Na putu iz Sarajeva do Dublina trčali smo bosonogi preko piste, hapsio nas je HVO…

Prošle su 22 godine otkako je sa svojom ekipom izašao iz opkoljenog Sarajeva i uputio se u Millstreet,  Irska gdje je na Eurosongu  15. maja 1993. godine  predstavljao  nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu s pjesmom “Sva bol svijeta”, piše novinska agencija Patria.

Bosanci i Hercegovci u domovini nisu mogli tada pratiti televizijski nastup Fazlagića putem malih ekrana, ali ova pjesma i njeni stihovi  ostali su svima u trajnom sjećanju i danas bude emocije svih istinskih bosanskohercegovačkih patriota.

Ovaj nogometaš u muzičkim vodama, koji će uskoro braniti doktorsku disertaciju iz oblasti primjenjene sociologije na University of Louisville, od 1996. godine živi u Louisvilleu u američkoj državi Kentucky gdje se u međuvremenu vratio svojoj prvoj ljubavi – nogometu i već godinama vodi školu nogometa United 1996 FC i vandredno predaje sociologiju na University of Louisville.

Fazlagić u svojim sjećanjima na nastup u Irskoj, kaže da je 1993. bila godina ratnog vihora, patnji naroda i najgoreg oblika agresije na državu BiH, ali da je 22 godina kasnije samo forma odnosa prema BiH promijenjena, ali je supstanca ona ista – neprijateljska”.

Prisjećajući se prvog predstavljanja BiH na jednoj značajnijoj manifestaciji Evrope i svijeta, Fazlagić ističe da nije od onih koji pokušavaju da glorificira svoju ulogu, ali da ne može i ne želi pobjeći od činjenice da je na njega pao izbor da po prvi put u historiji predstavi BiH na takvom takmičenju s visokom reputacijom u to vrijeme. 

-Takav izbor prihvatite kao svojevrsnu čast, ali shvatite i ukupnost odgovornosti koja se svali na vaša leđa. U tih nekoliko dana, vi postajete slika svoje zemlje, a vaše ponašanje i nastup određuju da li će sud o vašoj zemlji biti pozitivniji ili negativniji. S tog aspekta, jedno teško i pomalo transcendentno iskustvo.

Ja sam imao sreću da je sva incepcija oko Eurosonga, mene zatekla u neposrednoj blizini Dine Merlina i Fahrudina Pecikoze koji su bili toliko galantni da meni ponude izvođenje pjesme „Sva bol svijeta.” Njihova autorska reputacija i kvalitet pjesme su sigurno prevagnuli da pjesma pobijedi na BH-viziji u konkurenciji 12 finalnih numera.  Konkurencija je bila veoma jaka: Žera, Grupa ”Kod”, Monika Sušac, Davorin Popović, Edo i Adi Mulahalilović, Alma Čardžić…”, sjeća se Fazlagić, te dodaje:

-Pobjeda u takvoj konkurenciji je svakako potvrdila kvalitet pjesme, ali i podigla moje samopouzdanje, tako da polufinale u Ljubljani i nije tako teško palo. Nastup i drugo mjesto u Ljubljani su nam ovjerili vizu za Irsku… S obzirom na okolnosti iz kojih smo dolazili, logično je bilo da izazivamo veliku pažnju medija zainteresiranih za motive i ciljeve našeg dolaska na Eurosong. Mislim da smo na vrlo dobar način artikulirali tadašnju situaciju u BiH, a da pri tome nismo povrijedili onaj umjetničko-izvođački dio zbog kojeg smo na kraju krajeva i došli na Eurosong.

U sjećanju ostaje gostoprimstvo irskog naroda, grandioznost spektakla i želja svih članova naše ekipe da se BiH predstavi u najboljem mogućem svjetlu, priča nam Fazlagić.

Eurosong je prilika za promociju zemlje

Zbog svega kritizira odluke da BiH ne šalje svoje predstavnike na izbor najbolje pjesme Evrope već nekoliko godina, a sve pod izgovorom da u vrijeme krize nema dovoljno novca za takav poduhvat. Prilika da se država BiH pozitivno predstavi, po njemu, nikada ne smije biti propuštena.

”Navršile su se 22 godine od kada sam imao čast i priliku da, zajedno sa svojim kolegama, predstavim našu BiH! Trčali smo bosonogi preko piste (cipele već nakon nekoliko koraka na Dobrinji ostale u blatu, povratka nije bilo), penjali smo se pješice na Igman, putovali na kamionu do Hadžića, autobusom bez stakala do Drežnice, tu nas je i  HVO hapsio  i zadržao 48 sati.Vozili smo se 24 sata autobusom do Zagreba, prelazeći Maslenički pontonski most. Vrijedilo je i opet bih.

Ni tada nije bilo „sredstava,” ali je bilo želje, kreativnosti i znanja da se ta sredstva iznađu, jer smo shvatali historijsku važnost takve vrste promocije za domovinu. Mislim da je moj stav o tom pitanju jasan”. Tada se disalo jednim plućima, svi su bili zajedno od direktora televizije Mufida Memije, do komandanta  Prvog korpusa ARBiH Mustafe Hajrulahovića Talijana koji nam je obezbijedio prelazak piste sa najboljim i najhrabrijim vodičima, do svakog člana muzičkog tima…

Fazlagić se nakon Eurosonga i dovršetka albuma ”Sva bol svijeta” ponovo vratio u neizvjesnost opkoljenog Sarajeva. U međuvremenu je završio album. Kaže da je jako ponosan na album ”Sva bol svijeta”, jer je rađen ”pod najvećim emotivnim stresom u studiju Janka Mlinarica u Zagrebu, pun iskrenih unutrašnjih projekcija, motiva da pokažemo da smo bolji od svih i u najtežim uvjetima”.

”Za taj album i dan danas dobijam pohvale, pisma i komplimente. Tu su bile pjesme ”Linija života”, ”Može li se u ratu”, ”Jednom sam probao”, ”Balada o Bugiju”, ”Izbjeglica”, ”Kiša ruši grad”. Nije pošteno da ja sam kupim pohvale. Hvala Dini, Tuli, Peci, Miliju, Neni, Izi, Arneli, Hariju i Loši koji su sav svoj umjetnički i stvaralački potencijal nesebično ugradili u taj album. I znam sigurno da sam nekoga zaboravio, ali se nadam da će mi oprostiti, priča on.

Traumatičan povratak u Sarajevo

Povratak u Sarajevo za njega je ponovo bio šokantan i traumatičan jer je uočio nove promjene na srušenom gradu, na ljudima…

-Nikad u životu neću zaboraviti sliku svoje majke koja se bukvalno istopila od gladi i patnje u tih nekoliko mjeseci… To su teška i bolna sjećanja, kaž Fazlagić.