Ramazan smo polahko ispratili. Njegov je let čekiran sa sinoćnjim akšamom. Onda opet ostajemo "sami sa sobom". I u tome je naša sreća. Jer, mnogi su tog dragog gosta dobro iskoristili, u najboljem smislu te riječi. Klanjali su, postili su, davali su, pozivali su, dijelili su. Bili su dobri i odlučili takvi ostati, uz Božiju pomoć.
Tražili su/smo i Noć Kadra, Noć potpune snage i moći, Noć početka objave Kur'ana. Tražili su/smo je u neparnim noćima posljednje trećine, kako je i preporučeno u autentičnim predajama.
To je najznačajnija noć u čovjekovom/vjernikovom životu. To je noć njegove sudbine. Tu je noć počela objava Kur'ana. Tu su noć svi meleki i vrhovni melek Džibrili Emin "sišli" na zemlju zbog odluke svake. Uistinu, veće i značajnije noći nema. No, ona se traži(la). Isto kao što se traže i sve druge, jako važne stvari u životu;
- traži se Allahovo zadovoljstvo
- traži se sreća
- traži se znanje
- traži se zaštita
- traži se bračni drug
- traži se prijatelj
- traži se posao
- traži se hrana
- traži se voda
- traži se lijek itd.
Isto tako, traži se i ova noć.
Ali, kako kaže mudrost i predaja: ko god je traži - taj je i nađe. Trebalo je samo pet puta (pet neparnih noćiju) pokušati i ona se sigurno uz Allahovu pomoć pronašla.
Međutim, šta je zajednički imenitelj svim ovim nabrojanim pojmovima, koji se traže. Odgovor je jednostavan: zajednički imenitelj svim važnim pojmovima i potrebama u životu koje se traže jeste Uzvišeni Bog, koji "stoji" i bdije na početku i koncu svih naših potreba. Dakle, šta ili koga mi tražimo?!
Tražimo, zapravo, Uzvišenog Allaha u svojim životima i na svojoj strani! Jer, sve ove navedene primjere daje Bog: On daje sreću, kod Njega je znanje i On podučava, On je najbolji zaštitnik, On nam određuje bračnog druga, On je najbolji Prijatelj i daje istinske prijatelje, On daje nafaku i posao, a ne i nikakva vlast (osobito ne korumpirana), On spušta vodu i daje da hrana iz zemljine raspukline izlazi, i samo je On lijek i nema lijeka mimo Njega, itd.
No, pitanje je: gdje ćemo Ga pronaći i mimo posta, ramazana i svih drugih izvanramazanskih ibadeta?! Kako kaže jedna božanska kāža (hadis kudsijj), Bog će pitati čovjeka zašto ga nije obišao dok je bio bolestan, zašto ga nije nahranio dok je bio gladan itd., čovjek će onda zbunjeno upitati kako je to moguće da On bude bolestan i gladan, jer je On Bog, a dobit će odgovor: da je obišao tog i tog bolesnika, tamo bi Njega (Boga) našao, da je nahranio tog i tog gladnog, tu bi i Boga zatekao, itd.
Dakle, Allah traži od nas da se okrenemo i posvetimo i sebi i svojim ljudima, koji su u potrebi. To je duboko ukorijenjeno u našoj vjeri. To je naša vjera i to je prava vjera.
I doista, šta je čovjeku potrebno u životu: veza sa Stvoriteljem i život sa bratom, sestrom i prijateljem. Osobito je to važno danas Bošnjacima: da imaju Allaha, kao svog najboljeg Prijatelja, na svojoj strani, i da žive sa (sobom) svojom braćom i sestrama u miru i ljepoti. To je garancija svake (ostale) ljepote i sigurnosti, bez obzira koliko vukovi zavijali oko kuće. A, evidentno je da zavijaju, vilice im se iskriviše od zavijanja.
Međutim, dragi prijatelji, ne treba se bojati "vučijeg zavijanja", već se Bogu treba okrenuti i treba ruku spustiti na rame svog brata, komšije i istinskog prijatelja. Zagrliti ga i bajram mu čestitati:
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
Muhamed Velić