Piše: Amra Vrabac
Delegacija Vlade FBiH koju su činila tri ministra (turizma i okoliša, poljoprivrede i raseljenih i izbjeglica) bila je na otvorenju džamije Arnaudija u Banja Luci. Federalnog premijera Nermina Nikšića nije bilo.
Istog dana druga tri ministra u Vladi FBiH (unutrašnjih poslova, energije i rudarstva, te rada i socijalne politike) položili su cvijeće na Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Ni tu Nikšića nije bilo.
A onda se samo dan poslije ukazao u novom sarajevskom tramvaju na poziv Adnana Štete, ministra saobraćaja KS. Bila je to kontrolisana ekskurzija političara iz trojke, te gostiju iz međunarodnih finansijskih institucija kod kojih smo se i zadužili za nove tramvaje.
Samo što smo prenoćili, Nikšić je nastavio sa ilegalom. Nije ga danas bilo na polaganju cvijeća na spomen-obilježjima povodom Dana Evrope, Dana pobjede nad fašizmom i Dana Zlatnih ljiljana. U delegaciji Vlade FBiH nije bilo ni ministra za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Nedžada Lokmića. Priznajem da sam guglala da vidim kako čovjek izgleda.
Ponovo je delegaciju Vlade FBiH činio ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak i raseljenih i izbjeglica Nerin Dizdar. Od 16 ministara i premijera Nikšića, na ovako važan datum delegirana su dva ministra.
Čini se da premijer Nikšić izbjegava sve one događaje gdje bi mogao imati direktan susret s građanima i kako ne bi morao odgovarati na pitanja zašto penzije nisu povećane, šta je sa zakonom o minimalnoj plaći, kad će set fiskalnih zakona. Sve rokove koje su postavili nisu ispoštovali. A pitanje je i hoće li i kada. Jer budžetska rupa nakon usvajanja seta fiskalnih zakona je neminovna. Svjestan je toga i Nikšić.
Na momenat sam pomislila da je Nikšić otišao put Portugala da bodri rukometaše, omiljenu bh. reprezentaciju. No, nije. Tu je. Ali opet iz nekoga razloga Nikšić nije smatrao da danas treba biti u Sarajevu, položiti cvijeće, odati počast najhrabrijim sinovima ove države.
I neće to Nikšiću zaboraviti Zlatni ljiljani. Njegov odnos prema patriotama ove zemlje, prema institucijama Bosne i Hercegovine već odavno govori o njegovom patriotizmu. Nije dovoljno napisati na društvenim mrežama kako ne odustaje od kompromisa i EU puta. Na tom EU putu ne smije se zaboraviti ni baciti mrlja na časnu borbu Armije RBiH za slobodnu i nezavisnu BiH. Na kraju isti taj Nikšić hvalio se da je bio pripadnik Armije RBiH. Pa zašto je onda danas bilo tako teško uputiti jednu čestitku.
Iako je Nikšić premijer Federacije BiH, to je dio države BiH koju bi Nikšićevi partneri u vlasti da dijele, parčaju, koju vrijeđaju, negiraju, nipodaštavaju, svojataju njene dijelove, koji bi da trguju najvećom ranom Bošnjaka kao da polažu pravo na takvo nešto. I nije se Nikšić tome adekvatno suprotstavio pa i ne čudi zašto ga nema u javnosti, već samo u sarajevskom tramvaju sa odabranim društvom.