Povratak Ljute Krajine na stare rane

Jednom davno je Momir Talić, srpski general - pokojnik, sa porugom govorio o saradnji Fikreta Abdića sa Miloševićem i Tuđmanom: „Ima' ćemo veliku Hrvatsku, veliku Srbiju i Veliku Kladušu“.     

Mogla se napraviti koalicija sa Hrvatima u Federaciji i dati im se sve vrijedno u vlasti, dok u Hagu traju suđenja za udruženi zločinački poduhvat civilnoj i vojnoj vrhuški tzv. Herceg-Bosne. Sa SDS-om se mogla napraviti partnerstvo u državnoj vlasti. Samo se ništa nije moglo napraviti sa malom Kladušom. 

Preciznije, ako se SDA nije htjela miriti sa Fikretom Abdićem, mogla se pomiriti sa narodom Kladuše. Unesrećeni Kladušani su raseljeni i razbacani po svijetu kao zauvijek izgubljene duše. Moralo se nakon slanja na robiju Fikreta Abdića krenuti u obnovu povjerenja i čišćenje ljudskih duša.

Ali, danas je Fikret Abdić opet na čelu Kladuše. Pobijedio je sa 7676 glasova. To je oko 17 posto od ukupnog biračkog tijela Velike Kladuše. Apstinencija je evidentna.

Lider SDA Bakir Izetbegović je Abdića nazvao starcem. Došao starac i pobijedio. Više od 20 godina kasnije nije bilo nikoga ko bi izišao pred Abdića i pokazao mu da više nije poželjan u vlasti Kladuše, da su Bošnjaci očistili duše i da gledaju u svoju budućnost. U međuvremenu se ništa ljudsko i zdravo nije ni pokušalo na dvije strane Ljute Krajine.

Ko je nekada pročitao knjigu slovenske historičarke Vere Kržišnik-Bukić „Cazinska buna“ zna da se ovom narodu nesreće podmeću i ponavljaju kao usud.

Nakon nasilne kolektivizacije u Krajini nekoliko kordunskih Srba u proljeće 1950. godine povelo je Bošnjake Cazina i Kladuše u oružanu pobunu. Sve je djelovalo kao još jedan velikosrpski projekat, kakve su podvaljivali i u Titovo vrijeme.

UDB-a je pobunu ugušila u krvi za dva dana ubivši osam pobunjenih, sa masovnim hapšenjem Bošnjaka, sa teškim mučenjima i  osudom na robiju za njih 750, sa smrtnim presudama za 16 vođa, četiri Srbina i 12 Bošnjaka. Teške posljedice su trajale deceniju i po nakon pobune.

Cazin i Kladuša bili su pod strašnim pritiskom, uništavani i izgladnjivani, iseljavani u inostranstvo. Širom bivše države hiljade Krajišnika je izgubljeno lutalo tražeći posao kao nadničari za koricu hljeba. Tek sedamdesetih godina počela se smirivati i čistiti ta krajiška krivica pobune.

I tada se kao privrednik, kojem vlast vjeruje, pojavio Fikret Abdić. Kao što su ona četiri naivna kordunska Srbina bacila još naivnije Bošnjake u užas pobune protiv nemilosrdne vlasti, Abdić je od iste UDB-e prepariran da otvori novu stranicu nesreće za krajiški narod.

Planovi sa Abdićem su otkriveni u izvještajima nekih stranih obavještajnih službi, koje su davale podršku Miloševićevom projektu. To je ona priča Tuđmana i Miloševića o iseljavanju „turske Hrvatske“. Zašto su udari uvijek bili upereni u Ljutu Krajinu?

Jer se znalo da se radi o najvitalnijem i najhrabrijem bošnjačkom narodu.

Sedamdesetih godina, deceniju i po nakon Cazinske bune Titova Jugoslavija je krenula sa ozdravljenjem krajiških duša. Danas, više od 20 godina poslije Fikretove izdaje jednako su otrovani odnosi bošnjačke Krajine i Kladušana.

SDA je bila politička snaga koja je morala smiriti krajiške rane. A šta je uradila? Ništa, samo je prihvatila krajiški stav da nema oprosta izdaji.

SDA je jedina imala moć da ekonomski obnovi Krajinu. A šta je uradila? Potpuno je uništila „Agrokomerc“.

Deceniju i po Sarajevo je u „Agrokomerc“ slalo kriminalce i nesposobne upravitelje. Uz Agrokomerc su propale brojne krajiške firme  koje su znače opstanak i ponosan život Krajišnika u svojoj domovini.

Dvadeset godina nakon masovnog iseljavanja Kladušana nema rješenja, nema dobra, nema prosperiteta. Ima samo poluživi i sipljivi Abdić i davni odjeci mržnje, buke i bijesa onih koje je izdao. I nije samo pobijedio Abdić u Kladuši.

SDA je potpuno poražena u Ljutoj Krajini. Ne pitaju se i nema ih više u vlasti. Nije li i to jedina prava poruka onima koji već dvadeset godina bajagi brinu o Bošnjacima. Ili se danas radi o tipovima koji se lažno predstavljaju i već predugo i vješto plivaju na mukama i nacionalnom ponosu Bošnjaka.