Emotivan govor direktora Zemaljskog muzeja BiH: Tri godine radio za 1 KM, a ni nju nije naplatio

Direktor Zemaljskog muzeja BiH profesor Adnan Busuladžić dao je ostavku na ovu poziciju nakon što je Muzej ponovo otvoren za posjetitelje u utorak, tri godine nakon što su njegova vrata bila zaključana.

No, prije nego je dao ostavku, koja je došla kao grom iz vedra neba, profesor Busuladžić otkrio je imena ljudi i institucija koja su pomogla u ponovnom otvaranju Muzeja. Na prvom mjestu ukazao je na ulogu ambasadorice SAD-a u BiH Maureen Cormack, koja je pokrenula oživljavanje jedne od najznačajnijih institucija Bosne i Hercegovine.

Busuladžić je ukazao i na one koji su Muzeju i njemu sve vrijeme zagorčavali život.

Integralni govor profesora Busuladžića novinska agencija Patria prenosi u cijelosti:

Otvaranje Muzeja inicirala Mauren Cormack 

Ne mogu da se ne prisjetim i ne objasnim javnosti ulogu koju je u otvaranju Muzeja imala Ambasada Sjedinjenih Američkih Dražva u BiH i ambasadorica Maureen Cormack lično.

Sjedinjene Američke Države su ozbiljna država. Svaka takva država, prilikom slanja novih ambasadora daje i osnovne upute i informacije o zemlji u koju novi ambasador ide. U nizu informacija koje je morala dobiti ambasadorica Cormack je saznala da imamo tri naroda, dva entiteta, jedan distrikt, deset kantona, četrnaest vlada, stotinu i pedeset ministara, 50 % nacije ne radi, imamo tri jezika, dva pisma, brucelozu i u nizu takvih ili sličnih podataka.

Cormack je saznala i da je Zemaljski (državni) muzej zatvoren.

Već prije dolaska saradnici iz ambasade su došli da se uvjere u stanje institucije, prikupe sve informacije i dostave podatke o suštini problema našeg muzeja. Odmah po dolasku i zvaničnom preuzimanju funkcije, ambasadorica Cormack je preuzela inicijativu, pokrenula diplomatske aktivnosti i problem zatvorenog Zemaljskog muzeja BiH, sa 500 mjesta na listi problema isti pomjerila na sam vrh problema koje treba početi rješavati.

Gotovo da nema političke instance i pojedinca koga nije kontaktirala u svrhu rješavanja ovoga problema. Bio je to rizičan pothvat kada je u pitanju politička pozicija  same ambasade. Zahvaljujući ambasadi SAD-a, te primarno brizi same ambasadorice uslijedili su veliki napori ka ponovnom otvaranju.
Najzaslužnija osoba u otpočinjanju rješavanja problema Zemaljskog muzeja BIH je ministar civilnih poslova Adil Osmanović. Njegovim ogromnim zalaganjem, lobiranjem, koordiniranjem svih općina, kantona, sve do države uspjeli smo nadam se iskreno obezbijediti sredstva za funkcioniranje sedam institucija kulture od državnog značaja, te otpočeti pravnu bitku i iznalaziti rješenja za pravni okvir i djelovanje Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Njegov neposredan kontakt, iskren odnos, permanentna dostupnost, izražena otvorenost i iskren odnos su me zaista iznenadili i ulili vjerovanje u ljude, posebno političare. Moje životno iskustvo mi kaže da sve što sam osudio sutra sam sam uradio, a sve što sam pohvalio ispostavilo se da ne valja. Nadam se i ubijeđen sam u tome da u ovom pogledu greške neće biti i da u ministru Osmanoviću vidimo iskrenu slamku spasa.
 

Rešidata su napadali oni koji se ne razumiju u kulturu  

Želim se zahvaliti i ministru kulture i sporta Kantona Sarajevo, koji je svojim aktivnostima također pomogao otvaranju institucije. Ministar Samer Rešidat i premijer Elmedin Konaković su prvi izvršili isplatu svojih sredstava, te na taj način u značajnom procentu pomogli Muzeju. Moram naglasiti da je zahvaljujući Kantonu Sarajevo i njegovim isplatama u posljednjih tri godine spašena institucije od potpunog kolapsa, jer smo sve vrijeme izmirivali obaveze prema Elektroprivredi, održavali protivpožarni i protivprovalni sistem, plaćali račune za vodu i telefon, te kupovali hemikalije za održavanje kolekcija.
Ministar Rešidat je već u nekoliko navrata izjavljivao za medije o modalitetima za djelimično finansiranje Muzeja poput izdvajanja dijela turističke takse. Žao mi je što je došlo do napada na njega zbog ovih izjava, očito od strane onih koji ne znaju mnogo o ovoj problematici.

