Zašto nije zlato sve što sija

I opet su uspjeli. Reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci osvojila je peto odličje na Paraolimpijadi. Omjer srebrenih i zlatnih medalja sada je 3:2. 

- Vaša srebrena medalja sija kao zlato – užarile su se društvene mreže nakon teške utakmice s Iranom.

Istim onim Iranom od kojeg smo doživjeli jedini poraz na ovom takmičenju i s kojim smo godinama već u međusobnim duelima za najsjajnija odličja. Sve druge protivnike rutinski smo porazili sa 3:0. 

BiH je iza sebe ostavila Egipat, Brazil, Njemačku, Kinu, Ukrajinu, SAD sve reprezentacije zemalja koje desetinama puta više ulažu u ovaj sport. Naša selekcija iako se godinama suočava sa brojnim problemima među kojima su finansije u prvom redu, osvojila je sve što se moglo osvojiti.

Sa evropskih takmičenja imaju čak devet titula prvaka, a sa svjetskih tri. Oni su naš najtrofejniji sportski kolektiv. I opet to nije bilo dovoljno da danas pljušte čestitke, osim one iz Kantona gdje je kapiten Sabahudin Delalić dopredsjedavajući predsjednika Skupštine KS i jedna od ministra za pitanja boraca FBiH.

Zaslužili su oni puno više od toga. Za koju godinu pitanje je hoćemo li imati uopće reprezentaciju. Dugogodišnji igrači već su u četvrtoj ili petoj deceniji života, a onih nekoliko mladih već je u tridesetim. Podmlatka nema, a uz nebrigu države vrlo je moguće da ćemo ostati bez ove selekcije.

U svakoj utakmici daju svoj maksimum, ginu, bore se, izgaraju od želje da obraduju naciju. Mogli bismo reći da oni svoj trenutak slave nikada nisu imali. Poneki prijem, neka novčana nagrada i opet zaborav do nekog idućeg takmičenja na koje podsjete mediji.

Sutra se vraćaju u Sarajevo. I već viđeni scenario, članovi porodica, mediji i nekoliko desetina građana dočekat će istinske heroje. Možda će i biti pokoja „glava“ sa bilborda, vrijeme je izbora.  Ne treba zaboraviti da je na prošlim izborima jedan sarajevski načelnik smiješio se s plakata sa jednim od zlatnih odbojkaša. Iz Vlade KS stigla je najava da će biti održana press konferencija na Aerodromu. Toliko su uspjeli organizovati.

Neka je sramota vlasti ove države što su zaboravili istinske heroje.

Hvala vam Mirza, Ejube, Zikrete, Sabahudine, Adnane, Mirzete, Armine, Benise, Ismete, Adnane, Asime, Nizame, Dževade, Safete, Ermine.