s pojedincima koji su ih mučili. Iako je to krivično djelo, veličanje osuđenih ratnih zločinaca je uobičajeno i koriste ga čak i neki izabrani vladini službenici.

Naš susjed Srbija pruža utočište osuđenim ratnim zločincima koji su pobjegli iz Bosne kako bi izbjegli služenje zatvorskih kazni. Među njima je Novak Đukić, osuđen za ratne zločine nad civilima, konkretno za masakr na tuzlanskoj Kapiji, koji je ubio 71 osobu, prosječne starosti 24 godine. Najmlađa žrtva bio je Sandro Kalesić, dvogodišnja beba koja je preminula od zadobijenih rana u naručju svog oca.

Spisak zločina i užasa kojima je naš narod bio izložen je beskrajan. Međutim, s najvećim ponosom mogu izjaviti da smo uvijek slijedili ratna pravila i međunarodno pravo dok smo se branili od moćno naoružanog neprijatelja. Sami i napušteni od svih, ali nikada nismo opravdali ubistvo nevine osobe.

Naravno, uvijek postoje neke ružne iznimke, i nekolicina boraca s naše strane je ubila civile, ali su čak i tokom rata bili progonjeni i kažnjeni. Svi u Bosni i Hercegovini će vam reći da su ti ljudi sramota. Mi ne veličamo one koji ubijaju djecu, žene, civile. To je naša snaga, a ne slabost.

U najtežim vremenima nikada nismo posegnuli za zlom, nikada nismo postali poput onih koji su nas napadali, dok su činili najgore zločine protiv čovječnosti na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

Stoga, danas s punim moralnim integritetom mi, predstavnici ponosne i hrabre Bosne i Hercegovine imamo dužnost zatijevati od onih koji imaju moć da odmah zaustave najbrutalnije klanje djece, žena, staraca, muškaraca i svih civila u Gazi.

Više od 41 hiljada ljudi je ubijeno, velika većina njih su žene i djeca. Škole nisu legitimna vojna meta, izbjeglički šatori nisu legitimna vojna meta, tržnice nisu legitimna vojna meta, djeca koja se igraju nisu legitimna vojna meta, bolnice nisu legitimna vojna meta, novinari nisu legitimna vojna meta. Ljudska prava, pravila zakona i međunarodni zakoni trebaju biti isti za sve. Te lekcije su bolno naučene u Srebrenici prije 30 godina, a sada nemojte praviti iste greške.