Posebno se želim zahvaliti mnogobrojnim načelnicima općina, premijerima Vlada ZE-DO kantona, Bosansko-podrinjskog i Tuzlanskog kantona. Osjećam ogromnu zahvalnost što su ovi ljudi spremni izdvojiti dio sredstava iz svojih budžeta za naše finansiranje, te im se iz dubine duše najiskrenije zahvaljujem. Da je normalna situacija mi bi iz Sarajeva trebali izdvajati za ove krajeve, a ne obratno.

Zahvalnost izražavam i udruženju Akcija i njihovoj šefici Aidi Kalender, BH Telecomu, firmi Grakop, Klasu, Radu, Parku, Bosnalijeku, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, UNESCO-u i njihovom direktoru Siniši Šešumu, SIDA-i, CHWB-u, Švedskoj ambasadi, mome dragom profesoru dr. Dubravku Lovrenoviću, dr. Amri Hadžimuhamedović, Federalnom zavodu za zaštitu spomenika na čelu sa direktoricom Lidijom Mićić i Azerom Aličićem, advokatu Emiru Hasiću koji nas je branio od brutalnih napada političkih siledžija iz prethodnog saziva Federalne vlade i Vijeća ministara (Federalni ministar kulture i sporta u prethodnom sazivu bio je Salmir Kaplan, a državni ministar civilnih poslova Sredoje Nović op.r).

Sidran, Seksan, Filipović...

Zahvaljujem se prof. dr. Mirku Pejanoviću koji je amandmanski djelovao pa sada Vlada FBiH učestvuje u djelomičnom finansiranju. Zahvaljujem se i Poreskoj upravi Federacije i njihovom direktoru, Mirsadu Čoliću, akademiku Abdulahu Sidranu, Nenadu Veličkoviću i Nenadu Filipoviću, Vedrani Seksan čije su javno izgovorene riječi bile pravi mehlem na moju ranjenu dušu. Zahvaljujem se radnicima Dite, agencije DSC i Azkir i mnogim drugim.

Tri godine sam se dizao i lijegao sa željom da ovo obznanim. Poslove direktora Zemaljskog muzeja BiH sam radio potpuno besplatno. Naime kao univerzitetski profesor nisam htio niti želio da primam dvije plaće. Našavši se u moralnoj dilemi da napustim i jednostavno odem iz Muzeja, ili da nastavim pravnu borbu, jer sam u tom trenutku bio jedina pravno u punom kapacitetu ovlaštena legalna i legitimna osoba u instituciji, ja sam potpisao Ugovor o djelu na 1 jednu konvertibilnu marku.

Ideju za ovu informaciju mi je dala i izjava kantonalnog premijera Konakovića, da pojedini menadžeri u javnim ustanovama Kantona Sarajevo imaju godišnja primanja u neto iznosu i do 115.000 KM.

Priznajem da sam nesposoban menadžer 

Priznajem da sam nesposoban menadžer, jer za razliku od naših društvenih uzora ja sam za tri godine borbe i pakla primio (a nisam ni to naplatio) ukupno 1 KM.

Želim i da Vam dostavim analizu moje kolegice Devlete Filipović direktorice Kinoteke BiH. Na žalost, pojedini direktori institucija neriješenog statusa su mi solili žive rane pričama o tobožnjem ,,menadžerskom poslovanju i entuzijazmom,,. Pri ovim otvorenim lažima zaboravili su reći da su u 2014. godini dobili, poput Historijskog muzeja BiH i do 55 % sredstava više, te su u 12 mjeseci mogli podijeliti i do 18 plaća, za razliku od Zemaljskog muzeja BiH i zbog toga rade, a ne zbog infantilnih priča o ,,komercijalnom poslovanju,,.

Nakon obezbjeđenja novčanih iznosa za jednu godinu dana poslovanja, te činjenice da svi odgovorni sada znaju da Muzej ne može opstati bez budžetskih sredstava u minimalnom iznosu za redovnu djelatnost, mislim da sam u najvećoj mjeri ostvario svoj cilj. Taj cilj podrazumjeva da Muzej treba biti otvoren, ali da uposlenici moraju primati plaću. Zbog toga - moja misija kao direktora ovim završava, te ja uručujem pismenu ostavku ministru civilnih poslova gospodinu Adilu Osmanoviću.

Želim reći da ja ostajem u tranzicijskom periodu dok se nove okolnosti ne stabiliziraju u skorom budućem periodu.
Na kraju želim pitati moje usposlenike da li sam i na jedan način ih oštetio, zakinuo njihova prava. Da li sam ih iznevjerio, izdao, učinio išta loše.
Molim dragog Boga da prašina zaborava padne po mom imenu, liku i djelu, jer najviše volim kada sam anoniman.
Želim na samom kraju reći da sam radio kako sam najbolje znao i umio da spasim instituciju, njeno blago i stanem u odbranu dostojanstva mojih uposlenika. Ako sam u tim nastojanjima nekog oštetio na bilo koji način, molim prijatelje i neprijatelje, podržavaoce i osporavatelje, medije, političare, javnost i posebno moje uposlenike da mi oproste i halale, a ja svima sve opraštam i halalim. Muzej je otvoren i nova Zoogeografska izložba, Dobro nam došli.