-Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž. Sve su ovo poznate izjave Dobrice Ćosića “oca srpske nacije” i ideologa zla koje se dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije koji je govorio na temu zašto Srbi lažu.
Služeći se upravo lažima i na matrici Memoranduma SANU-a, čiji je Ćosić idejni tvorac danas u u Beogradu na pres konferenciji lagao je i srbijanski premijer Aleksandar Vučić. Nastavio je tamo gdje je Ćosić stao.
Vučić je pročitao izjavu jednog od navodnih svjedoka zločina. Grupa predvođena Naserom Orićem “nožem je ubila više zarobljenih srpskih civila i u kojem se opisuje da je Orić svojim nožem izvadio oči sudiji u Srebrenici Slobodanu Iliću i zaklao ga”.
Taj svjedok je Samir Avdić iz Bratunca. U vrijeme događaja za koje je Beograd spremio montiranu optužnicu Oriću, “svjedok” uopšte nije bio u Srebrenici već u Tuzli!?
-Samo su dvije mogućnosti ovdje. Ili je obavještajna služba podmetnula ovo Vučiću i ubijedila ga da je istina, ili on i ne zna da je Samir Avdić psihički bolestan i da je ovo sve laž, kaže za Patriju Velid Šabić, jedan od ratnih komandanata iz Srebrenice.
A o kakvoj je ličnosti zapravo riječ, svoj sud dao je neuropsihijatar dr. Borislav Koščica.
U mišljenju, a nakon obavljenog pregleda i vještačenja piše sljedeće:
-Neuropsihijatrijskim i psihološkim pregledima okrivljenog Samira Avdića utvrđeno je da je njegova intlektualna sposobnost ograničena na nivou fiziološke tuposti.
Radi se o osobi slabih intelektualnih potencijala, emotivno nezreloj, umjereno neurotičnoj.
Samir Avdić također boluje i od epilepsije. No, to nije smetalo srbijanskoj obavještajnoj službi (BIA), da vrbuje Avdića i da ga svih ovih godina priprema za lažno svjedočenje protiv Nasera Orića.
Vučić je danas demonstrirao da jeste obukao evropsko odijelo i stavio kravatu, ali da mu je ćud ostala ista. Zar je takvom onda mjesto u Srebrenici 11. Jula?
Laž o 3.500 ubijenih Srba
Vučić i tamošnja javnost od hapšenja Orića 10. juna kontinuirano u javnosti iznose lažne podatke o 3.500 ubijenih Srba u Srebrenici. Šabić poziva Vučića i sve ostale srbijanske zvaničnike da dođu na groblje u Bratunac i provjere tačan broj sahranjenih vojnika i civila, a ne da se služe ovakvim notornim lažima
Od 2010. godine niko nije znao gdje je
U grupi koja je preživjela genocid u julu 1995. godine bio je i Samir Avdić. Snage IFOR-a u proljeće 1996. predale su ih u ruke policije RS.
Pored Avdića, u tzv. Srebreničkoj grupi bili su Nedžad Hasić, Ahmo Harbaš i Behudin Husić. Tužilaštvo RS teretilo je ovu grupu za ubistva četiri Srbina iz Milića kod Srebrenice 2. maja 1996. godine, dok su Avdić i Hasić optuženi i za ubistvo Muniba Mustafića iz Srebrenice.
Suđeno im je u odsustvu. Sud u Bijeljini 1998. godine osudio ih je na ukupno 61 godinu zatvora.
Nedžad Hasić i Ahmo Harbaš osuđeni su na po 20 godina zatvora, Behudin Hasić na 11, a Samir Avdić na 10 godina zatvora. Nakon žalbe, Vrhovni sud RS-a smanjio je kaznu Avdiću na pet godina.
Ustavni sud BiH ukinuo je 2012. godine ovu presudu od 25. juna 2009. godine.
Srebreničani su temeljem dogovora tadašnjih vlasti u BiH 1997. godine razmijenjeni, pa je Avdić do 2007. godine boravio u SAD. Tada je uhapšen i to, ponovo, po potjernici MUP-a Republike Srpske.
Avdić je prošao pravu golgotu. U zatvoru u Republici Srpskoj najprije je boravio od 30. maja 1996. godine do 22. aprila 1997. godine, u američkom ekstradicijskom pritvoru od marta do avgusta 2007. godine, te u Kazneno-popravnom zavodu Foča od avgusta 2007. godine do maja 2008. godine. Od 2010. godine kada je pušten iz zatvora za njega više niko nije čuo. Do danas, kada je Vučić objelodanio njegovo svjedočenje, čime je samo potvrdio da su ga svih ovih godina čuvali u Srbiji i pripremali za lažno svjedočenje.