Popis u Crnoj Gori: Nastavak radikalne propagande u službi stvaranja države konstitutivnih naroda

Piše: Nevena Kovačević

Popis u Crnoj Gori zvanično je počeo u nedjelju, nakon dva odgađanja.
Iako su predstavnici opozicije samo tri dana prije početka popisa pozivali na bojkot, tvrdeći kako nijesu ispunjeni uslovi predviđeni sporazumom koji su potpisali sa premijerom Milojkom Spajićem, nakon posljednjeg odgađanja uslijedile su drugačije izjave.

Nakon saopštenja u kojima se implicira da je odgađanje od samo tri dana bilo dovoljno za ispunjenje ranije neispunjenih uslova, sve opozicione partije građanima su uputile pozive da, umjesto ranije najavljivanog bojkota ipak učestvuju u popisu i slobodno se izjasne.

Stiče se utisak da građanska opozicija nije razmišljala o tome da li bi njihove nagle odluke mogle doprinijeti jačanju nepovjerenja građana u cjelokupan proces. Opozicionari se nijesu zapitali da li bi njihove kalkulantske promjene stavova za posljedicu mogle imati odluku jednog dijela građana i građanki da ne učestvuju u procesu koji već mjesecima prate brojne kontroverze.

Iako se dogovor na liniji vlasti i opozicije u vezi sa popisom pokušava predstaviti kao rezultat dobronamjernog dijaloga i postizanja kompromisa u korist države i građana, sve čemu smo svjedočili prethodnih dana ukazuje da su popisne odluke prije plod političkih igara i partijskih kalkulacija, negoli suštinskog konsenzusa.

Izostala su pojašnjenja predstavnika opozicije o tome šta se desilo sa navodnim pripadnicima BIA za koje su tvrdili da su angažovani u Upravi za statistiku, kako su rezultati popisa sa kojima mjesecima maše velikosrpska propagandistička elita na čelu sa Aleksandrom Vučićem odjednom postali prošlost, zašto bi trebalo vjerovati da je njihovo formalno učešće u sprovođenju kontrolnih mehanizama dovoljna garancija legitimnog popisa.

Pitanje je i kako je proces unaprijed pripremljen od strane Vlade Dritana Abazovića mjesec nakon izbora nove Vlade postao predmet puke statistike, bez prostora za zloupotrebe, a sprovodi ga Vlada čiji su kontrolori četnički vojvoda Andrija Mandić i ostatak rusko-srpske agenture, suprotno svim preporukama evropskih partnera i nevladinog sektora. Jasno je da je priča o dijalogu završena onog trenutka kad su se, isključivanjem predstavnika civilnog sektora, popisni pregovori sveli na međupartijske sastanke uz prisustvo predstavnika nacionalnih vijeća manje brojnih naroda, s ciljem da se izbjegne pokretanje tema o odgađanju popisa za proljeće, te izbacivanju identitetskih pitanja i drugim izmjenama popisnih listića.

Koliko su kontrolni mehanizmi uvedeni na zahtjev opozicije funkcionalni, pokazaće rezultati popisa, ali je evidentno da je Milojko Spajić, u saradnji sa koalicionim partnerima, igru sa opozicijom odigrao vrlo mudro, fingirajući želju za dijalogom i smirivanjem tenzija. Istina je, međutim, posve drugačija.
Za Spajića je skidanje popisa sa dnevnog reda važnije od kvaliteta samog procesa, a manjinski podržavaoci njegove Vlade pristali su na sva odgađanja i navodne ustupke na račun opozicije, jer se, očito, ne plaše da će im novouvedeni mehanizmi poremetiti odavno projektovane rezultate.

Uloga opozicije

Jedno od tekućih pitanja je i da li će opozicija preuzeti odgovornost u slučaju eventualnih zloupotreba, te scenarija djelimičnog bojkota, koji bi, kao rezultat kalkuliranja opozicije išao naruku velikosrpskim propagandistima, a nasuprot tome bio najlošija opcija kojom bi se, svjesno ili nesvjesno doprinijelo dodatnom urušavanju građanskog karaktera države, te podgrijavanju narativa o radikalnim crnogorskim nacionalistima.

Posmatrajući djelovanje opozicije u prethodne tri godine, odgovor nije teško odgonetnuti - umjesto preuzimanja odgovornosti, u slučaju gore pomenutog scenarija, opozicija će pribjeći prelijetanju iz pobjedničko-kontrolorske uloge u ulogu žrtava političke prevare na koju su navučeni od strane aktuelnog premijera.

Identičnu predstavu gledali smo i onomad kad je Demokratska partija socijalista manjinski podržala Vladu Dritana Abazovića, hvaleći se pobjedom građanske i proevropske opozicije koja je izglasavanjem nepovjerenja Vladi Zdravka Krivokapića uspjela očuvati nacionalne interese.

