Članak

IZOSTANAK DRŽAVNIČKOG ODGOVORA

Dok Vučević prijeti ukrajinskim scenarijem, Milatović i Abazović prešutno daju podršku ratnohuškačkim porukama

Odlazeći premijer i članovi Vlade u neograničenom tehničkom mandatu očito bezbrižno odmaraju, ignorišući otvorene prijetnje ukrajinskim scenarijem i izbijanjem ratnog sukoba.

Jakov Milatović i Dritan Abazović (Foto: Pobjeda.me)

Piše: Nevena Kovačević

Srbijanski ministar odbrane i predsjednik Srpske napredne stranke Miloš Vučević kazao je jučer da su se Crna Gora i Sjeverna Makedonija priznanjem Kosova ogriješile o Srbiju, te da će im se ovakva odluka obiti o glavu, kao što se dogodilo s Ukrajinom.

U idealnotipskom demokratskom društvu, vrh crnogorske vlasti na čelu sa predsjednikom Jakovom Milatovićem i odlazećim premijerom Dritanom Abazovićem oglasio bi se u najkraćem roku, braneći suverenitet države koju predvode i koja, kao takva, samostalno donosi odluke, bez pritisaka iz okruženja.

U slučaju Crne Gore koja se tokom protekle tri godine poprilično udaljila od demokratskih vrijednosti, direktne prijetnje i ratnohuškačke poruke zvaničnog Beograda gotovo da prolaze ispod radara.

Predsjednik Milatović u jutrošnjoj objavi na društvenoj mreži X bojažljivo je napisao da je za njega kao predsjednika neprihvatljivo posredno ili neposredno miješanje stranih faktora iz regiona i ostatka svijeta u proces sastavljanja nove crnogorske Vlade.

A o Vučevićevim prijetnjama, očekivano, nema niti jednog jedinog slova. Postavlja se pitanje - ko su strani faktori koje predsjednik pominje, iz kojeg dijela regiona ili svijeta dolaze, kakve su njihove poruke i ko su pojedinci koji te poruke javno saopštavaju?

Još jedan vrlo neoprezan pokušaj sjedenja na dvije stolice, kako se nipošto ne bi zamjerio vođama srpskog sveta, otvara prostor za različita tumačenja.

Čitajući ovu izjavu, moglo bi se pomisliti da je prozapadni predsjednik saglasan sa liderima nekadašnjeg Demokratskog fronta u ocjeni da zapadne ambasade ne bi trebale da se miješaju u proces formiranja crnogorske Vlade, budući da se kontinuirani pritisci srbijanskih vlasti sa ciljem ulaska predstavnika koalicije Za budućnost Crne Gore u izvršnu vlast nigdje eksplicitno ne spominju.

No, navikli smo na relativizatorske izjave Milatovića, kad god se treba oštro usprotiviti politici bivšeg ili sadašnjeg srbijanskog rukovodstva.

Bilo da se radi o genocidu u Srebrenici, ratovima iz devedesetih, odnosu prema Kosovu ili miješanju u unutrašnja pitanja država regiona, predsjednik vješto izbjegava iznošenje jasnog i precizno formulisanog stava kojim se osuđuje politika velikosrpskog nacionalizma i djelovanje onih koji tu politiku sprovode.

Ipak, treba sačuvati podršku i osigurati novi srdačan prijem prilikom naredne posjete Beogradu, uz nezaobilaznu prijatnu večeru i pjevušenje Ivice Dačića.

Odlazeći premijer i članovi Vlade u neograničenom tehničkom mandatu očito bezbrižno odmaraju, ignorišući otvorene prijetnje ukrajinskim scenarijem i izbijanjem ratnog sukoba.

Za Abazovića i njegove ministre ovakve poruke ne predstavljaju bezbjednosni rizik, jednako kao ni patroliranje ruskih špijuna po Crnoj Gori, čije je razotkrivanje zaustavljeno smjenom nekadašnjeg šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost Save Kentere i imenovanjem novog rukovodstva na čelu sa Borisom Milićem, čime je stvoren haos u bezbjednosnom sektoru.

Dok Milatović ne želi izdati predvodnike ideologije koju i sam baštini, Abazović nastavlja sa politikom bespogovornog sluganstva, u nadi da će prikupiti neki politički poen koji bi podstakao zalaganje Aleksandra Vučića i njegovih glasnogovornika da se i njemu, kao vjernom slugi dodijeli neki dio kolača u novoj izvršnoj vlasti, uprkos sukobu sa Milojkom Spajićem i činjenici da njegova partija ne učestvuje u pregovorima o sastavu Vlade.

Izostanak državničkog odgovora jasna je poruka prešuutne podrške agresivnom miješanju u unutrašnje stvari Crne Gore, nezavisne i suverene države.

A građankama i građanima poručuje se da su bratsko-drugarski odnosi sa centralnom filijalom srpskog sveta važniji od odbrane državnog suvereniteta.

Budući da još nema pomaka kad je riječ o dogovoru po pitanju raspodjele resora u novoj Vladi, kontinuitet pritisaka od strane zvaničnog Beograda nastavit će se i narednih dana, bez otpora i reakcija čelnika vlasti.

Ukoliko mandatar Milojko Spajić bude slijedio politiku partijskog kolege Jakova Milatovića, omogućavajući predstavnicima koalicije Za budućnost Crne Gore direktno učešće u izvršnoj vlasti, bit će to bez sumnje dugo očekivana Vlada pod patronatom i potpunom kontrolom ruskog i srpskog sveta, a na poziciji premijera imat ćemo još jednog pijuna koji umjesto deklarativne prozapadne politike sprovodi naredbe lidera susjedne države.

Spajićevo insistiranje na nastavku pregovora sa konstituentima nekadašnjeg DF-a ukazuje na njegovu neodlučnost i nespremnost da se odupre ostvarenju scenarija kreiranog u kuhinji rusko-sprske agenture.

Formiranjem takve Vlade bila bi poslata neprijatna poruka čitavom regionu - dok je poslušnika na svim nivoima vlasti i uglavnom pasivne opozicije, srpskom svetu su odriješene ruke.

#CrnaGora #DritanAbazović #JakovMilatović #region