Vučićeve izjave u službi novog velikosrpskog projekta

Kako se vidjelo iz posljednjih izjava premijera Srbije Vučića, on je uplašen za situaciju u Bosni i Hercegovini i  za destabilizaciju regiona.

Trebalo bi upitati Vučića: Ko je ovdje sporan? Slovenci i Hrvati više nisu, nisu ni Crnogorci, Makedonci. Nisu, čak, ni kosovski Albanci. Jer, Vučić je izgubio Kosovo. Može se to vidjeti i po njegovim pomirljivim izjavama. Uostalom, velikosrpska politika odavno govori o kompenzaciji Kosova otimanjem RS od Bosne i Hercegovine. Nešto što je nastalo na genocidu i etničkom čišćenju danas isti ljudi žele uzeti kao plijen svog zločina. Postavlja se i pitanje: Hoće li Bošnjaci doći u Srbiju da ratuju? Naravno da neće. Zna se ko je ovdje izazivao ratove i pravio zločine i kome velika Srbija nikad nije prestala biti cilj, čak i sada u skraćenoj verziji. 

Bošnjaci, ako ništa drugo, moraju misliti o najgorem scenariju, jer su ga već jednom preživjeli.       

Četnici u brlozima

Kad sluša Vučićeve izjave i najave, prosječan Bosanac bi odmah morao pomisliti na rat. Ako se Vučiću dodaju i akcije medija u Srbiji, onda je slika katastrofe koja se opet gura iz Beograda gotovo identična onoj Miloševićevoj iz devedesetih godina. Za Vučićeve beogradske medije do sada se govorilo da šire propagandu protiv Bošnjkaka i Bosne i Hercegovine. Danas se mirne duše može zaključiti da to i nije propaganda, to je već preraslo u ratno huškanje. Toliko laži i huškanja mora imati neke svoje ozbiljne motive. 

Malo je Bošnjaka koji nisu primjetili da su se četnici povukli su svoje brloge prije i nakon komemoracije u Srebrenici. Nakon što su mjesecima imali postrojavanja, i to sa oružjem, četnici su se iznenada povukli u medijsku i svaku drugu tišinu. I taj detalj se može dodati u potvrdu sumnji da se sve operacije u Bosni planski vode iz istog centra u Beogradu. Ima li taj centar svoju pamet na drugom mjestu?

Osim osakaćenog velikosrpskog projekta, pitanje je zašto je rat protreban Dodiku, zašto Vučiću, zašto i nekim drugim svjetskim moćnicima?    

Dodik, po svemu očiglednom, bira između gubljenja vlasti i zatvora na jednoj strani i izazivanja rata na drugoj strani. Jasno je da je Republika Srpska pred bankrotom, jer je vođena bahato i rasipnički. Jednako kao što je i Srbija pred bankrotom, što je Vučić nedavno nevješto demanatirao. Definitivno je jasno da je njihov javni dug odavno prešao 100 posto BDP-a i da se Srbija ubrzano približava Grčkoj. Nije prvi put da toliko zaduženim državama rat bude jedina opcija. Ali, čak je i rat, kad su u pitanju dugovi, samo odlaganja sudnjeg dana. Svaki dolar i euro se jednog dana mora vratiti njihovim vlasnicima.  

Ruski rulet na Balkanu

Postoje i moćne države koje ohrabruju Srbiju na radikalne poteze.

Leonid Rešetnjikov, direktor Ruskog instituta za strateške studije, je upravo je danas srpskim medijima dao ratnohuškački intervju, u kojem kaže  da su „granice na Balkanu nisu stalne i na štetu su srpskog naroda“.

Gotovo svakodnevno srpski mediji optužuju Zapad da na Balkanu hoće novi rat. Dodik je nedavno optužio američku politiku, rekavši da „iza SAD-a stoji arogancija i moć“. To kaže političar koji bahato i arogantno negira vlastitu državu i njen pravosudni sistem šalje na referendum.              

Evropa, nakon Grčke, ne smije ni pomisliti na rat u svom predvorju. Dakle, pitanje je šta će Evropa učiniti da sačuva svoje predvorje od požara koji iznova želi velikosrpska politika.  

Može se pretpostaviti: U novoj velikosrpskoj strategiji želi se novim ratom „prekriti“ genocid i klanje napravljeno za stvaranje etnički čiste Republike Srpske. Mnogi će se upitati kako? Pa pogledajte šta se dogodilo nakon incidenta sa Vučićem. Ovdašnja medijska bratija je odmah prihvatila bačenu kost i sjećanja na žrtve genocida je bilo manje nego li bajagi ugroženog Vučića. Zamislite šta bi tek Srebrenici i zločinu genocida napravio novi makar i  ograničeni sukob, a ne rat? Čovjek se pita je li ovo  sa Vučićem režirano u ime tog cilja?

Vučića su u Srbiji doživljavali kao vrhunskog manipulanta. Ali, sve ovo djeluje kao režirano na mnogo većim obavještajnim nivoima i od daleko moćnijih mozgova. 

Već nakon Dejtona, prije 20 godina, počele su optužbe Bošnjaka za zločine, a onda i terorizam. Upitajte se kakvi đavolovi šegrti sjede negdje i smišljaju užase za neke male narode poput našeg. Pitanja često imaju snagu odgovora.