Politika Slobodana Miloševića ima proljeće u Crnoj Gori

Piše: Adrijan Vuksanović / AntenaM

Ovih dana traje intenzivna medijska i paramedijska kampanja protiv mene, a zbog čestitke koju sam uputio za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Do sada sam uvijek čestitao sve državne blagdane Crne Gore i Republike Hrvatske. Radit ću to i ubuduće, bez obzira na uvrede i prijetnje koje primam.

Rat u Hrvatskoj nije počeo Olujom, već je završio Olujom. Oluja nije uzrok, već posljedica. Svaki rat ima nevine žrtve i u tome je jedna od njegovih tragičnosti, a najveći krivac je onaj koji ga je započeo. Politika Slobodana Miloševića koja živi svoje proljeće u Crnoj Gori, donijela je ogroman broj žrtava od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova. Najviše je unazadila samu Srbiju i njen narod.

Nije Hrvatska vojska bombardirala Kruševac, Čačak ili Beograd, nije prešla srpsku granicu, već obratno. Građani Republike Srbije su cvijećem ispraćali tenkove tzv. JNA u osvajačke pohode na međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku. Nakon četiri godine protjerivanja, ubijanja i maltretiranja nesrpskog stanovništva na prostoru tzv. Krajine i nakon što je srpsko rukovodstvo odbilo sve mirovne ponude (uključujući i nakaradni plan Z - 4) Hrvatska je imala prirodno, legitimno i legalno pravo da oslobodi svoj teritorij i donese slobodu svojim građanima.

Za svako poštovanje je 10000 Srba koje je branilo svoju domovinu Hrvatsku od agresora iz Beograda. Uspjeh Vojno redarstvene akcije Oluja spriječio je da se u zaštićenoj zoni Bihać ne desi još jedna Srebrenica i još jedan genocid.

Ovih dana kad Hrvatska slavi oslobođenje od velikosrpske agresije vidimo dvoličan odnos pojedinih političara iz Crne Gore prema RH. Rado u službenim susretima izražavaju zahvalnost Hrvatskoj zbog njenog više nego partnerskog ponašanja i izuzetne pomoći u integracionom procesu prema Europskoj uniji, ističu kako žele graditi najbolje susjedske odnose, a osporavaju joj pravo na obranu svojeg naroda i teritorijalnog integriteta, nazivajući oslobođenje zločinom.

Tako se ne daje doprinos jačanju međudržavnih relacija, već se demonstrira licemjerje i neiskrenost.

Svima onima koji govore da mi nije mjesto u vladi zbog stavova koje iznosim, ističem da nisam spreman žrtvovati vrijednosti hrvatskog naroda zbog ministarskog mjesta. Oni koji osporavaju pravo Hrvatima na slobodu i vlastitu državu nisu moje društvo. Ne ulazi se u vlast s onima koji na dan kada srebreničke majke sahranjuju svoju djecu organiziraju koncert u istoj Srebrenici. Mirne savjesti odričem se takve vlasti i ne treba mi.

Hrvatski narod dobro razumije Crnu Goru, jer se ona danas suočava s onom politikom s kojom se Hrvatska suočavala devedesetih godina. HGI ostaje vjerna svom nacionalnom biću i svojoj Crnoj Gori. To su kategorije oko kojih se ne pregovara.

*(Autor je predsjednik HGI i poslanik u Skupštini Crne Gore)