Karadžićev "svjedok" Bošnjak dobio novac da laže protiv Alije Izetbegovića!

Srbijanski mediji i oni iz manjeg bh. entiteta od jutros plasiraju priču o svjedoku ratnog zločinca Radovana Karadžića, a koji bi u finišu iznošenja dokaza odbrane, „poentirao“ izvodeći zaštićenog svedoka KW- 568 za koga se tvrdi da bi značajno mogao da promijeni sva dosadašnja tumačenja o toku i ciljevima agresije u Bosni.

No, osim spinovanih priča malo je vjerovatno da bi svjedočenje bivšeg pripadnika policijske jedinice "Biseri" koja je tokom rata osiguravala članove Predsjedništva BiH, mogla utjecati na odluku Međunarodnog suda u Hagu. Zaštićeni svjedok KW-586, prema pouzdanim informacijama Patrie, jeste bio pripadnik jedinice "Biseri", ali nikada nije imao pristup sastancima članova Predsjedništva R BiH, a posebno ne onima koji su bili strogo povjerljivi. 

On je sve vrijeme bio obični stražar ispred zgrade Predsjedništva BIH. Također, naši izvori kažu da se odjednom "sjetio" svjedočiti u Karadžićevu korist, te je za to navodno dobio veću sumu novca. Trenutno živi u Belgiji. 

Ova teza ima uporište iz svjedočenja ovog svjedoka iz februara 2014. godine. Naime, svjedočeći pod pseudonimom KW-586 i mjerama zaštite lika i izmjene glasa bivši pripadnik MUP BiH je u izjavi timu Karadžićeve odbrane kao glavne planere zavjere naveo predsjednika Aliju Izetbegovića, njegovog sina i zeta, zatim bivšeg reisu-l-ulemu Islamske zajednice Mustafu Cerića, generala Sefera Halilovića i komandanta Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića.

Svjedok je od maja 1992. do maja 1994. godine bio pripadnik policijske jedinice "Biseri" koja je osiguravala članove Predsjedništva BiH i njihove porodice.

 Tvrdi da je bio prisutan na brojnim sastancima predsjednika Izetbegovića sa pomenutim "zavjerenicima" u skloništu zgrade Narodne banke.

Međutim odmah na početku unakrsnog ispitivanja tužiteljica Caroline Edžerton (Edgerton) je pokušala da istraži zašto je svjedok čekao punih 20 godina da bi progovorio o zavjeri ogromnih razmjera sa posljedicom stradanja velikog broja njegovih sunarodnjaka.

Podsjetila je da je to mogao da učini još tokom rata kada je napustio policiju i otišao kod rođaka u Njemačku, odakle se nakon mjesec-dva preselio u Belgiju i pet godina živio na udaljenosti od 200 kilometara od Haga, ali mu nije palo na pamet da sjedne u voz i iznese svoju istinu istražiteljima Tribunala.

Mogao je, ukazala je tužiteljica, da pomogne njenim kolegama koji su podigli optužnice protiv Sefera Halilovića i Nasera Orića, ali se ni tada nije oglasio.

O zavjeri nije progovorio ni po povratku u Sarajevo 1999. godine. Bivši pripadnik "Bisera" svoju 20-godišnju šutnju pravdao je strahom, ali strah je naprasno nestao kada je uspostavio kontakt sa Karadžićevim advokatom Goranom Petronijevićem.

Druga čudna stvar u vezi sa njegovom teorijom zavjere je, po tužiteljici, to što su Izetbegović i njegovi saradnici o tako važnim stvarima koje bi, ukoliko bi procurile, mogle da okrenu cijelu svjetsku javnost protiv njih, bez imalo zadrške govorili pred svjedokom, koji nije bio u tom zavjereničkom krugu.

I treća nelogičnost na koju ukazuje tužiteljica je što teorija zavjere tolikih razmjera podrazumijeva veliki broj saučesnika od kojih niko osim njega, i to 20 godina kasnije, nije progovorio.

Recimo, prilikom ispaljivanja granata iz blizine sarajevskih bolnica da bi se izazvao kontraudar Srba podrazumijevao je učešće brojnih vojnika, policajaca, zatim vozače kamiona, artiljerce i, konačno, novinare.

Inače, u februaru na kraju iskaza svjedok je htio da još nešto doda, ali mu sudija O-Gon Kvon (Kwon) to nije dozvolio.