Veličanje 'Herceg-Bosne' i gnusne laži: Je li Čović ponosan na UZP, pokolj u Ahmićima i rušenje Starog mosta u Mostaru?

Piše: Delvin Kovač

Budimo ponosni na svaki dan funkcionisanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne, na sve dobro što je niklo iz nje, jer tamo gdje nije bilo njenog organizovanog djelovanja hrvatski narod je raseljen, a sva njegova svjedočanstva uništena i spaljena.

Ove fašističke izmišljotine imali smo jučer priliku čuti od lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, čije ću riječi odmah na početku korigovati i preformulisati: tamo gdje nije bilo organizovanog djelovanja takozvane Herceg-Bosne bošnjački narod nije raseljen, mučen i pobijen, a sva njegova svjedočanstva nisu uništena i spaljena.

Iz Čovićevih riječi oni neupućeni dali bi naslutiti da je takozvana Herceg-Bosna zaista i polučila mnogo toga dobroga. No, čega dobroga može polučiti nešto što je presuđeno za udruženi zločinački poduhvat (UZP), nešto u čije se ime proljevala nedužna krv Bošnjaka i u čije su ime živi spaljivani muslimani samo zbog svog imena i religije?

Mnoga su pitanja na koja nam je Čović, međutim, ostao dužan odgovor, a ovo su samo neka od njih:

- Ponosi li se rušenjem hercegovačkog dragulja izgrađenog u šesnaestom stoljeću - Starog mosta u Mostaru koje je s okolnih brda izvelo Hrvatsko vijeće obrane (HVO)?

- Ponosi li se pokoljem u Ahmićima nad 116 bošnjačkih civila koje je također izvela HVO?

- Ponosi li se masakrom u Stupnom Dolu kod Vareša gdje je HVO pobio 38 bošnjačkih civila, od kojih je 11 žive zapalio?

- Ponosi li se sa 111 godina zatvora izrečenih haškoj šestorci za UZP?

- Ponosi li se riječima ratnog zločinca i haškog osuđenika Darija Kordića da bi ponovio sve ono za šta je i osuđen?

- Ponosi li se desetinama koncentracionih logora u kojima su vojnici HVO-a nemilosrdno psihički i fizički maltretirali i ubijali bošnjačke civile?

- Ponosi li se što je 1993. kao generalni direktor u mostarsko preduzeće „Soko“ na prinudan rad dovodio bošnjačke zarobljenike iz zloglasnog HVO-ovog logora Heliodrom?

- Ponosi li se što je njegov „stolni grad“ Mostar i dalje poprilično pun ruševina i to zahvaljujući projektilima HVO-a?

- Ponosi li se na kulturocid i urbicid u kojem je u režiji HVO-a oštećeno, srušeno, zapaljeno na hiljade kuća, zgrada, džamija, grobalja, spomenika i brojnih drugih objekata?

- Je li mu žao što je propao plan Franje Tuđmana da zločinačka tvorevina tzv. Herceg-Bosna bude pripojena Republici Hrvatskoj?

Fašistička izjava lidera HDZ-a BiH nekako je neočekivano prošla ispod radara bh. javnosti. U prvi plan jučer se probila vijest o presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu po apelaciji Slavena Kovačevića. I tu su možda političari iz onog probosanskog/probošnjačkog/patriotskog spektra pomislili da se mogu izvući zbog svog nereagovanja na besmislene tvrdnje koje je samozvani europejac jučer ponosno izustio u Mostaru i Grudama.

Kao što većina političkih stranaka nije reagovala ni na nedavne ozbiljne prijetnje koje je na račun Bosne i Hercegovine iznio ruski ambasador Igor Kalabuhov zbog boravka članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Denisa Bećirovića u Kijevu, većina ih je ostala nijema i na Čovićevo hvalisanje paradržavne tvorevine. A od onih koji su nijemo prešutjeli Dodikovo psovanje genocida i veličanje ratnih zločinaca, ništa znatno drugačije nismo mogli očekivati ni da postupe u slučaju Čovića. Jer, Trojka u čvrstom zagrljaju drži pozicije koje, upravo bez Čovića i Dodika, nikada ne bi ni imali.

Sjećamo se da je Čović instruisao svoje poslušnice - predsjednicu FBiH Lidiju Bradara i federalnu ministricu Sanju Vlaisavljević da u javnost plasiraju tezu o rehabilitaciji ratnih zločinaca nakon odsluženja zatvorske kazne, pokušavši ispipati bilo javnosti u Federaciji BiH. Ali obje su naišle na žestok otpor javnosti, mada baš i ne kod svojih partnera trojkaša, kojima je apsolutno svejedno kakve nebuloze na dnevnom nivou imaju u planu "ispaliti" njihovi partneri Čović i Dodik. Ni na kraju pameti trojkašima nije bilo pokretanje smjene Bradare i Vlaisavljević. A zahtjeva da to presiječe bonskim ovlastima jeste bilo prema Uredu visokog predstavnika (OHR), ali je i Christian Schmidt ostao gluh. Čovićeva Bradara i Vlaisavljević, kao uostalom i trojkaši, i dalje čvrsto sjede u svojim udobnim foteljama.

Na Trojkinu servilnost prema partnerima iz HDZ-a BiH i SNSD-a od oktobra prošle godine nekako smo i navikli, ali je donekle zabrinjavajući izostanak reakcije međunarodnog faktora, koji se toliko zdušno zalaže za euroatlantski put i demokratske vrijednosti Bosne i Hercegovine. No, uzmemo li u obzir da Sjedinjene Američke Države i Evropska unija za ozbiljnog partnera u razgovorima o veoma ozbiljnim pitanjima koja se tiču budućnosti Bosne i Hercegovine vide i u rušitelju svega bosanskohercegovačkog Miloradu Dodiku i u herceg-bosanski usmjerenom Draganu Čoviću, onda svako čuđenje zbog nereagovanja "zapadnjaka" više i nema nikakvog smisla.

Imali smo nedavno priliku svjedočiti i videu na kojem HVO 1993. godine ruši Stari most u Mostaru. Na kraju još jedno pitanje za Čovića - je li ga možda odgledao uz kokice i pivo?