Kozograd kod Fojnice: Posljednja bosanska adresa kraljice Katarine koja je konje potkivala naopako da zavara progonitelje

(Patria) - Poznatom fotografu Borisu Trogrančiću pažnju su nedavno privukli ostaci srednjovjekovne tvrđave Kozograd, skriveni gustom šumom na strmim liticama jugoistočnih padina planine Matorac.



- Iznenađen sam što ovo mjesto nije bolje uređeno i označeno - kaže Trogrančić za Punkufer.hr.

No, to ga nije spriječilo da zabilježi brojne detalje tog mjesta na kojem imate osjećaj da ste sami na svijetu.



Za tvrđavu, izgrađenu vjerovatno u 14. stoljeću, vežu se brojne legende, otkriva fotograf.

- Arheološki su ostaci skromni, ali mogu se razabrati ostaci dviju kula i cisterne za vodu. S ovog mjesta na nadmorskoj visini od 1.430 metara pruža se jedinstven pogled na Fojnicu i na cijelu kotlinu prema sjeveru - govori Trogrančić.



Pojašnjava da se Kozograd u pisanim izvorima prvi put spominje 17. januara 1434. godine u jednom dubrovačkom dokumentu.

Tom prilikom Dubrovčani su svom građaninu Vukosavu Kopiliću, koji je tada boravio u Kozogradu (in Cosao), uputili poziv na sud.



Nakon tog spomena pa sve do propasti bosanske države 1463. godine sačuvana su samo dva spomena grada, i to oba u dubrovačkim izvorima iz 1444. i 1447. godine.

Kozograd je jedan od srednjovjekovnih bosanskih gradova o kojem je tokom vremena narodna mašta isplela čitav niz predanja i vjerovanja.

- Još je dubrovački hroničar Jakov Lukarević zapisao predanje koje tvrdi da je kraljica Katarina Kosača pred osmanskim osvajačima iz Kozograda (Kosalaz, castello di Huoiniza) pobjegla preko Konjica i Stona u Dubrovnik.



Narodna predanja o Kozogradu, koja su uglavnom vezana za propast bosanske države 1463., govore da je kraljica Katarina potkovala konje naopako i tako zavarala svoje progonitelje.

Tragovi konja još uvijek stoje u stijeni. Također, vjeruje se da su u Kozogradu boravili i "stari Grci", koji su inače vrlo čest motiv narodnih predanja ovog prostora.



Kako god, padom pod osmansku vlast daljnji razvoj Kozograda naglo je presječen, izgleda da je po osvajanju grad razrušen i više nije ni obnavljan - saznajemo ono što nam fotografije ne mogu ispričati.

Trogrančić pojašnjava i da su graditelji prilikom izgradnje koristili uglavnom lomljeni, a samo u rijetkim slučajevima fino obrađeni kamen.



Na stijeni smještenoj uz zapadni dio grada uklesan je natpis koji je teško odgonetnuti.

Trogrančić dodaje da je na tom mjestu izgrađen komunikacijski toranj.



Ali, da vas to ne odvrati od šetnje, dodaje: "U neposrednoj je blizini lovačka kuća i pitka voda, pa je moguće odmoriti se prilikom posjete".