Piše: Armin Sijamić
U ponedjeljak je francuski predsjednik Emmanuel Macron u Parizu bio domaćin konferencije na kojoj je razgovarano o pomoći Ukrajini. Bila bi to samo još jedna u nizu konferencija na kojoj se saveznici sa Zapada obavezuju da će pomoći Kijevu da Macron nije izjavio da ne isključuje mogućnost da francuske kopnene trupe budu raspoređene u Ukrajinu.
Obraćajući se novinarima, nakon pomenute konferencije s dvadeset evropskih lidera, Macron je rekao da „ne može isključiti“ slanje trupa u Ukrajinu. „Učinit ćemo sve što je potrebno da Rusija ne dobije rat“, rekao je. Upitan da li to uključuje slanje vojnika, kazao je da „ne postoji konsenzus da se na zvaničan način pošalju trupe na teren. Ali u pogledu opcija, ništa se ne može isključiti.”
Kijev je pozdravio ovu izjavu, neki evropski i NATO saveznici su saopštili da neće slati vojsku u Ukrajinu, a Kremlj da bi raspoređivanje trupa bio početak rata između Rusije i NATO-a.
Francuski ministar vanjskih poslova Stephane Sejourne rekao je jučer državnim parlamentarcima da „moramo razmotriti nove akcije podrške Ukrajini. One moraju odgovoriti na jako specifične potrebe, posebno mislim na uklanjanje mina, kibernetičku odbranu, proizvodnju oružja na licu mjesta, na ukrajinskom teritoriju“, dodajući da bi neke od tih akcija zahtijevale prisutnost na terenu, ali da se ne prijeđe prag borbi. „Ništa se ne bi smjelo isključiti. To je bilo i još uvijek jeste stajalište predsjednika Republike“, rekao je Sejourne.
Iako je Macron ranije davao izjave koje su išle protiv stavova saveznika sa Zapada, izjava o mogućnosti slanja francuskih trupa u Ukrajinu nije slučajna i nije izrečena prvi put u kontekstu da Francuska i evropske države moraju preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost, smanjujući ovisnost od Sjedinjenih Američkih Država i pokazujući snagu Rusiji i drugim rivalima.
S različitim planovima i istim ciljem
Izjave koji su dali Macron i Sejourne otkrile su jednu od opcija koje su na stolu kada se govori o ukrajinskom ratu. „Sama činjenica da se razgovara o mogućnosti slanja određenih kontingenata u Ukrajinu iz zemalja NATO-a vrlo je važan novi element“, rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, implicitno potvrđujući da u Rusiji razmatraju takvu mogućnost, budući da je gotovo čitav Zapad jednoglasan u ideji da Moskva ne smije pobjediti u ovome ratu.
Kako stvari stoje, dio država sa Zapada nije spreman da šalje vojnike u Ukrajinu, iako su neki priznali da tamo imaju svoje snage. Tako je glasnogovornik premijera Rishija Sunaka, upitan da prokomentariše Macronovu izjavu, rekao da Ujedinjeno Kraljevstvo nema plan slanja većeg broja vojnika u Ukrajinu. „Osim malog broja osoblja koje imamo u zemlji, a koje podržava oružane snage Ukrajine, nemamo nikakve planove za raspoređivanje većih razmjera“, rekao je.
Priznanje da u Ukrajini ima britanskih instruktora nije novost jer su oni bili tamo pred početak ruske agresije, obučavajući ukrajinske snage da rukuju protivoklopnim sistemima sa Zapada koje su im poslali London i Washington. Tih dana ukrajinska vojska je spriječila pad Kijeva, napadajući na duge ruske kolone oklopnih vozila.
Njemački kancelar Olaf Scholz je rekao da neće slati vojsku u Ukrajinu, a isto su poručili zvanični Washington, Madrid, Štokholm, Budimpešta, Varšava i Prag, kao i slovački premijer Robert Fico, koji je rekao da više država članica Evropske unije i NATO-a razmatra da pošalje vojsku na bilateralnom osnovu. Podsjetimo, Ukrajina je nedavno sklopila sigurnosne sporazume sa Italijom i Kanadom, a ranije s Ujedinjenim Kraljevstvom, Njemačkom, Danskom i Francuskom. One su se obavezale da će podržavati Ukrajinu da se odbrani od Rusije, dok se država ne uključi u NATO.
