Edin Ibrić prvi put progovorio nakon ubistva brata Nerdina: Život mi se srušio preko noći

Više nego svi ostali volio bih znati pravu istinu o bratu Nerdinu. Jer, to bi pomoglo i nama kao porodici, ali i ostalima koji su sada ugroženi nakon incidenta.

Teško mi je zbog svega što se desilo. Svi smo potreseni. Razgovarao sam sa istražiteljima, rekao sam im sve što sam znao o njegovom životu, nadam se da će im to pomoći, kaže Edin Ibrić (38) u ispovijesti za bh. novinsku agenciju Patria.

Ibrić, koji sa porodicom živi u Švicarskoj, prvi put je progovorio nakon što je njegov brat Nerdin Ibrić (25) došao u Policijsku stanicu u Zvorniku 28. aprila nešto iza 19 sati i ubio jednog, a ranio dvojicu policajaca. U razmjeni vatre sa policijom na kraju je ubijen i sam Ibrić.

Iako su mediji, pozivajući se na izvore iz policijske stanice, prvobitno objavili da je riječ o terorističkom napadu, te da je Nerdin uzvikivao „Allahu ekber“ prilikom napada, istraga je kasnije pokazala da takva informacija još nije potvrđena. To je novinarima potvrdio i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.

Još uvijek nisu poznati ni motivi Nerdinovog napada, iako to mnogi pokušavaju dovesti u vezi sa njegovim druženjem sa selefijama u posljednji šest mjeseci prije incidenta. Nekoliko osoba saslušano je u vezi sa ovim slučajem, ali su nakon toga pušteni na slobodu.

Edin brata opisuje kao vrijednog i poštenog momka. O njegovom odnosu sa selefijama nikada nisu razgovarali.

- Prema mojim procjenama Nerdin i ja smo trebali otvoriti farmu pilića između marta i jula 2016. godine u Kučić Kuli, gdje smo rođeni – kaže Edin.

- Za Novu godinu dobili smo glavni projekt, a dva dana prije nego je Nerdin otišao u Zvornik i pucao na policiju, poslao je zahtjev za okolišnu dozvolu u Banja Luku. Čuli smo se telefonom, zvučao je jako dobro – dodaje Edin.

Situacija u Zvorniku, svjestan je, ponekad jeste napeta. Konačno, vojnici Republike Srpske ubili su njihovog oca 1992. godine, zajedno sa više od 700 drugih komšija. Ostali Bošnjaci su raseljeni, a njihova imanja opljačkana i popaljena.
No, kaže da mu Nerdin nije žalio da ima problema sa lokalnim vlastima u Zvorniku. Konačno, u samo posljednje dvije godine bez problema je dobio četiri dozvole za lovačko naoružanje.

Edin sa porodicom živi u Švicarskoj, a kako ranije nije imao papire, zemlju nije napuštao 12 godina. Sve to vrijeme štedio je novac od kojeg je planirao izgraditi farmu.

- Supruga i ja smo radili svaki dan, a ponekad i po 12 sati. Nikada nismo išli na odmor. Sav novac koji smo uštedjeli slali smo Nerdinu, koji je od tog novca gradio farmu. On je bio jako vrijedan i pošten momak. Praktično, kompletna firma bila je na njemu i on je organizirao sve poslove oko gradnje.

Uložili smo oko 200.000 KM u hale, u kojima je trebalo biti 30.000 pilića. Nerdin je pregovarao i sa Brovisom oko otkupa piletine. Trebalo nam je još nekih 150.000 KM za opremu, koju smo trebali nabaviti uz pomoć turskih kredita.

Ta farma bila je moj san. Htio sam se vratiti u Kučić Kulu, uposliti nekoliko ljudi iz sela i uživati u poslu – kaže Edin, dodajući da je nakon svega morao zaustaviti radove na farmi, jer on bez Nerdina ne može nadzirati radove iz Švicarske. Osim toga, firma je bila na Nerdinu, pa će morati, kaže, proći neko vrijeme prije nego uspije papire prebaciti na sebe.

Edin kaže da bi volio da se incident koji je napravio njegov brat Nerdin više nikada i nikome ne ponovi.