Nastavak suđenja u predmetu Čemerno: Svjedočenja koja nisu donijela ništa novo

(Patria) - Novo ročište u predmetu “Džemal Hadžić i drugi” koje je danas održano u Sudu BiH donijelo je dva
svjedočenja, ali ni jedno nije donijelo ništa novo.

Prvi svjedok, Mirsad (Fadila) Bešlija je nedavno imao tešku operaciju srca, te su ga Sudsko vijeće, tužilac i branioci poštedjeli suvišnjih pitanja. Ipak, on je ukratko objasnio da je početkom ratnih zbivanja sa komšijama držao seoske straže i da im pritom niko nije komandovao, niti ih je raspoređivao, već su se oni između sebe dogovarali, te da su od naoružanja imali samo lično i lovačko naoružanje. jedinica – četa TO Korita formirana tak u julu mjesecu, kada joj se i on priključio. Potvrdio je da je tada komandir te jedinice bio drugi Mirsad Bešlija.

Što se tiče samog dešavanja u selu Čemerno od 10. juna 1992. godine, rekao je da on u njoj nije
učestvovao i da o njenom planiranju ništa nije znao. Opisao je da je vidio kolonu od dvadeset do trideset
vojnika kako se kreću pored njegove kuće, ali da nije znao ko su i gdje idu.

To jutro je bio na straži sa još trojicom komšija i oko 5 se začula pucnjavu iz pravca Čemerna, ali nisu znali šta se dešava. O tome šta se zbivalo na Čemernu je čuo sa medija, prije svih sa SRNE, jer o tome u selu niko nije govorio. Tužilac Simović je tražio od svjedoka da kaže šta je čuo sa medija, što su branioci optuženih protumačili kao pokušaj tužioca da optužnicu održi dijelom na saznanjima svjedoka iz saopćenja srpske novinske agencije SRNA, koja je u ratu bila sve samo ne nezavisni medij.

Drugi svjedok Tužilaštva bio je brezanin Ismet Salčinović, koji je prije rata i na samom početku ratnih
zbivanja u Brezi bio komandant Teritorijalne odbrane. Na toj dužnosti bio je do maja kada je na vlastiti
zahtjev smijenjen a na njegovo mjesto je došao Nehru Ganić. On je potom bio na dužnosti pomoćnika
komandanta za logistiku. Naveo je i ostale članove komande TO Breza, te pojasnio koje su vojne
formacije imati u tom trenutku, istakavši da su prvobitno imali samo manevarski odred “Sretno” i jedan
diverzantsko izvidžački vod, a da su se tek kasnije formirali i odredi Plana i Župča.

Na pitanje tužioca Simovića o učešću jedinica iz drugih općina, svjedok je odgovorio da se sjeća da je
došla jedna jedinica iz Kaknja, za koju pretpostavlja da je pozvao komandant TO Ilijaš Hašim Spahić zbog
teških borbi na ratištu u Misoči. Jedan dio te jedinice je bio upučen u Misoču a drugi u selo Vlahinje kod
Breze.

O akciji na Čemernu saznao je tek ujutro od Šefketa Hrustanovića pri dolasku u Štab, te je sa njim otišao
do komandanta Ganića koji im je rekao da je sama akcija pripremana u strogoj tajnosti i da su za nju znali
samo rijetki. On je potvrdio ono što su u dosadašnjim svjedočenjima iznijeli mnogi svjedoci, da su
haubice sa Čemerna dejstvovale po Brezi, i pritom naveo imena nekoliko osoba koje su stradale od njih.
Kao i u prošlom ročištu, tužilac Simović je svjedoku postavio pitanje o tome ko je bio zadužen za
kažnjavanje vojnika za počinjene zločine i dobio skoro identičan odgovor: “Nije bilo zločina – nijer bilo ni
kazni.”

Zanimljiv je bio i dio Salčinovićevog svjedočenja u kojem je opisao kako je pred sami rat dobio naređenje
od tadašnje TO BiH da se svo naoružanje TO Breza preda u JNA, što su oni i učinili, čime su bili potpuno
razoružani.

Jednako je zanimljiva činjenica da je na dan davanja izjave SIPI 2017. godine preminula njegova sestra, i
da je on odlučio da završi sa davanjem izjave, ali da je zbog stresa nije pročitao već samo potpisao.
Odbrana je primjetila da u zapisniku stoji da je svjedok izjavu i pročitao.

Tužilac Simović je tražio da se izjave oba svjedoka unesu u spise zbog kontradiktornosti, što je Sudsko
Vijeće prihvatilo, a na šta su branioci optuženih iznijeli protivljenje po osnovi zakonitosti i relevantnosti.
Nastavak suđenja je 30. 11. izvođenjem jednog svjedoka.

(S. Spahić)