Amel Škulj iz Kaknja, po struci armirač, usposlen u "Euroasfaltu", jedan je od 300 radnika koji su posljednje dvije godine, danonoćno, radili na izgradnji najzahtjevnijeg tunela na dionici autoputa koridora 5C od Sarajeva do Zenice. Iako je to danas teško vjerovati, Škulj kaže da nije radio samo za platu, radio je za svoj narod i svoju državu. Sretan je bio danas kada je ozvaničen kraj radova druge faze.
- Šta da vam kažem. Sretan sam. Ovaj tunel za mene nije samo građevina. Ovo je dio moje zemlje i mog naroda – kaže Škulj za bh. novinsku agenciju Patria (NAP).
Amel je ponosan, jer je dio tima koje je, kaže, državi priskočio u pomoć kada je gradnja ovog značajnog koridora bila dovedana u pitanje. Jer, prije nego će Federalna vlada posao povjeriti domaćim građevinskim firmama, čak dvije građevinske kompanije iz Slovenije bezuspješno su pokušale završiti ovaj strateški važan tunel.
Na građevinsko čudo su danas, prilikom zvaničnog završetka druge, najzahtjevnije faze, bili ponosni svi, od direktora firmi koji su gradili tunel, do samog federalnog premijera Nermina Nikšića. No, čini se da je on najviše prirastao srcima običnih radnika.
- Ovo je težak posao. Opasan. Ali, kada imate dobre radne kolege, to ne predstavlja problem. Ja sam na ovaj tunel dolazio s pjesmom, a tako i odlazio. Nisam ja ovdje radio samo za platu. Ja sam ovdje dao doprinos svojoj dražavi – kaže Amel za NAP. U tunel je, ističe ponosno, ugradio dio sebe.
- Radio sam nekoliko godina u Sloveniji. Ali, nije to isto. Tamo radiš za platu, za drugoga, ovdje radiš za sebe, za svoju državu, za svoj narod – kaže Amel, dodajući da mu je žao što u BiH nema više ovakvih projekata, kako bi se zaposli i njegovi prijatelji koji ne mogu pronaći posao.