Velić: Islamska zajednica BiH ne može ignorirati pitanje selefija

Linija vjerske misli u Bosni i Hercegovini ili kod Bošnjaka poprilično je jednostavna za objasniti, napisao je Muhamed ef. Velić u kolumni za Preporod, prenosi novinska agencija Patria.

U samom njenom centru, objašnjava ef. Velić, su tradicionalni bosanski muslimani koje predstavlja Islamska zajednica, na čijem je čelu reisu-l-ulema, a čiju opet okosnicu čine imami (glavni imami, muftije i muderrisi) i džemati, tj. džematlije.

To su oni, dodaje dalje ovaj sarajevski teolog, fini bosanski muslimani sa francuzicom tokom zime, a zima je mnogo duže od kalendarske zime, i bjelicom tokom ljeta – na glavi. Uglavnom izvršavaju sve vjerske obaveze, bez pretjerivanja, tespihaju na tespih, nemaju duge brade, a vrlo često nemaju i nikakve. To bi, dakle, kaže, za njega bio centar vjerske bošnjačke pragme, prakse i svijesti.

Odmah s desne strane, objašnjava Velić, prva tačka bila bi vehabijska, zapravo, selefijska svijest. To je već radikalnija svijest, ona koja mnogo toga zabranjuje (vrlo često i ono što nije zabranjeno, barem ne u potpunosti) ili, pak, što mnogo toga smatra obligatnim, a po prirodi te stvari nisu strogo obavezujuće ili imperativne. Takve je lahko prepoznati: duge brade i kratke nogavice. I preglasni su u borbi protiv „navodnih“ novotarija.

Skroz desno, kaže ugledni teolog, kao krajnji desni pol, dakle, desno od selefija bile bi haridžije, tekfirovci ili, pak, oni koje vidimo okupljene oko zajedničkog imenitelja ISIL ili ISIS.

- To su oni koji i za najmanju učinjenu „sitnicu“, koja nije po njihovom radikalnom usulu, odrubljuju glavu, kao da je kupusova. No, prije egzekucije tog nesretnika (pa zbog i tih najmanjih „sitnica“) proglase kafirom i Allahovim neprijateljem i krv mu ohalale. Ovo bi, dakle, bila desna strana od centra.

Pored centralne vjerske misli i prakse, tj. Islamske zajednice, koja je najbrojnija, Velić kaže da treba kazati da nisu zanemarljive ni sufije i selefije. Mada su selefije vidljivije, zbog outfita, dok su sufije manje izraženije i pojavnije, a i njih ima u velikom broju (više simpatizera, nego aktivnih sufija). Podsjeća da treba kazati i to da su tarikati u sklopu IZ, ali i selefije su (aktivne i pasivne) džematlije IZ. Barem su to bili do sada

- Lijevo od centra je prva tačka koja u vjerskoj tradiciji kod Bošnjaka predstavlja ono što poznajemo kao sufijsku svijest, a riječ je o dervišima, sufijama, okupljenim u tekijama (arhitektonska odrednica) i tarikatima (duhovne organizacije i putevi) pod vođstvom šejhova. Oni ukratko predstavljaju „liberalniju“ vjersku svijest u fikhskom smislu, pa i akaidskom, dok su u smislu obredne vjere isto tako uveli neke obrasce, kao obavezne, a po prirodi stvari u toj formi dakle nisu, kao npr. zajednički zikr, slijeđenje i davanje bejata šejhu i muršidu itd. A lijevo od sufija, dakle, potpuno lijevi i krajnji pol jesu šiije, a to su oni koji su sljedbenici šiijskog učenja i koji su, zapravo, pristalice i sljedbenici u ashabskom smislu samo hazreti Alije. Njih ne znamo koliko ih ima u BiH, jer oni su „skriveni“, ne odaju se. A u fikhskom i akaidskom smislu, isto tako, ubacuju stvari koje su strane i nepoznate, a ne prihvataju one stvari i učenja oko kojih postoji konsenzus svih ostalih muslimana. Oni su, opet, u tom smislu najrazličitiji i ne pripadaju ehli-sunnetskom određenju – kaže Velić.

Dakako, napominje teolog, krajnji polovi vjerske misli predstavljaju najveće probleme centru, jer oni imaju pretenzije istisnuti centar i funkcionalno zauzeti njegovo mjesto. No, treba kazati i ovo, kaže on: niko nije postao ISIL-ovac i tekfirovac, a da je prije toga bio sufija, niti je iko postao šiija, a da je prije toga bio selefija. Ako postoje izuzeci, onda oni samo potvrđuju pravilo.

- Sasvim je evidentno da je ta vjernička (selefijska) populacija, koja ima svoje šejhove i baška redovne aktivnosti i redovna okupljanja i predavanja na korak od formiranja svoje paralelne vjerske strukture.

Što se tiče daija izvan IZ i studenata koji su pozavršavali fakultete u arapskom svijetu i koji su sada u narodu i tu ordiniraju, oni predstavljaju evidentnu „snagu“, i taj odnos i poziciju najbolje opisuje poznata rečenica Meše Selimovića: „Suviše mali da bi postali jezero, a suviše veliki da bi ih zemlja upila.“

Dakle, u ovom povijesnom trenutku, oni su još uvijek mali da bi postali neovisno jezero (druga IZ), a već su postali suviše veliki da bi ih zemlja, tj. Islamska zajednica u miru i neprimjetno mogla apsorbirati i upiti.

Međutim i oni nisu zadovoljni razvojem situacije. Očekivali su mnogo brže da će se stvari odvijati i da će mnogo brže doći do smjene. Ali, te dede i te francuzice nikako da pomru. Uvijek dođu „neke nove dede“.

No, oni su ipak na korak da proglase svoju paralelenu vjersku strukturu. Gotovo u svakom gradu imaju prostore koje su kupili, sagradili ili koje rentaju. Gotovo u svakoj džamiji imaju po jednog, dvojicu ili trojicu džematlija. To su u pravilu uvijek mlađi ljudi, koje je lahko „oberlatiti“, a rijetko su stariji ili zreliji ljudi njihove pristalice.

No, bez obzira, riječ je o energiji koja ne želi ostati i biti entropija, energiji koja ne želi da bude dio sistema u kojem treba slušati i izvršavati. Oni hoće svoj dio kolača, svoju vjersku vlast, svoj zekat kojeg već sada enormno uzimaju i ubiru. Konačno, riječ je o borbi na vjerskom tržištu – tvrdi ef. Velić.

On upozorava da Islamska zajednica BiH ne može ignorirati ovo pitanje, ne može je se ne ticati, ili biti joj nevažno. U protivnom, vrlo brzo će doći u situaciju da će sa izvjesnima morati pregovarati i dogovarati čije je šta i ko može gdje i kako djelovati. Islamska zajednica, dalje upozorava Velić, treba zauzeti kategoričan stav prema ovoj rastućoj i plaćenoj tendenciji. Inače, dodaje dalje, neki ljudi u IZ, ali i bošnjačkog političkog miljea će snositi odgovornost zbog toga što će se tradicionalni i umjereni bh. muslimani smjestiti u povijesnu ropotarnicu. Odmah do andaluzijskih Maura.