Samo par mjeseci kasnije, opozicija je, gušeći građanski otpor, dala Abazoviću odriješene ruke za potpisivanje takozvanog temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, da bi, nakon tajnog čina koji su realizovali Abazović i patrijarh Porfirije, a za šta su nagovještaji postojali danima unazad, po učinjenoj šteti, pokrenuli postupak za izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj
Vladi, uz optužbe da je izigrao povjerenje Demokratske partije socijalista.

Objektivno gledano, Abazović nikada nije krio da je potpisivanje temeljnog ugovora jedan od njegovih prioriteta, što u praksi znači da dio opozicije koji je dao manjinsku podršku njegovoj Vladi nije bio prevaren.

Opijeni željom za povratkom na vlast, omogućili su Abazoviću da potpiše ugovor kojim se, osim predaje vjerskih objekata i kulturno-istorijskog nasljeđa, Srpskoj pravoslavnoj crkvi daju neustavna ovlašćenja koja ovu vjersku zajednicu pozicioniraju iznad države. Opozicione partije koštaju sopstvene kalkulacije, a nedostatak popisne strategije, koja bi rezultirala odgađanjem procesa za proljeće, te obezbjeđivanja mehanizama za sprječavanje agresivne propagande, izvjesno bi mogao usloviti novi pad podrške u narednim izbornim ciklusima.

Nastavak dezinformacione propagande i zagovaranja ustavne redefinicije državnog ustrojstva Radikalna propaganda koju dominantno sprovode prorežimski mediji pod kontrolom Aleksandra Vučića, ali i opskurni portali poput IN4s i Borbe, koji, iako nijesu registrovani u Crnoj Gori, godinama aktivno sprovode rusko-srpsku propagandu, sa jasnim elementima govora mržnje, nastavljena je i nakon zvaničnog početka popisa.

Širenje dezinformacija

Čak ni činjenica da će izbori u Srbiji biti održani za svega deset dana, nije zaustavila misionare velikosrpske propagandne mašinerije.

Analize Digitalnog forenzičkog centra ukazuju na svakodnevno plasiranje lažnih vijesti, kojima se, lažiranjem podataka sa ranijih popisa, revizionističkim izvrtanjem istorijskih činjenica, te produbljivanjem narativa o statusu ugroženih Srba u Crnoj Gori, već mjesecima pokušava negirati postojanje crnogorske nacije i crnogorskog jezika.

Posljednjih dana, naročito su aktuelna pitanja jezika, te upotrebe ćiriličnog pisma, koje je, suprotno tendencioznim natpisima propagandnih glasila u ravnopravnoj upotrebi sa latiničnim pismom, što je garantovano Ustavom, a potvrđeno u praksi.

Jedan od najupečatljivijih primjera proizvoljnog i neetičnog izvještavanja, svakako je tekst portala Euronews, u kome novinar, bez navođenja izvora, iznosi tvrdnje o vraćanju srpskog jezika u službenu upotrebu i školske programe nakon sprovedenog popisa, iako je članom 13 crnogorskog Ustava jasno definisana službena upotreba srpskog jezika, koji ima isti status kao i
jezici koje koriste pripadnici manjinskih naroda.

Opasne dezinformacije posljedica su zagovaranja ustavne redefinicije, koje je započeo predsjednik Skupštine Andrija Mandić, nedavnom izjavom za Večernje novosti, a nastavili njegovi saborci iz nekadašnjeg Demokratskog fronta.

U pomenutoj izjavi, Mandić je naveo kako će, ukoliko rezultati popisa pokažu da više od polovine građana govori srpskim jezikom, pokrenuti dijalog o proglašenju srpskog za službeni jezik, čime je implicirao pokretanje inicijative za promjenu Ustava.

Iako je ova izjava poslužila kao mig zvaničnom Beogradu - da se u Crnoj Gori sve odvija po planu, Mandićeve kolege su ovu tezu vrlo ozbiljno shvatile, te smo juče mogli pročitati najavu predsjednika opštine Nikšić Marka Kovačevića o promjeni državne himne.

Popisne želje Vučićevih sluga, čini se, ne brinu previše ni vlast, niti opoziciju.
Sva priča o popisnoj propagandi odjednom je stavljena u drugi plan, pod izgovorom smirivanja tenzija.

Činjenica da se aktivnim učešćem političkih aktera u propagandnim aktivnostima krši odredba popisnog sporazuma o zabrani učešća političkih partija u popisnim kampanjama, u potpunosti se ignoriše. Oni koji se ipak drznu da ukažu na poguban uticaj propagande, te neadekvatne uslove za sprovođenje popisa, automatski se svrstavaju u, kako to reče premijer Spajić,- rigidne pojedince.

