Srebrenica je naš vječni neprebol i živa rana svakog Bošnjaka

Piše: Muamer Bandić, član Predsjedništva Stranke za BiH i zastupnik u Skupštini KS

Vijeće ministara BiH ni ove godine nije donijelo Odluku o proglašenju 11. jula Danom žalosti u Bosni i Hercegovini, bez obzira na sve presude Međunarodnog suda pravde i rezoluciju Ujedinjenih nacija. Ovim potezom je državna Vlada direktno uključena u negiranje i poricanje genocida u Srebrenici!

Relaksacije odnosa nema, niti može biti s negatorima genocida u Srebrenici, jer Srebrenica je naš vječni neprebol i živa rana svakog Bošnjaka. Ko ne poštuje Srebrenicu, ne poštuje ni naš narod i time nam iznova pokazuje da ne želi mir, suživot i izgradnju normalne i bolje budućnosti za generacije koje dolaze, u našoj zajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini. Neka naša ruka bude pružena svakom čovjeku, a isto tako čvrsto stisnuta u šaku za svakog nečovjeka.

Negiranjem genocida se neljudi, iz godine u godinu već 29 godina monstruozno iživljavaju i izruguju nad najbolnijim događajem u historiji naše zemlje i našeg naroda. Iznova se ubijaju ubijeni. Iznova se muče preživjeli, a sve kako bi se umorili i odustali od traženja pravde.

Sistematski se kreiraju sekundarne i tercijarne kolektivne traume, sve s ciljem kako bi se relativizirao i pao u zaborav najmonstruozniji zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. I dok se izvršioci genocida i njihovi pomagači bore da se Srebrenica zaboravi, naša borba je da nikada ne zaboravimo i nikada ne odustanemo od traženja pravde za žrtve genocida.

Naša je civilizacijska dužnost da govorimo i svjedočimo istinu 11. jula svake godine i da se na taj način borimo za one koji danas ne mogu, na ovom svijetu da traže pravdu. Naša je ljudska, moralna, a i zakonska obaveza, da u njihovo ime ne praštamo onima koji se nisu pokajali za svoje zločine, niti onima koji ometaju otkrivanje istine i kažnjavanje zločinaca.

Na to nas obavezuje mala Fatima, rođena i umrla istog dana, 12. jula 1995. godine u Potočarima. Na to nas obavezuje i današnjih 14-tero ukopanih žrtava genocida, od kojih je najmlađa imala tek 17, a najstarija 68 godina. Nekima od njih su ostaci pronađeni na čak 4 različite lokacije, sekundarne ili tercijarne grobnice, što pokazuje svu brutalnost namjere, razmjera i sistematičnosti zločina genocida.

Naša šutnja samo može pomoći zločincima da ostvare svoje bolesne ciljeve. Zato govorimo i to glasno, što glasnije možemo NeverForgetSrebrenica.