Svaki put kada oni spomenu disoluciju i konfederalizam, mi budimo spremni krenuti na tenkovima!

Piše: Rasim Belko

Opasnost prijedloga o konfederaciji FBiH s EU je ubrzavanje podjele BiH, odnosno motiviranje odcjepljenja RS-a od BiH. No, iskustva iz Washingtonskog i Daytonskog sporazuma govore suprotno. U tom dvokoraku uspostavljena je država BiH. Tri desetljeća nakon rata možda je, istim receptom, moguće uspostaviti europsku BiH u miru.

Ako ništa drugo, na takav bi način polovina BiH, odnosno hrvatsko-bošnjačka Federacija, brzo mogla postati dio europske obitelji. Osobito ako bi ta dva (odnosno tri) naroda pronašla recept međusobne iskrene suradnje. Amerika bi mogla pomoći u tome da se prihvatljivim, moderniziranim Washingtonskim i izvornim Daytonskim sporazumom uspostavi konfederacija balkanske i europske države.

Ovako je Jozo Pavković na Večernjem listu zaključio tekst “Umjesto konfederacije Federacije s RH, uspostaviti konfederaciju FBiH s EU”, kojem je zapravo konfederacija za RH suština, a priča o EU krinka koju bi trebali popušiti naivni Bošnjaci.

I prije nego počnem raščlanjivati tu tezu i njenu nemogućnost da napomenem jedno. Svima nama koji društveno političke tokove pratimo dublje od naših političara i demagoga koji ih plitko savjetuju, u prvi plan čitajući ovaj tekst iskočilo je upozorenje Zlatana Begića, državnog zastupnika Demokratske fronte.

A Begić nas je tada upozorio na non paper koji je dobio iz Njemačke, kroz koji je u prvi plan istaknuta upravo ova ideja koju Pavković sa stranica Večernjeg gura Bošnjacima kao spas.

“Poslije Izbornog zakona i državne imovina, plan je da se RS pusti da ide. Takvo stanje bi proizvelo narušavanje mira i sigurnosti, a onda bi na prostor Federacije trebao ući NATO. Za pravni osnov za takvu akciju se uzima Washingtonski mirovni sporazum i određeni vid povezivanja Hrvatske i Federacije s tim da, kako se kaže u non paperu, muslimanski faktor ne bi bio pozicioniran da ima sva prava, nego bi se za muslimanske elemente postavile samouprave. Ti elementi bi se bavili lokalnim stvarima. Prenosim vam šta sam čitao”, rekao je svojevremeno Begić.

Dakle, Pavković je zapravo najdirektnije moguće na ono što je Begić naveo kao njemački non - paper. Jasno je dakle da se iz Berlina odašilju neki signali za moguću podjelu Bosne i Hercegovine. Iz Berlina je već odaslan Christian Schmidt koji je Bošnjacima već oduzeo stvarne mogućnosti odlučivanja. Sada se Hrvati, zasigurno osokoljeni tradicionalnom i neupitnom podrškom Berlina, upuštaju u otvoreno predlaganje podjele Bosne i Hercegovine. I guranje Federacije u konfederaciju s Hrvatskom.

Jer, konfederacija s Evropskom unijom naprosto nije moguća. Takav sistem nije i neće postojati. Evropska unija ima problema s mnogo ozbiljnijim članicama, pa je nesumnjivo da im komplikovani entitet po kiparskom modelu ne treba u bilo kom obliku konfederalnosti.

To zna i hrvatska, ali maskira projektom za koji bi se zalijepili naivni Bošnjaci, posebno oni iz projektovanog bloka stranaka oko SDP-a. No, svaki političar iz Sarajeva ili takozvanog probosanskog političkog spektra koji bi na to pristao mora nestati sa scene u roku od 24 sata. Jer, konfederacija Federacije BiH sa Hrvatskom je ostvarenje Tuđmanove banovine koju je crtao u Karađorđevu.

Pavković mantra kako bi se po uzoru na kombinaciju Washingtonski - Dejtonski sporazum i Rs priključila toj konfederaciji, čime bi se mo’š misliti stvorila evropski uređena država Bosna i Hercegovina. Naizgled djeluje kao politika iz vrtića, ali to su Hrvati pa im na svaki pomen konfederacije i sličnih tuđmanovskih ideja treba odgovoriti žestoko da ne dođu u kušnju probavanja tog modela.

No, bosanski Hrvati i Srbi, odnosno njihovi lideri i ideolozi sve glasnije i otvorenije unose svoje ratne ciljeve u pregovaračko - medijski prostor, a bošnjački sadaka politički establišment čeka da mu Amerikanci, Britanci, Nijemci i ko sve ne odbrane državu od konačne realizacije Karađorđeva.

Ovu državu smo platili krvlju i svaka šutnja na planove njene podjele budi jezivi osjećaj mogućnosti da će neko u Sarajevu staviti potpis na spajanje dijelova Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Hrvatskom, a ostavljanje enklava za muslimane. A vidjeli smo kako završe priče o enklavama i muslimanima.

Stoga je očekivati da sadaka patriote, političari i mudrolozi umjesto kukavičkog narikanja svijetu da nam pomogne konačno kažu: “Ako ovako nastave Srbi i Hrvati kupit ćemo stotine tenkova i dronova i krenuti ka granicama”. Jer, tako govore oni kojima se stomak prevrće zbog osjećaja nemoći i frustracije u koju su nas sadaka političari gurnuli.

Non - paper, salveta ili Karađorđevo, koga više briga. Poslije posljednjih istupa politika iz Rs i Srbije, nakon Pavkovićevog prezentiranja onog što hrvatska politika sanja, posve je jasno da kompromisa ne može biti.

I zato, ukoliko među nama koji volimo ovu državu u njenom ustavnom i suštinskom obliku, moramo se organizovati i jasno nacrtati svoje vizije i planove. Nacrtati ih toliko jasno i visoko da se i Amerima i Britancima i Evropljanima digne kosa na glavi.

Jednom zauvijek svima im treba pokazati plan konačnog oslobođenja Bosne. Pa nek shvate da svaki put kada srpski političar spomene disoluciju ili hrvatski konfederaciju mi smo spremni uzjahat tenkove i vratiti državu Bosnu i Hercegovinu da bude po onoj ratnoj od Save do Drine, od Une do mora!

Ima li vas ili ste svi sadaka političari?