Neki Macronovu ideju nisu odbacili. „Vremena poput ovih zahtijevaju političko vodstvo, ambiciju i hrabrost da se razmišlja izvan okvira. Inicijativa iza jučerašnjeg sastanka u Parizu je vrijedna razmatranja“, rekao je litvanski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis. General Onno Eichelsheim, najviši nizozemski vojni oficir, rekao je da je Macron vjerovatno želio da jasno stavi do znanja Putinu da nijedna opcija nije isključena. „Morate staviti sve opcije na sto“, rekao je.
Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je ranije rekao da nije pitanje da li će Ukrajina postati članica tog saveza, već je samo pitanje vremena. Govoreći o izjavi Macrona o slanju francuskih vojnika u Ukrajinu, Stoltenberg je jučer rekao da nema plana o slanju vojnika NATO-a i da bi to trebalo jednoglasnu podršku svih članica.
Ukrajina je proteklih mjeseci doživjela nekoliko vojnih poraza, a najveća prijetnja se nadvija kako se primiču američki predsjednički izbori. Mnogi strahuju da bi pobjeda Donalda Trumpa značila ukidanje ili bitno smanjenje američke vojne pomoći Kijevu.
Macronov ruski rulet
Macronu, kao i svim drugima na Zapadu, jasno je da se nešto mora poduzeti. Kijev tvrdi da im nedostaje artiljerije i granata te da im nije isporučeno ni ono što im je obećano. Ukrajini nedostaju borbeni avioni, protivvazdušna odbrana i rakete dugog dometa. O tome se raspravlja već dvije godine, a i onda kada se pomoć odobri dolazi do različitih problema prije isporuke.
Macron se ranije u Ukrajini nametao kao faktor, a posjetio je predsjednika Rusije Vladimira Putina nekoliko sedmica pred početak ruske agresije. Sastanak je ostao upamćen i po dugačkom stolu koji je držao sagovornike na distanci. Nakon toga, Francuska je Kijevu pružala skromnu pomoć, da bi kasnije počela slati savremeno oružje, uključujući rakete dometa od 250 kilometara.
Čini se da u Parizu sada vjeruju da stvari idu u lošem pravcu i da se mora razmišljati o drugačijem pristupu. Kako bi taj angažman izgledao javnosti nije poznato, ali riječi premijera Fice potvrđuju da se razgovara čak i o slanju vojnika iz drugih država. Zato nije iznenađenje da se Pariz pojavljuje s ovakvim najavama, budući da su oni jedina nuklearna sila unutar EU i da godinama predlažu da EU uspostavi vojne snage i smanji ovisnost o NATO-u, odnosno o Washingtonu.
Pored toga, Francuska i druge države imaju druge interese u Ukrajini, što se posebno odnosi na period po okončanju rata, jer već postoje procjene da će za obnovu te države biti potrebno više od 600 milijardi eura. Tako bi obnova Ukrajine i njeno daljnje uključivanje u političke i ekonomske okvire Zapada mogao biti veliki posao koji Pariz i drugi ne žele prepustiti drugima.
Šta će Macron uraditi i da li će uraditi ono što je najavio za sada nije poznato i ne zavisi samo od njega, odnosno nije poznato kako bi mogla izgledati ta „specijalna vojna operacija“, rečeno rječnikom koji koristi Moskva da opravda invaziju na susjednu državu. Da je sama mogućnost raspoređivanja francuskih ili drugih stranih trupa opasnost po ruske planove u Ukrajini potvrđuje i jučerašnja izjava iz Kremlja. Ako članice NATO-a pošalju svoje trupe da se bore u Ukrajini „u tom slučaju ne bismo morali govoriti o vjerovatnosti, nego o neizbježnosti (direktnog sukoba)“ sa Rusijom, rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.
Pariz vjerovatno nema plan ratovati protiv Rusije, ali slanjem svojih trupa, zajedno sa drugim članicama NATO-a, mogao bi dovesti do pat-pozicije na terenu, odnosno računa da ruske snage zaustave napade tamo gdje su vojnici sa Zapada. Takav plan bi mogao biti na tragu ranijih razmišljanja da bi se rat u Ukrajini, barem za određeno vrijeme, mogao završiti po korejskom scenariju, odnosno uspostavljanjem linije razgraničenja koju niti jedna strana ne prelazi, čekajući bolju priliku da ostvari svoje ciljeve.
Macronovi planovi zavise i od ishoda predstojećih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama. Međutim, Kijevu ponestaje vremena da čeka novembar i ishod izbora, jer bi ruske snage na proljeće ili u ljeto mogle ponovo krenuti u ofanzivu. Do tada bi saveznici sa Zapada Kijevu trebali isporučiti barem ono što su obećali. Macron i ostali te garancije Kijevu na pomenutoj konferenciji nisu dali.