Nekadašnja grupica ekstremista, danas je, dakle, grupa rigidnih pojedinaca, a čine je građanke i građani, predsstavnici kritički orijentisanih medija, civilnog sektora - svi kritički glasovi kojima ćutanje na nacionalšovinističke propagandne izlive, te sprovođenje procesa suprotno preporukama struke nije svojstveno.

Iako su najave o ustavnoj redefiniciji Crne Gore u ovom trenutku shvaćene kao fiktivna trabunjanja predstavnika rusko-srpske agenture, ne treba previdjeti činjenicu da je upravo njihov lider, četnički vojvoda na čelu zakonodavne grane vlasti, a za godinu ih, shodno koalicionom sporazumu, očekuju ministarska i ambasadorska mjesta.

Takođe, ne smijemo zanemariti podatak da su gotovo svi subjekti koji danas čine strukture na vlasti, politička postavljenja dobili zahvaljujući lojalnosti Srpskoj pravoslavnoj crkvi, pa je broj ruku koje bi u Skupštini podržale inicijativu o promjeni Ustava neizvjestan, uprkos statutarnim principima pojedinačnih partija.

To što bi promjena članova koji se odnose na jezik, pismo i državne simbole nakon dvotrećinske većine u Skupštini zahtijevala i referendumsku potvrdu u vidu podrške najmanje tri petine građanki i građana, ne znači da štetne nakane onih koji bi da od Crne Gore naprave južnu pokrajinu srpskog svijeta ne treba problematizovati. Samo zagovaranje ustavnih promjena, nagovještaj je preoblikovanja državnog karaktera, kroz tendenciju da se nacionalni Srbi proglase konstitutivnim narodom, a Crna Gora umjesto građanske države, pretvori u državu naroda.

Na opasnost od javnog iskazivanja ovakvih namjera, te pokretanja inicijativa kojima se podstiču strah i nesigurnost ne samo kod nacionalnih Crnogoraca, već i kod pripadnika manjinskih naroda, dovođenjem u pitanje njihovog Ustavom jasno definisanog statusa, ukazivali smo i nakon predsjedničkih izbora, kada su sadašnji predsjednik Jakov Milatović i premijer Milojko Spajić
tvrdili kako će nakon parlamentarnih izbora obezbijediti dvotrećinsku skupštinsku većinu.

Pisali smo da je opravdano vjerovati kako svrha takvih najava nužno nijesu reforme koje vode napretku na evropskom putu, već neke drugačije inicijative, koje bi mogle biti plod koalicione saradnje sa koalicijom Za budućnost Crne Gore. Crnogorska opozicija, nažalost, nikako da nauči nešto iz sopstvenih grešaka. Možda bi, umjesto čvrsto ispružene ruke prema nekadašnjem Demokratskom frontu, bilo politički pametnije saslušati stavove struke, takozvanih rigidnih pojedinaca, od kojih su Milojko Spajić i Milan Knežević tako svesrdno branili opozicionare sa kojima su ne tako davno razmjenjivali najteže optužbe i odbijali svaki vid saradnje.

No, vremena se mijenjaju, a posljedice kalkulantskih igrica trpe isključivo građani. Tretirajući građanke i graađane kao poslušnike koji su dužni da bespogovorno slijede partijske odluke, opozicija je doprinijela stvaranju nepovoljnog popisnog ambijenta.

Da je popis u Crnoj Gori daleko od statističkog pitanja, potvrđuju i brojne fotografije popisnica objavljene na društvenim mrežama, ali i lažne procjene popisnih rezultata koje su dio dezinformacione kampanje čiji su korisnici društvenih mreža aktivni sudionici. Sve dok nas propagandna glasila i predstavnici političkih partija budu obasipali porukama koje predstavljaju otvoreni pritisak na slobodno izjašnjavanje i ćutnjom budu davali legitimitet propagandnim kampanjama, proces popisa ne može se smatrati legitimnim.

Dok ne budemo uvjereni da će zadovoljstvo Andrije Mandića zbog postignutog dogovora sa opozicijom ostati na nivou neostvarenog sna, čiji tok i završnicu unaprijed znamo, sumnje u regularnost popisa biće opravdane.

Ostaje gorak ukus zbog učešća opozicije u svođenju popisa na puku igru nacionalnog prebrojavanja, iz čijih će rezultata, kakvi god oni bili, partijski vojnici ubirati sopstvene poene, dodatno obesmišljavajući ciljeve građanskog otpora i borbu za očuvanje građanskog i sekularnog državnog ustrojstva.