Politički analitičar Duško Vejnović smatra kako su za 21. stoljeće nedopustive stranke u kojima vlada mišljenje samo jednog vođe. Nažalost, teška srca ali mora priznati da takvih stranaka još uvijek ima u Bosni i Hercegovini, a još više je poražavajuće ako se zna da su takve stranke vodeće u zemlji, piše bh. novinska agencija Patria.
Tri političke partije koje su među najjačim u BiH u subotu biraju predsjednike tih stranaka, a zanimljivo je da su jedini kandidati na tu poziciju - stari predsjednici!
Tako, stranačke kongrese u subotu će održati trenutno najjača politička partija u Republici Srpskoj SNSD, kao i trenutno najjača hrvatska stranka HDZ BiH.
Delegati SNSD koji se sastaju u Istočnom Sarajevu za predsjednika stranke moći će birati jedino Milorada Dodika, osnivača i starog predsjednika partije. Hrvati će u Mostaru, također, za predsjednika HDZ-a BiH moći birati jedino Drgana Čovića, koji je strankom upravljao i do sada.
Isti dan, stranački kongres u Tuzli održat će i najjača opoziciona partija u Federaciji BiH Savez za bolju budućnost ali i kod ove partije jedini kanidati za predsjednika stranke je - stari predsjednik i osnivač SBB-a Fahrudin Radončić.
Analitičari smatraju kako su ovakve pojave nedopustive u BiH koja teži evropskim vrijednositma.
- U sociologiji bi to nazvali ulogom velikih ličnosti. Međutim, historija je pokazala da se nekim ličnostima desetljećima aplaudiralo a onda su eventualno zglajzali u kriminal, hapšeni su ili su bježali iz država. To iskustvo imamo i u Hrvatskoj – kaže Vejnović u razgovoru za agenciju Patria.
- Gotovo sve političke stranke u BiH su liderske, što znaći da unutarstranački nisu demokratski profilisane. Uz dužno poštovanje vođama i ostalim pripadnicima stranaka, moram reći da u njima dominira harizma jedne ličnosti, a svi ostali komunistički, boljševički slijede vođu – dodao je.
Vejnović kaže da ne želi prizivati nesreću, ali zvanične izjave političkih lidera u BiH otkrivaju više nego jasno da najveći broj partija u BiH itekako trebaju poraditi na unutarstranačkoj slobodi misli, slobodi djelovanja i slobodi kritike. Tamo gdje samo jedan misli, ili gdje svi isto misle, smatra Vejnović, nije dobro.